PREMIJEROV SAVJETNIK ZA CENTAR GRADA

Piše Miro Par

Sigurno ih je, tamo negdje oko Pingvina, onaj Ivek žicar pokušao prevariti tražeći euro umjesto svoje uobičajene tarife od jedne kune

Na osunčanoj terasi kafea Kraš, nekadašnje Male kavane, prvu kavu u novoj 2023. godini Premijer Plenković (dalje u tekstu: PP), iskapio je u društvu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen (dalje u tekstu: UVDL). S njima su na zimskom suncu, u toj kavani koju je nakon poznate ugostiteljske obitelji Crnac preuzela najveća hrvatska tvornica čokolade, te u stražnjem dijelu unutarnjeg dijela lokala smjestila mali butik sa svojim proizvodima, čineći tako od običnog kafića kakvih je u gradu i previše neku simpatičnu kombinaciju trgovine i kavane, bilo i nekoliko ministara u Vladi, potpredsjednica Europske komisije, naše gore list Dubravka Šuica, popularni Suki, te guverner HNB-a Boris Vujčić. To, međutim, i nije toliko važno. Isto kao što nije važno ni to da su PP i UVDL baš u tom ugostiteljskom objektu iskapili navedeni vrući, crni napitak.

Isto tako mogli su sjediti u Charlieju, Bulldogu ili, što ja znam, kod Hale u Kupu ‘98., a piti su, što se mene tiče, mogli i Tolušićevo vino...

Ono što je, naime, u cijelom tom folkloru, koji se na prvi dan dvadeset i treće godine trećeg milenijuma odvijao pred očima svekolike zainteresirane javnosti, bilo od ključnog značaja, činjenica je da je cjelokupni račun, uključujući i bakšiš za kelnera, podmirio PP osobno i, nota bene, iz vlastitog džepa, a onda još poput pravog europskog državnika i u eurima - od tog dana službenoj valuti u RH (dalje u tekstu: Republika Hrvatska).

”Konobar, da platim...”, pozvao je PP člana Krašovog osoblja zaduženog za dostavu i naplatu.

”45!”, rekao je žgoljavi mladić s tek završenom trogodišnjom ugostiteljskom školom. PP je na to iz novčanika izvukao dvije svježe novčanice od dvadeset, te jednu od deset, sve tri netom prije toga izašle iz jednog od onih rijetkih bankomata koji su u to vrijeme bili u funkciji.

”Pedeset...”, rekao je ponosno, “U redu je!” UVDL spontano je na to zapljeskala, a nije dugo trebalo čekati da se tom fanatičnom spajanju dlanova pridruži i ostatak društva

okupljen za stolom na jednoj od ljepših zagrebačkih terasa. Jedino je guverner HNB-a, poslovično oprezni Vujčić, bio donekle rezerviran.

”Šefe...”, šapnuo je tiho PP-u na uho, “Sad su euri - ostavili ste mu pet eura, a ne kuna...” ”Paaa?”, pitao je PP.

”To je 7.53 puta više!”, pomnoži mu guverner brzo.

”Sto mu gromova!”, procijedio je PP kroz zube pazaći da UVDL ne primijeti kako nešto nije u redu, “što me nisi upozorio ranije?” I, zbilja - pomislio sam prateći sve to veoma pozorno - od svih silnih savjetnika koje PP ima na raspolaganju, da se, evo, niti jedan nije našao da ga pravovremeno upozori na to koliko se tringelta po novom treba ostavljati u centru grada. Kako je to uopće moguće, te još važnije: tko će zbog tog financijskog gubitka, koji tek trebamo preračunati, na kraju odgovarati?!

Isto je, pretpostavljam, našem premijeru prolazilo kroz glavu dok se pomalo zamišljen ustao od stola te sa svojom posebnom gošćom UVDL, ali i cjelokupnim društvom od kojih se nitko nije uhvatio za novčanik kada je trebalo platiti ceh, a neki od njih su, vidio sam na vlastite oči, uzimali i čokoladice, uputio na laganu, nedjeljnu šetnju zagrebačkom špicom. Razmišljajući o tom događaju i u ovim danima koji su uslijedili jer, jasno, nisam želio da se taj negativni trend loših premijerskih odluka nastavi i u godini koja je pred nama, prisjetio sam se da je nedavno u medijima odjeknula vijest kako Josip Jelić više nije savjetnik predsjednika HDZ-a za Zagreb. U stranci se, navodili su istraživački novinari tih dana uzbuđeno, naveliko priča kako je Jelić dobio izvanredni otkaz te zabranu ulaska u središnjicu. S obzirom na njegov blizak odnos sa šefom, o čemu se navodno učestalo govorilo oko Črnomerca i na misi u crkvi Sv. Blaža, ta odluka je mnoge članove stranke začudila.

Ni mi izvan stranke nismo, međutim, bili imuni na čuđenje uzrokovano tom vijesti. Začudili smo se prije svega da je, evo, takva funkcija uopće postojala, a onda i da ju je obnašao ovaj relativno anonimni mladić za kojega sam nakon kraćeg guglanja njegovih fotografija ustanovio da me njegov imidž podsjeća - pazite molim vas ovo - druga Lenjina. Ne kažem da je to loše, ali s obzirom na kontekst vremena u kojemu živimo, priznat ćete da je pomalo neobično. Karakterom se, otkrilo mi je daljnje guglanje, ovaj put sudskih presuda, ugledao na jednog drugog Rusa - Ivana Dragu iz Rockya. U svom političkom djelovanju, naime, postao je najpoznatiji po tučnjavi s nekim HDZ-ovcem. Jelić je u to vrijeme već bio napustio matičnu stranku i pridružio se Mostu te se kao tadašnji mostovac, pokušajte me pratiti, potukao s hadezeovcem zbog plakata, a nešto kasnije nepravomoćno je zbog toga osuđen na šest mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine. U HDZ se vratio kad je na čelo stranke došao Plenković, a i to je, eto, izazvalo stanovito čuđenje kod mene jer - da se malo našalim iako uopće nije smiješno takvi kadrovi inače prođu obrnuti put: prvo budu u spomenutoj stranci, pa ih se tek onda osudi... Ovaj mladi revolucionar krenuo je, čini se, nekim svojim putem, ali ni to nije ispalo baš sjajno.

Škartiran je vrlo brzo od strane PP-a, a na njegovo mjesto savjetnika za Grad Zagreb sudeći po ranije opisanom događaju s terase kafea Kraš - nitko drugi nije postavljen. Bojim se stoga i pomisliti što je uslijedilo u onoj laganoj, nedjeljnoj šetnjici zagrebačkom špicom u koju su se PP i UVDL nakon toga uputili bez da ih je pri tome netko, pa makar i ovaj mladi Lenjin, a da ne kažem potpisnik ovih redova koji, evo, ovim putem ističe svoju kandidaturu za to upražnjeno mjesto, savjetovao o kretanju u jednom tako složenom organizmu kao što je to središte glavnog grada.

Sigurno ih je, tamo negdje oko Pingvina, onaj Ivek žicar pokušao prevariti tražeći euro umjesto svoje uobičajene tarife od jedne kune koja bi sada preračunato trebala iznositi cirka 13 centi, Giovanni im je u Bogovićevoj uspio prodati spiku da je perač prozora i pilot, pa su ga moguće i angažirali (nadam se ipak samo za prozore, ne i za let prema Briselu), a na samom vrhu Gajeve, tamo gdje nekoć bio Kompas, ubacili su zasigurno nešto i u škrabicu onog starog pokvarenjaka koji se pretvara da je bolestan da bi odmah nakon što dobije milodar Oršićevom brzinom šprintao do obližnje kladionice uplatiti tiket. Na ništa od navedenoga, naravno, ne bi nasjeli da sam im kojim slučajem imao priliku nešto prišapnuti po tim pitanjima. U taksi, nadalje, ako su ulazili, bojim se da su sjeli u neki od onih lažnih preko puta Good Fooda, a nema ni te restoranske prevare, uvjeren sam, koju tom prilikom nisu popušili. Još ako su otišli na Britanac, gdje se upravo nedjeljom održava takozvani Sajam antikviteta, ne sumnjam da su i tamo nasamareni te da im je pod blago s kraljevskih dvora, kao zadnjim naivcima kakve često viđam na Malom placu, podvaljen neki šrot s Jakuševca... Iskreno sumnjam da je UVDL imala previše razloga za pljesak tijekom ostatka dana. Ukoliko ubuduće PP stoga ne želi skupa sa svojim visokim uzvanicima nasjedati baš na sve fore poznatih gradskih švindlera i sitne gradske prevare koje su inače rezervirane samo za turiste - neka ovo shvati kao prvi savjet najboljeg kandidata za tu poziciju trebao bi pod hitno imenovati novog savjetnika za Grad Zagreb. Ili, eto, barem njegov centar...

Još ako su otišli na Britanac, gdje se upravo nedjeljom održava takozvani Sajam antikviteta, ne sumnjam da su i tamo nasamareni