Večernji list - Hrvatska - Ekran
TV KRITIKA Roberta Bubala
Evo pitanja kojim je urednik Branimir Bilić neku večer zaskočio svoje goste: “Kako se danas može odgovoriti na pitanje otkrivanja i promicanja slobode u vašem umjetničkom ili vašem književnom radu, na koji se način vi kao osoba i kao kreativac postavljate?” Ovo je još bolje: “Koliko umjetnost i književnost slave ljudskost i ljudski život, dostojanstvo ljudske osobe? Ili treba slaviti i nešto drugo, i različito, i više???” U prvi sam mah pomislio da će gosti, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi i Zlatko Krilić, predsjednik Društva hrvatskih književnika, ili prasnuti u smijeh ili bar zavapiti: Molimo vas, Branimire, ponovite nam vaša pitanja? Ali ne, obojica su pristojno odgovarala, a ja sam pokušao proniknuti u tajnu njihove skuliranosti. I onda sam shvatio da kad dobiješ takvo visokoumno pitanje, u čiju dubinu moja malenkost ne može nikako proniknuti, odgovaraš što te volja. A i tema emisije - Glas umjetnika za slobodom i ljudskošću - naslovljena je tako da možeš laprdati o čemu poželiš. Tako da je i Bilić nastavio s pitanjima koja su lutala s jednoga na drugi kraj svijeta. Recimo, “Zašto su Slavonci tako slobodni da mogu bježati iz Hrvatske?”. Ili, “Jučer Castro i Che Guevara, danas Putin i Ukrajina, sutra Xi Jinping ili neki novi zapadni Putin, što se događa s nama i sa osviještenom slobodom, zašto ju gubimo?” Bilo bi dobro da Google izradi translate samo za Bilićeva pitanja.
HRVATSKA ZA PET
HTV 4 PLES SA ZVIJEZDAMA NOVA TV
Vratite nam Asima Ugljena! - oglasila se u meni uzbuna u nedjelju navečer nakon gledanja prvog “Plesa sa zvijezdama” otkako su izbacili ovog plesnog virtuoza. A sada je jasno i zašto su ga izbacili: pa čovjek je svima krao show! Na stranu kako je plesao, kao da je to sad neka akademija, pa to je zabavna emisija. A zašto na zabavi i ne bi pobijedio zabavljač? Ovako, svi su ti plesači, žiriji, voditelji bili isti, da ne mogu biti istiji, a ni poneki pokušaj priglupog humora nije im bio stran. Nema što, plesali su ljudi savršeno, bili odjeveni u najbolje krpice, ali sve je to bilo plastično, bez imalo erosa. Ovom očito skupom spektaklu hitno treba neki incident da dobijemo još nešto izuzev ulagivanja plesača žiriju i oduševljenja Maje Šuput i Igora Mešina nad svakim plesom kao da su upravo ugledali izvanzemaljce.
BERGMAN
- ŽIVOT U ČETIRI ČINA HTV 3
Mira Vočinkić mogla bi uskoro zasjeniti svoga prethodnika Đelu Hadžiselimovića. Jer tempo kojim bira i kupuje fantastične dokumentarce je impresivan. Kako je samo ubola s Bergmanom! Nakon prve dvije epizode četverodijelnog dokumentarca jasno je kako je Bergman toliko složena duša da se o njemu može snimiti više filmova nego što ih je on snimio o drugima. On je nepresušno vrelo priča, kontroverzi, seksa. Prva priča je fascinantna, a bavi se 1957. godinom u kojoj je Bergman snimio dva svoja ponajveća filma “Sedmi pečat” i “Divlje jagode”, režirao tri kazališne drame, TV film i nekoliko radijskih drama. A cijelo ga je vrijeme progonila teška trbobolja, pa je tamanio neke kekse koje nitko na setu nije smio dirati. Ti su keksi bili poput jabuke u Edenskom vrtu, tako da je Bergman i u malim svakodnevnim sitnicama poručivao da je Bog. Jednom je neki glumac ukrao keks i preživio. Da je pokušao još jednom, vjerojatno bi ga Bergman prognao iz Raja. Svakako je teško zamisliti da bi se takav ženskar i diktator uklopio u današnji svijet, svijet cancel kulture i političke korektnosti. Što mislite da bi Bergmanu netko mogao reći: Čuj stari, moraš u filmu imati dva crnca, tri Azijca, jednog Indijanca, a film ti mora montirati žena! Zapravo, šteta što takav beskompromisni umjetnik ne živi danas da promatramo kako se hvata ukoštac s dangubama koje nemaju što drugo raditi nego brojati krvna zrnca..
POTROŠAČKI KOD HTV 1
Sumnjam da će Sanja Smiljanić Grubišić ikada postati zvijezda. Ali će zato u srcima običnih Hrvata postati i ostati kraljica. Iako sam odbijao gledati emisiju koja se bavi nutelama i čvarcima, slučajno sam neki dan nabasao na prilog o leasingu i dobio nevjerojatnu količinu korisnih informacija. Dakle, uopće nisam pojma imao da ima svakojakih leasinga, da recimo postoji financijski, ali i operativni leasing za one koji žele voziti automobil u njegovom optimalnom eksploatacijskom vijeku. Recimo, ja vozim prosječno 15.000 km godišnje i mogu ugovoriti financiranje na četiri godine, što je 60.000 km. Zašto bih platio ukupnu vrijednost automobila kad mogu kroz to ugovoreno razdoblje komfornog financiranja platiti 60.000 km njegovog korištenja i vratiti auto? I ugovoriti korištenje novoga. Sjajno, dakle uvijek vozim novo. Naravno, pogledao sam i ostatak emisije i zaključio da malo urednica i urednika odiše takvom čvrstoćom i očitim zanesenjaštvom u posao kao Sanja.