Večernji list - Hrvatska - Ekran
Mo sve naše male svemire
JE POPULARAN KOD ŽENSKE PUBLIKE
po kući, gledao sam na TV-u), prvi dečko moje pokojne žene (ali dobar čovjek), vlasnik gostionice (on mi je poznat još od njegove mladosti, srećemo se i razgovaramo skoro pa pametno već cijelo desetljeće), mama moje snahe i tko zna što ćemo si još postati (još ne znam kako se ljubi i to me malo muči), dva dječaka za koje još nisam shvatio čiji su, ali ubijaju kako glume. I, naravno, vrtlar (ne prihvaćam ga kao svog i ne znam što hoće, ali se uvijek smijemo jer je to zdravo). Ljubav je vječna tema ove serije, a Vladimir priznaje kako je i sam bio zaljubljive prirode.
– Bio sam. I to jako i često. Moj prijatelj i klasni kolega imao je dijagnozu za to. “Ti si zaljubljen u osjećaj zaljubljenosti”, govorio mi je. “To se zove nezrelost, dragi moj.” I to je u redu. Nekako sam volio ženski rod odmah, kao klinac. I one su voljele mene. I to je dio mladosti. I to je to. Ljubav je nešto drugo. To je osjećaj punoće života. Ona je jedina nepresušna i nepotrošiva. Pri tome naravno ne mislim samo na partnersku ljubav. Ljubav Božja (ili nebeska ili kozmička ili majke prirode ili kako god je ljudi doživljavali) je stup. Ona je sila kojom gradimo naše male svemire. U toj bi našoj ljubavi trebalo biti mjesta za sve. I za one koji su tu, za one koji su bili, koji će tek doći, za povratnike, za pokajnike i za prolaznike. U partnerskom odnosu to je i strast i poštovanje i prijateljstvo i zabava, lojalnost i istinitost. Primijetio sam da se unazad desetak i više godina ljudima pomalo u uho ukapava jedna riječ. Tolerancija.
Ona se polako promovira kao vrhunski osjećaj i zauzima mjesto Ljubavi. Tolerancija je ok, da me netko ne bi shvatio krivo, ali ona ima prag, a ljubav je nema, ona je najuzvišeniji osjećaj. Nikada nisam čuo da je netko rekao: “Ah kako sam obuzet osjećajem tolerancije.” Ljudi bi se trebali voljeti, a ne tolerirati. Kad netko nekome probije prag tolerancije, dolaze neki treći ljudi da riješe stvar i sigurno ne nose Ljubav. To je prijevara. Plaši me to – iskreno kaže Vladimir, koji je bio u braku sa splitskom glumicom i pjevačicom Jelenom Bosančić, s kojom ima devetogodišnjeg sina.
– Trudim se držati one: Nemoj me odgajati, voli me. Na početku sam bio stroži, sad sam, mislim, u lijepom balansu. Andrejeva mama je tu nezaobilazna. Oboje se mnogo trudimo u svim smjerovima, da se tako izrazim. Mislim da je važno biti autentičan i iskren do kraja. Dijete je strijela, a roditelji su samo luk koji trebaju napeti da tu strijelu odapnu. Ja sam nekad konop, a nekad onaj drveni dio – kaže Vladimir, koji je trenutačno u vezi s Tijanom Čvorak. Stoga je zanimljivo bilo doznati i kako ona gleda na Vladimirove obožavateljice.
– To sve prolazi brzo. Neki ljudi prilaze, komplimentiraju, neki ne i sve je to ok. Tijana na to gleda sa simpatijama – kaže Vladimir.
OD NAŠEG SE POSLA MOŽE PRISTOJNO ILI, U NAJBOLJEM SLUČAJU, „LIJEPO ŽIVJETI“
Glumca smo osim na televiziji proteklih godina mogli vidjeti u hvaljenim predstavama kao što su “Titon”, “Konstelacije” i “Uspjeh preko noći”. U ovom poznatom Mametovu komadu govori se o opijenosti slavom i novcem. Zanimljivo je stoga bilo čuti ima li toga i među našim glumcima.
– Hahaha, nekakvom vrstom slave vjerojatno da. Ali novcem? Od našeg posla može se pristojno ili, u najboljem slučaju, „lijepo živjeti“. To naravno pod uvjetom da imaš posla i da se ozbiljno i požrtvovno njime baviš. Morate znati da ja tu riječ „glumac“i dalje izgovaram sa strahopoštovanjem. Svaki od nas u krevet liježe sa sumnjom. I dalje vjerujem da je dovoljan jedan glumac i jedan gledatelj i to je kazalište.
U to vjerujem čvrsto. Mametov se komad bavi filmskom industrijom. Američkim načinom pravljenja karijere u tom poslu. Naravno komad je aktualan sad i ovdje na jednostavnom principu „prepoznavanja“jer su glavni likovi sasvim obični mali ljudi u jurnjavi za novcem i uspjehom koji donose moć. Moć da odlučiš o sebi i drugima. Moć da se staviš u poziciju nekog malog boga – zaključio je Posavec Tušek.