Večernji list - Hrvatska - Ekran
Svi pričaju o...
Adeline Harris je imala 17 godina kad je davne 1856. zamislila jedinstven projekt: poslala je komadiće bijele svile najvažnijim ličnostima svojeg vremena i zamolila ih da joj se potpišu na tu svilu. Na koncu je uspjela prikupiti nevjerojatnu kolekciju “krpica” s potpisima osam američkih predsjednika, Charlesa Dickensa, R. W. Emersona i drugih poznatih pisaca, znanstvenika i junaka Američkog građanskog rata. A onda je od tih i drugih komadića tkanina napravila čudesno umjetničko djelo, quilt velik dva puta dva metra, apstraktnu kompoziciju “kockica” sa 3 D efektom najboljih Vasarelyjevih radova iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Taj quilt je polazište velike izložbe američke mode u Muzeju Metropolitan koju su organizirali kustosi Modnog instituta Andrew Bolton i Wendy Yu s idejom da su Sjedinjene Države poput quilta, sastavljene od različitih komadića koje drži na okupu zajednička nit. Izložba sadrži stotinu muških i ženskih komada odjeće izuzetne izrade i majstorstva od četrdesetih godina do danas i podijeljena je na 12 poglavlja koja istražuju najrazličitije emocije koje u nama pobuđuje moda: Nostalgija, Pripadanje, Zanos, Užitak, Bliskost, Povjerenje, Snaga, Žudnja, Samopouzdanje, Udobnost i Osviještenost. Met Gala je trebala biti samo glamurozno otvorenje, najava ovogodišnjeg, drugog dijela te zanimljive izložbe pod nazivom “U Americi: Antologija mode”. No, mladu i upornu Adeline Harris, kao i sve revolucionarne kreatore koji su stvarali specifično američki modni izričaj, Met Gala i ne spominje. Zasjenio ih je crveni tepih s raspamećeno odjevenim selebima na njemu.
Do sada smo već vidjeli najzanimljivije i najotkačenije kreacije na stepenicama muzeja Metropolitan nadahnute pozlaćenim dobom, povijesnim razdobljem, ali i serijom o njujorškom mondenom životu krajem 19. stoljeća. Uzvanici su za Met Gala trebali rekreirati grandiozni stil iz vremena balova i velike akumulacije kapitala. Čak se očekivalo da muškarci dođu u frakovima s bijelim prslucima i leptir mašnama jer je na pozivnici pisalo white tie, a ne black.
A tko su zapravo uzvanici Met bala - njih najmanje 500, ovisno o godini - koji za dobrotvornu priredbu plaćaju ulaznicu 30.000 dolara ili pak stol za sebe i svoje goste i do 300.000 dolara? Je li dovoljno da su samo bogati? Nipošto. Moraju biti popularni i izuzetno cool, lijepi i mladi, u svakom slučaju uspješni i poticajni, da ne kažem seksi Anni Wintour, predsjednici odbora Met Gala i glavnoj urednici američkog Voguea koja na koncu bira tko će dobiti “pozivnicu koju je najteže dobiti”. Dakako, ne plaćaju svi. Neka izuzetno hot imena šou biznisa i mode, mladi dizajneri u usponu i najljepši, modno osviješteni modeli i umjetnici dobivaju pozivnice besplatno, da miks prisutnih bude što uzbudljiviji. Ovaj tekst pisala sam uoči Metropolitanovog bala 2022., ne nakon njega. Nisam se željela baviti klasičnim modnim izvještajem s crvenog tepiha događaja koji još zovu i “Oscarima Istočne obale”. Krenut ću od meni zanimljivije teme: je li Met Gala bal sa željno iščekivanim, najboljim modnim kreacijama najvećih majstora našeg vremena postao - maskenbal? Jesu li to danas samo maškare koje hrane našu opsesiju slavnima, ono što se u američkim medijima naziva stan culture. Tu je korisnu kovanicu smislio Eminem i upotrijebio je još 2000. godine kao spoj dvije, po njemu itekako povezane riječi - stalker i fan. Dakle, stan je obožavatelj koji je postao progonitelj, opsesivni obožavatelj ili samo nepopustljivi obožavatelj poput onih tinejdžera odjevenih u kostime iz “Pirata s Kariba” koji u Virginiji ispred sudnice dočekuju Johnnyja Deppa.
Zašto mi se čini da Met Gala potiče toksičnu stan kulturu opsesivnih obožavatelja? Zato što selebi taj događaj koriste prvenstveno kao Instagramfoder, kao brzu hranu za svoje instagramske objave, a to onda znači i za narcistično prenavljanje koje je teško gledati bez nelagode. Nisu se došli provesti, družiti, uzbuđeno čekati da ih na ples pozove netko zbog koga im srce kuca brže, kao na balovima u “Pozlaćenom dobu”, “Bridgertonu” ili ekranizacijama Jane Austen. Došli su se fotografirati. Što više, za što više novina i portala. I zato moraju privući pažnju kao Lady Gaga koja se 2019. tri puta skidala ispred fotografa na velikom stepeništu muzeja Metropolitan. Na koncu je ostala u donjem rublju - i u ružnim najlonkama - i onim njezinim suludim štulama sa stileto potpeticama kakve nose domine. Obnažena na stepeništu, glumila je pin up s napućenim usnicama i isturenom stražnjicom, valjala se izazovno i uporno, kao da nije čula jednu Gettyjevu fotografkinju, nesvjesnu da joj je uključen mikrofon, kako viče da nikad nije mislila da će moliti Gagu da se makne sa crvenog tepiha.
Te 2019. Met Gala i izložba bili su posvećeni modnoj temi campa, posebnoj estetici koju je Andy Warhol tako dobro razumio jer uključuje puno ironičnih posveta lošem ukusu i kiču, ali i dekonstrukciju snobovskih, neautentičnih vrijednosti srednje klase. No, zvijezde i njihovi stilisti zapravo tu modnu temu uopće nisu shvatili. Mislili su da je stvar samo u pretjerivanju, u smiješnom ili suludom poput Katy Perry koja je za tu priliku postala žena-luster, s manjim kristalnim lusterom na glavi i većim, obješenim oko struka. Ili poput Jareda Leta u Guccijevoj crvenoj opravi kao iz serije “Dinastija”, ukrašenoj kristalićima, s vlastitom voštanom glavom pod miškom. Madonna je imala brojne narcisoidne modne ispade na Met Gala događanjima. Recimo, 2016. nosila je neku sado-mazo crnu kreaciju Givenchy s izrezima oko grudiju i bokova. Sarah Jessica Parker 2018. na glavi je nosila čitavu kapelicu, Rihanna se maskirala u rimskog papu, a
Zendaya u Ivanu Orleansku. Donald Trump i njegova Melanija možda su posljednji par koji je Met Gala shvaćao ozbiljno. Bili su na svakom eventu od 2003. do 2012., veoma često u društvu s Donaldovom kćerkom Ivankom. Melanija je došla s Donaldom 2004. utegnuta u seksi kreaciju Alexandera McQueena kao pravi trofejni model i Donald ju je odmah zaprosio na balu kao svoju njujoršku princezu. Već sljedeće godine pojavila se trudna u djevičansko bijeloj haljini u empire stilu.
Met Gala, dobrotvorna priredba koja prikuplja novac za jedini odjel Muzeja Metropolitan - The Costume Institute - koji se financira vanjskim prilozima, ima jako dugu povijest. Tradiciju je pokrenula Eleonor Lambert, velika promotorica američke mode, još 1948. kao večeru koju je nazvala “partijem godine”. Nekad su događajem, koji se odvijao u najpoznatijim hotelskim balskim dvoranama New Yorka, predsjedavale Jacqueline Kennedy Onassis, potom Pat Buckley da bi cijelu stvar 1995. preuzela Anna Wintour. Bez obzira na to što je Andy Warhol za nju rekao da se “grozno oblači”. Kad je sve krenulo u smjeru parodije? Možda kad je Anna Wintour 2008. odlučila Met bal posvetiti temi stripovskih superjunaka, s podnaslovom “Moda i mašta” pa se sama pojavila u kostimu superjunakinje Storm iz serijala X-Men. Karl Lagerfeld je za nju napravio Chanel haute couture haljinu s velikim reljefnim ukrasima nalik fosilu amonitu. Po prvi i posljednji put Anna je svoju haljinu i sebe povezala s prastarim, s prethistorijom. Neki modni novinari tu su kreaciju proglasili jednom od najgorih modnih pogrešaka našeg vremena. Andre Leon Talley, modni novinar, stilist i urednik u američkom Vogueu, nekad veliki prijatelj Anne Wintour i njezina desna ruka u časopisu, u vrijeme njihove najveće ljubavi nazvao je Met Gala modnim Superbowlom, dakle događajem koji privlači najviše gledatelja i najveći novac. Kad su se razišli, on je u svojoj autobiografiji napisao da ga je Anna emotivno ranila, da te rane ne zacjeljuju i da ne prođe dan da ne razmišlja o tome kako je Anna nesposobna za normalnu ljudskost i toplinu. Tri godine prije Andreove smrti - umro je u 74. godini početkom siječnja ove godine - napisao je da ga je otpisala jer je “isuviše star, isuviše debeo i nimalo cool”. Takav više nije mogao dobiti priželjkivanu pozivnicu. A kad su se Andre i Anna 1999. godine pojavili skupa u brokatu, s krznom oko vrata, na Met balu posvećenom rock stilu, izgledali su doista cool, kao modni kraljevski par koji vlada njujorškom scenom.
Njihov razlaz Anna nije spomenula u svom govoru na elegantnom i toplom Andreovu ispraćaju održanom u velebnoj neogotičkoj baptističkoj crkvi u Harlemu ukrašenoj s tonama predivnog bijelog cvijeća. Ispraćaj je organiziran poput prologa za Met Gala, dva dana prije velikog partyja. Anna je došla sa svojim sinom i kćerkom i govorila o tome kako je Andre bio član njezine obitelji i naučio je da gleda srcem te kako joj nedostaje u trenucima tuge, ali još više u trenucima radosti. Dizajner Marc Jacobs pričao je o nadrealnom putovanju s Andreom i Naomi Campbell u Moskvu, Michelle Obama je poslala poruku da je “Andre mijenjao svijet svojom nježnošću, šarmom i elektricitetom”. Na Andreov ispraćaj došlo je modno plemstvo
New Yorka, Carolina Herrera, Diane von Fürstenberg, Zac Posen, Grace Coddington, Pat McGrath i mnogi drugi koji su crkvu posve ispunili. Svi su bili elegantni, kao da Andre zaslužuju pravu modu i krojačko majstorstvo, a ne maskenbal kao Met Gala. Najupečatljivija je bila njegova dobra prijateljica Naomi Campbell, koja je došla u bijelom Rolls-Royceu, od glave do pete u bijelom krznu kao diva iz zlatnog doba Hollywooda, u kreaciji kuće Schiaparelli, koja bi Andrea oduševila.
Met Gala se već desetljećima vrti oko Anne Wintour i njezinog kruga, što dokazuje i izlazak njezine nove biografije dan iza tog događaja. Biografiju je napisala modna novinarka Amy Odell nakon što je napravila 250 intervjua s njezinim prijateljima i suradnicima i istražila najrazličitije izvore, poput pisama Anninog
Izložbe u Modnom institutu uvijek su bile posvećene briljantnim rješenjima, idejama i krojačkoj vještini majstora poput, recimo, Balenciage
oca, londonskog novinskog urednika Charlesa Wintoura ili davnog engleskog modnog priloga iz 1969. u kojem je Anna bila savršeni model za “swinging London” u minici ili topu koji otkriva goli trbuh. Biografija otkriva čak i detalje poput Anninog oduševljenja Billom Gatesom nakon zajedničkog ručka, kad je rekla svojim kolegama kako je Bill “jako atraktivan”. Tu je, dakako, i nešto iz arsenala priča o neljudskoj nespremnosti na nesavršenost - Anna je jednom tražila da grafičari fotošopiraju čak i “predebeli podbradak” male bebe.
No, bez obzira na veliki trud autorice koja se htjela sa svojom knjigom “ogrepsti” za mjesto pod reflektorima za vrijeme modnog događaja sezone, izgubila se u detaljima i iz knjige nije jasno misli li ona da je Anna tiranin ili modna dobrotvorka koja je za Costume Institute pribavila stotine milijuna dolara i pri tome dozvolila da najveći američki mondeni događaj izgubi fokus s krojačkog majstorstva i postane cirkus. Izložbe u Modnom institutu uvijek su bile posvećene briljantnim rješenjima, idejama i krojačkoj vještini majstora poput, recimo, Balenciage koji se vjerojatno ipak okreće u grobu dok se pod njegovim imenom prodaju preskupe, poderane hudice i torbe kao s placa ili iz Ikee. Daleke 1983. Metova izložba je slavila 25 godina Yvesa Saint Laurenta u modi, a Anna Wintour je s kustosima svoju prvu izložbu organizirala kao posvetu Haute Coutureu. Potom su došle velike izložbe Diora, Versacea, Chanela, mode povezane s kubizmom, rockom, čak i Kennedyjima u Bijeloj kući. Bilo je velikih izložbi o viktorijanskom dobu, kineskoj Chi’ng dinastiji, Habsburzima, 18. stoljeću, Belle Epoque, orijentalizmu, odnosno vizijama dalekog istoka u odijevanju na zapadu... No, majstorstvo je ustuknulo pred narcizmom našeg vremena.
Komičarka, scenaristica i producentica Tina Fey bila je na tom balu samo jednom, 2010. Potom je u televizijskom intervjuu Davidu Lettermanu ispričala da je to događaj zbog kojeg je spremna popiti veću količinu tekućine za čišćenje leća samo da ga izbjegne:
- To je parada najgorih kretena. Kad bih imala milijun ruku i na jednom mjestu htjela okupiti sve one koje želim udariti šakom u glavu, sve bih tu našla, ne bih više morala tražiti.
Desetak godina mlađa komičarka Amy Schumer bila je na Gali 2016. i u prvom trenutku priznala da se osjetila počašćenom jer je dobila priželjkivanu pozivnicu. No, odmah potom priznala je otkačenom radio novinaru Howardu Sternu da je event za nju bio “poput kazne”. Ne da je otišla one sekunde kad je to bilo pristojno, otišla je puno ranije nego što joj je bilo dopušteno... “jer joj se nije svidjela ta farsa”... na kojoj su svi bili odjeveni kao “jebene šupčine”. To je iz njezinih, ne iz mojih usta.
Jednom je Amy intervjuirala redateljicu, glumicu i scenaristicu Lenu Dunham i dotaknule su se i Met Gala 2016. Složile su se da su čekale trenutak u kojem mogu pobjeći. Samozaljubljena Lena Dunham napravila je pravi skandal jer joj je valjda bilo dosadno. Sjedila je pokraj zvijezde američkog nogometa, Odella Beckhama Juniora, kojem je “stavila riječi u usta” jer joj se za večerom nije dovoljno obraćao. Zaključila je da je bio nezainteresiran za razgovor jer je odmah shvatio da ‘me ne želi jebati’ (to je citat, ne moja vulgarnost!) jer ‘nisam građena po njegovim standardima ženstvenosti’. No, pojavila se ipak i sljedeće godine, kad je Met bal (s velikom izložbom) slavio kreatoricu Rei Kawakubo i modnu kuću Comme des Garçons. Objasnila je da je u ‘svem tom blještavilu lako zaboraviti koliko ta noć čini za prikupljanje milijuna dolara i očuvanje modnih artefakata koji omogućuju da stil pripada svima nama’. I Gwyneth Paltrow, kao i Amy ili Lena, ponovno je došla na party nad kojim se javno zgražala još 2013. Zaklela se da se više nikada neće pojaviti jer se zaista nije dobro provela. Umjesto glamuroznog provoda, bila je “gužva i svi su se oko nje znojili i naguravali”. Balovi doista nisu bili takvi u američko pozlaćeno doba kad su industrijalci poput Vanderbilta, Fricka, Carnegieja, Rockefellera i ostalih stvarali svoja carstva i kad je postojala jasna distinkcija između bala i maskenbala, vrhunske elegancije i maškara.
I ove i prošle godine uz Annu Wintour događajem predsjeda kao počasni gost američki dizajner Tom Ford koji je kroz povijest odijevao neke od najelegantnijih selebritija na tom crvenom tepihu. U netom objavljenoj knjizi “Anna: The Biography” i Tom se požalio da se događaj pretvara u cirkus umjesto da je ostao proslava visoke mode.
- Nekad su dolazili chic, prekrasni ljudi u sofisticiranoj odjeći na izložbu o 18. stoljeću. To nije značilo da si trebao biti odjeven kao da dolaziš iz 18. stoljeća, temu se nije shvaćalo doslovno, kao što za neku drugu izložbu nisi trebao doći odjeven kao hamburger ili u kombiju jer si putem morao stajati zbog lustera koji ti visi oko struka - objasnio je Tom nostalgično, tugujući za nekim boljim, zaista pozlaćenim vremenima Met bala kad su gosti razumjeli jezik mode i stila.