Večernji list - Hrvatska - Ekran
WILLIE NELSON IDE PREMA “DOŽIVJETI STOTU” ILI BAREM STOTOM ALBUMU
Prije četiri godine putovao sam u Rim na koncert Brucea Springsteena i E Street Banda. Zbog obaveza nisam mogao krenuti dan ranije, ali mnogi jesu. Jer, u Rimu je večer prije nastupao Neil Young, pa je to bila dobra prilika da se ponovno vidi još jedna ikona rocka. Osim toga, nije bila nemoguća opcija da se, kad su već u istom gradu, međusobno pojave jedan kod drugoga na pozornici.
Young je te večeri, prema izvještaju kolege koji je pametno iskoristio priliku i potegao do Rima ranije, odvalio sjajan trosatni koncert, ali mu se na pozornici nije pridružio Springsteen nego – Willie Nelson. “Šef svemira” i vječni mladić aktivan kao u najboljim godinama ne posustaje ni u koncertnim nastupima ni u albumskim izdanjima,
Dapače, s 87 godina objaviti novi, ukupno 70. album u karijeri, pa ga još nazvati “First Rose of Spring” može samo Willie Nelson. I što je najbolje, Nelsonove “prve ruže proljeća” stižu doslovno svake godine, a da ne gube miris i privlačnost “dražesnih pupoljaka svibanjskih”.
Doduše, i Nelson je malo potegnuo “ručnu” zbog koronavirusa, koji njemu osobno, naravno, ne može ništa, ali je nakratko bio odgodio izdavanje albuma planiranoga za 24. travnja i prebacio ga na 3. srpnja. Mogao je i na 4th of July, američki Dan nezavisnosti, jer riječ je o jednom od doista svojeglavih umova i autora koji je tijekom dekada ostao nezavisan, jedan je od prvoboraca i kreatora sintagme “odmetnički country” i s guštom je gurao po svome.
Bez obzira na to u kojem mjesecu objavio album i bez obzira na to koliko koronavirus ostao uporan i komplicirao situaciju u SAD-u, opet nije mogao ništa Nelsonu koji je još uporniji. Prvo je na društvenim mrežama objavio obradu “Our Song” Chrisa Stapletona i naslovnu pjesmu “First Rose of Spring”, koje su stigle nakon što je lani osvojio još jednu nagradu Grammy za naslovnu pjesmu prošlog albuma “Ride Me Back Home”.
Novi buket ruža Willie Nelson komotno je mogao pokloniti i sam sebi, a zapravo je i nastao kao razgovor autora sa samim sobom, o starenju, smrti i prolaznosti vremena i u vrijeme koronavirusa djeluje poput odavno potrebnog mentalnog cjepiva.
Nakon trilogije u tri godine, albuma “God’s Problem Child”, “Last Man Standing” i lanjskog “Ride Me Back Home”, “First Rose of Spring” nagovještava da je namjera Nelsona i koproducenta i koautora Buddyja Cannona zapravo “doživjeti stotu”, ili barem snimiti stoti Nelsonov album. Ovog puta malo su smanjili vlastiti autorski input i među jedanaest pjesama snimili tek dvije svoje, što je i razumljivo za ovakav tempo rada. No, s druge strane, Nelson je kao jedan od najvažnijih singer/songwritera već desetljećima i jedan od najboljih posvajatelja tuđih pjesama, maestro drukčijih “čitanja” opskurnog i poznatog materijala, pa je “First Rose of Spring” potpuno “njegov”, bolje reći osoban album, bez obzira na količinu vlastitih pjesama. Među temama Tobyja Keitha – “Don’t Let the Old Man In” filma “Mula” Clinta Eastwooda – Chrisa Stapletona i drugih nalaze se i starije odmetničke poeme Johnnyja Paychecka i Billyja Joea Shavera. Shaverova “We are the Cowboys” govori o današnjici Amerike aktualno poput CNN-a; “Kauboji su obični Amerikanci, Teksašani, Meksikanci, tamnoputi i Židovi, vole ovaj stari svijet i ne žele ga izgubiti, računaju na mene i računaju na vas.” Album simbolički zatvara obrada Roy Clarkove “Yesterday When I Was Young”, koju je izvorno napisao Charles Aznavour pod nazivom “Hier encore”. Ukratko, bio ili ne mlad “jučer”, Nelson je pravi “jučer, danas, sutra” u svijetu popularne glazbe.
NELSON JE OBRADIO I PJESMU IZ FILMA “MULA” CLINTA EASTWOODA, DOK “WE ARE THE COWBOYS” GOVORI O DANAŠNJICI AMERIKE AKTUALNO POPUT CNN-A; “KAUBOJI SU OBIČNI AMERIKANCI, TEKSAŠANI, MEKSIKANCI, TAMNOPUTI I ŽIDOVI, VOLE OVAJ STARI SVIJET I NE ŽELE GA IZGUBITI, RAČUNAJU NA MENE I RAČUNAJU NA VAS”