Večernji list - Hrvatska - Ekran
NOVI POČETAK NEVENE RENDELI
Nakon više od 20 godina rada na javnoj televiziji poznata voditeljica odlazi u privatne vode
DOBRO SAM RAZMISLILA I SHVATILA DA SE NAKON DVIJE GODINE RODILJSKOG DOPUSTA NE MOGU VRATITI NA TELEVIZIJU
Uoči Božića medijskim je prostorom odjeknula vijest da s HRT-a odlazi još jedna novinarka koja je godinama bila njegovo zaštitno lice. Riječ je o Neveni Rendeli Vejzović. Iako u početku nije željela komentirati nagađanja koja se već neko vrijeme mogu čuti u gradskim kuloarima, nama je ipak odlučila potvrditi da je riječ o istinitoj informaciji, ali i otkriti kamo odlazi.
Krajem godine iznenadili ste sve objavom da nakon više od 20 godina odlazite s HRT-a. Kako ste se odlučili na taj potez?
Nekome se takva odluka čini hrabrom, netko bi rekao da je glupa s obzirom na to da rijetko tko daje otkaz na „sigurnom poslu u javnoj službi“, ali ima tih trenutaka u životu kad morate glavom kroz zid pa makar glava poslije boljela. Šalim se, dobro sam o svemu promislila i shvatila da se nakon dvije godine rodiljskog dopusta ne mogu vratiti na posao na kojem sam već radila sve, od novinara početnika, preko vođenja i uređivanja velikih projekata do rada u svim redakcijama, a pritom ne vidjeti mogućnost napredovanja. Naravno da je i motivacija splasnula zbog potplaćenosti i načina rada na HRT-u.
Maja Sever na Twitteru je napisala znakovitu objavu: “Što da kažem, a da ne dobijem izvanredni otkaz? E, baš sve to što o upravljanju kućom, upravi i rukovoditeljima ne bih smjela napisati javno zbog ugovora o radu, etičkog kodeksa, ali i kućnog odgoja. A Nevena odlazi baš zbog toga”. Možete li kazati nešto o tome, je li bilo zle krvi?
Ne mogu govoriti umjesto Maje, ali pretpostavljam da joj je žao što odlazi još jedna kolegica s kojom je nekad radila program. Što se mene tiče, nije bilo zle krvi, ali jasno vam je da nitko ne odlazi od tamo gdje je sretan. Nedostatak meritokracije i opravdanja za status quo s nadolazećom sistematizacijom (koja stiže već desetak godina) rezultirale su sveopćim nezadovoljstvom i nije čudno da ljudi odlaze i traže svoje mjesto negdje drugdje.
Što ili tko će vam najviše nedostajati na HRT-u?
Ja jako volim televiziju kao medij, cijeli taj šušur koji stoji iza jedne reportaže, emisije ili TV sezone i već mi sve to nedostaje, no s druge strane pojavili su se u međuvremenu neki novi mediji poput YouTubea, društvenih mreža i nekih drugih platformi na kojima se na sličan način može izraziti ta „opsjednutost slikom“, a sve je puno jednostavnije, brže i lakše. Nedostajat će mi i kolege, ali premalo smo mi tržište da se ne bismo susretali i dalje svakodnevno, i na poslu i privatno. Ono što je sigurno jest to da mi neće nedostajati sporost i birokracija velikog sustava u kojem ti treba 15 potpisa da bi snimio dva kadra.
Po čemu ćete najviše pamtiti godine na HRT-u? Koje biste projekte izdvojili?
Ja sam na HRT prvi put došla kao klinka, vodila sam neku dječju emisiju, vratila sam se kad sam upisala fakultet, a nakon fakulteta se i zaposlila, tako da je teško izdvojiti jednu ili dvije stvari koje sam radila. Ali, ajde, jako sam ponosna na emisije poput “Subotom ujutro” koju sam vodila i uređivala i za koju me dan-danas ljudi pitaju zašto je nema na ekranu, i na “Boje turizma”, prvu emisiju koja je govorila o dobrim stranama turizma, zatim “8. kat” s Danielom Trbović, koju je naš mali tim postavio od temelja i učinio najuspješnijom takvom emisijom. Snimila sam i dokumentarni film “Ironwoman”, na što sam jako ponosna.
Kamo idete nakon HRT-a? Ima li šanse da vas uskoro ponovno gledamo negdje drugdje?
Mislite na nekoj drugoj televiziji? Nikad ne reci nikad, ali za sada mi to nije u planu. Odlučila sam otvoriti vlastitu tvrtku s partnerima za videoprodukciju, PR i organizaciju evenata. Tako da, čim riješim papire, bacamo se na organiziranje “Women’s weekenda”, konferencije za žene i o ženama u jednoj turističkoj destinaciji Hrvatske s predavačicama iz cijelog svijeta, jer 2020. je godina hrabrih i poduzetnih žena i vrijeme je da takve priče okupimo na jednom mjestu. Evo, možda i ova moja priča s odlaskom u privatne vode nekoga inspirira.
Sve više novinara i voditelja proteklih godina odlazi u PR vode. Kako gledate na to?
Možda to govori o položaju novinara u Hrvatskoj. Ne znam, jasno mi je da ljudima prekipi kad od svog posla ne mogu riješiti pitanja koja znače osnovnu egzistenciju. A opet, možda je riječ i o zasićenju, novinarstvo troši ljude i možda većina želi isprobati nešto novo, a opet srodno.
Protekle dvije i pol godine život vam se potpuno promijenio dolaskom na svijet vaših djevojčica. Kako ste se vi i suprug nosili sa svim obvezama?
Bilo je hektično i ludo, ali s druge strane protekle dvije i pol godine pamtit ću kao najljepše u životu. Blizance nije lako postaviti na noge, a mi smo nakon godinu dana dobili još jednu bebu. Opako je bilo. S druge strane ako me pitate otkud mi hrabrost za poduzetničke vode u Hrvatskoj, odgovor vjerojatno leži u tome što sam uspjela preživjeti ove posljednje tri godine s tri male bebe u kući i ne poludjeti. Nema toga što ne bih zbog njih učinila i osjećam da sam dužna zbog njih izaći iz zone komfora te učiniti korak dalje u svojoj karijeri. Suprug je cijelo vrijeme i radio pa smo se sad dogovorili da on ide na roditeljski dopust, a da se ja pozabavim novim poslom.
Medicinskim rječnikom rečeno, rodili ste kao “starija rodilja”. Je li to prednost ili nedostatak?
Ne znam. Mislim da medicinski rječnik kasni za stvarnošću jer, ako žene danas rađaju u 45. godini, a većina u 30-ima, nešto ne valja s tom klasifikacijom. Ja sam rodila točno kad sam trebala, za druge mi je teško suditi.
S vašim curama sigurno imate puno dogodovština. Razlikuju li se u karakterima?
Svaki je dan s njima cirkus. Blizanke sad već govore pa je to “umiranje od smijeha”, a Vita sve ponavlja za njima iako je mlađa godinu i pol. Inače, Vita je prohodala s deset mjeseci, sve samo da bi mogla pratiti starije seke. To je valjda sudbina trećeg djeteta, najmanje se njime baviš, a ono je najnaprednije.
S MOJIM JE DJEVOJČICAMA UVIJEK CIRKUS. NAJMLAĐA VITA PROHODALA JE S 10 MJESECI, I TO SAMO DA BI MOGLA PRATITI SEKE
KAD IMATE TROJE DJECE, ONDA NEMA PODJELE POSLOVA. SVI RADE SVE I JOŠ UVIJEK VAM NEDOSTAJE KOJI PAR RUKU
Kako ste sa suprugom podijelili kućanske obveze? Ostane li slobodnog vremena?
Kad imate troje djece, nema podjele poslova. Svi rade sve i još vam uvijek nedostaje koji par ruku. Na svu sreću mi imamo pomoć moje mame pa tu i tamo uspijemo pobjeći u kino ili s odraslim ljudima na piće.
Posljednjih mjeseci svi hvale vašu formu. Kako ste uspjeli?
Dugotrajno i mukotrpno. U principu nisam još vratila staru tjelesnu težinu, ali trudim se. Što je najgore, nemam neki recept, sve samo od sebe dolazi na svoje. Tek nakon godinu dana počela sam mršavjeti unatoč svim vježbanjima i dijetama.
Nedavno ste se vratili trčanju. Je li vam nedostajalo trčanje i je li bilo lakše ili teže vratiti se na stazu? Koji su vam “trkački” planovi?
Svaki povratak uvijek je težak. Pogotovo kad se vraćate desetak kilograma teži i mlohavih mišića. No dobro je što noge pamte pa vrlo brzo oni koji su prije trčali neke duge staze vrate snagu za kraće relacije. Trenutačno sam zapela na 10 kilometara jer, iskreno, za više i nemam vremena, ali nadam se da ću se vratiti svojoj polumaratonskoj formi.
Na Instagramu vas prati više od 44 tisuće ljudi. Kako je danas biti influencerica u Hrvatskoj?
Za mene je to potpuno nov i zanimljiv svijet. Svakodnevno komuniciram sa svojim pratiteljima, promatram što im se sviđa, a što ne, savjetujem ih ako pitaju i proizvodim sadržaj koji ih zanima. Gotovo kao na televiziji, samo sve puno brže, kraće i lakše. I odmah imaš povratnu informaciju jesi li gledan, slušan ili nisi. Ako nekome još uspijem „prodati“svoj lifestyle, način življenja, nitko sretniji od mene.