Alp Navruz, zvijezda serije ‘Azra’

Zvijezda turske serije ‘Azra’ oduvijek je bila popularna među ženama

Ubrzo nakon što se pojavio na malim ekranima, turski glumac Alp Navruz našao se na popisu mladih nada. Njegov izgled privukao je pozornost baš kao i njegov talent, ali onima koji se ne hvataju samo za izgled kaže: “I školi sam uvijek pobuđivao zanimanje, no nikada na život nisam gledao iz te perspektive. Uvijek sam se htio usredotočiti na ono što je u meni”. S mladim glumcem koji je podignuo oluju i u Rusiji i Arabiji susreli smo se zbog serije “Azra”. Razgovarali smo o njegovu životu, ljubavi, slavi i snovima.

Kako biste se opisali u najkraćim crtama?

Miran, povučen, gleda svoja posla... Čovjek koji pokušava nešto postići.

Kad uzmemo u obzir da radite posao zbog kojeg svi žele stupiti u kontakt s vama i žele vam biti blizu, zar se nikada ne dogodi da pomislite da ste odabrali krivo zanimanje?

Kao što kažete, mnogi sa mnom žele stupiti u kontakt i uključiti se u moj život. A vi između njih birate i odlučujete tko će vaš život dirnuti. To vam pomaže da upoznate sebe.

Kako biste saželi svijet glume u kojemu živite već pet godina?

Pun gužve i težak. Svijet koji postaje još teži ako nemate prave smjernice.

Što se u vašem životu promijenilo s glavnim ulogama koje ste dobili?

Osim mene promijenilo se puno toga. Popularnost raste. Život vam je sve ograničeniji. Čak i mjesta na koja odlazite počnu određivati trendovi u sektoru. Prisiljeni ste malo promijeniti svoje hobije i standarde.

A što taj sjajni svijet znači vama?

Meni ne znači ništa. Prepoznavanje, ljubav ili mržnja, sve to dugujem samo poslu koji radim. Pozornost koju dobivate, naravno, godi. Ali izvan toga slava mi nema nikakva smisla. Nikad nisam imao snove poput vožnje sportskih auta, kupnje jahte ili života u vili. Volim živjeti minimalistički i sve želim dijeliti.

Je li obožavanje žena nešto novo?

Od školskih sam godina pobuđivao zanimanje, ali nikada na život nisam gledao iz te perspektive. Umjesto da to što se ljudima sviđam gledam kao na oklop, uvijek sam se želio usredotočiti samo na ono što je u meni.

Na društvenim mrežama ima onih koji kažu da su vaše crte lica savršene, ali i onih koji vam izjavljuju ljubav. Kako se zbog toga osjećate?

Trudim se to ne čitati. Društvene mreže pomalo mi djeluju kao stupica. Ne vjerujem u tamošnje pohvale, kao ni u izrugivanje.

Doživljavate li i vi zlostavljanje na društvenim mrežama, kako se u posljednje vrijeme slavni žale?

Ne bih to nazvao zlostavljanjem, ali znam primiti slatke poruke koje mi se sviđaju. Stižu i nevine stvari. Naravno, ima i onih koji se zafrkavaju (smije se).

I nikada se ne pokolebate?

Imam jasan cilj u karijeri, ne želim da me pogrešno shvate ili da pogrešno protumače moje namjere. Zbog toga posebno pazim i trudim se ne upuštati u flert na društvenim mrežama.

Kažu da pišete poeziju. O čemu?

O životu, uglavnom o onome što se dogodilo ili će se dogoditi. Što god je blisko mojem svijetu mašte. Neke pesimističnije stvari...

Vi ste pesimističan tip?

Često se hranim pesimizmom. To je pomalo i razlog mom pisanju, opozicija unutar mene samog. S 13 godina počeo sam pisati poeziju,

Trudim se sviđati sam sebi. Ali izgled je potpuno relativan pišući o onome što sam kritizirao kod sebe ili drugih i onome što sam želio da se dogodi.

Uspješni ste i zgodni, čemu pesimizam?

Osjetiti bol onoga koji pati kad ga saslušate ili promatrati zbog posla kojim se bavim, staviti sebe na tuđe mjesto, sve me to stalno nečemu uči. Mislim da donekle nosim težinu svega toga. Od djetinjstva sam uvijek razgovarao s osobama starijima od sebe. Moj pojam zabave bili su razgovori. Hranio sam se starijima i knjigama. Uvijek sam birao vidjeti i živjeti istinu.

Zato vas ne možemo vidjeti na stranicama žutog tiska kako izlazite iz noćnih klubova?

Na inzistiranje prijatelja katkad izađem navečer, ali to je vrlo rijetko. Da organizaciju prepuste meni, ne bih išao. Meni je mnogo zabavnije sjediti na mirnome mjestu i razgovarati, tada osjećam da se mnogo više opuštam.

Jeste li ženskar?

Kad pomislite na uvjete i mogućnosti u kojima se nalazim, ne bih rekao da sam ženskar. Nisam htio iskoristiti prilike zato što trenutačno dobivam puno pozornosti. Zapravo ni prije nisam bio takav.

Imate li djevojku?

Nemam.

Kao netko tko piše poeziju, jeste li u svojim vezama romantični?

Još nitko nije uspio izvući moju romantičnu stranu. Nitko nije pobudio ni onaj snažan osjećaj koji se naziva ljubavlju. Zbog posla sam veoma zauzet i ne uspijevam odvojiti vrijeme za taj dio života. Zato mislim da sam u tom smislu pomalo hladna osoba.

Može li život tako proći?

Vidjet ćemo. Napunio sam 30, znači da može.

Što je po vama razlog da je serija “Azra” toliko omiljena?

Nama najčešće govore da je riječ o harmoniji među glumcima. A, i u našem projektu postoji dašak starih filmova. Mislim da smo pobudili osjećaje slične onima koja bude filmovi Şenera Şena i Münira Özkula. Govorimo o važnosti obitelji i prijateljstva. I o ljubavi govorimo na drukčiji način. Zapravo smo pokazali da ljubavi može biti i bez dodira.

Mislite li vi da može biti ljubavi bez dodira?

Očito može kad se serija drži.

Imate puno obožavatelja u Rusiji i Arabiji. Kako su vas ondje otkrili?

Mislim da se to dogodilo s prošlim projektom koji je prodan u mnogo zemalja. Ovo sam ljeto u sklopu projekta društvene odgovornosti bio u Rusiji. Trebao sam se vratiti nakon nekoliko dana. No sasvim neočekivano, nakon te aktivnosti, a ne znam kako se pročulo, na vratima mi se pojavilo puno ljudi, što domaćih što iz inozemstva. U početku se iznenadite, ali poslije vam se svidi. Zamislite, odete iz svoje zemlje, ali ljudi vam posvećuju pozornost zbog projekta u kojem ste glumili.

Sviđate li se sami sebi, smatrate li da ste seksi?

Trudim se sviđati sam sebi. Ali izgled je potpuno relativan. Ja nikada nisam smatrao da sam jako zgodan.

Neki se pitaju i jeste li se podvrgnuli estetskoj operaciji...

Ne dam ni da mi čupaju obrve, ne radim ništa osim što se brijem (smije se).

Kad je fizički izgled glumca do te mjere u prvom planu, treba li uložiti poseban trud da se dokaže u svom poslu?

Za tu situaciju dat ćemo primjer showrooma. Imate puno odjeće i želite je izložiti. Komade koji dobro izgledaju i mogu privući pozornost stavljaju u izlog. Potom ljudi dođu i pogledaju i što je unutra. Možda im se ono što je unutra i više svidi. Ali ukratko, činjenica je da na malim ekranima žele vidjeti lijepu djevojku i zgodnog muškarca među kojima se osjeća kemija, a to stvara predrasude. I zbog toga se treba uložiti trud.

ČESTO BRANIM SE PESIMIZMOM. TO JE POMALO I RAZLOG ZAŠTO ŠAM SAM