Večernji list - Hrvatska - Ekran
Svi pričaju o...
Nedavno sam čitala jednu raspravu na socijalnoj mreži o turcizmima u našem jeziku. Nekome jako smeta regionalizam poput riječi kapija, nekom drugom je riječ kusur ono baš neprihvatljiva, pravi Balkan! Tako arhaično, ali blisko, kao rasprava iz 19. stoljeća, pomislila sam. Naime, baš negdje u to vrijeme sveučilište Stanford za IT genije i magnate Silicijske doline izdalo je svoju listu zabranjenih riječi na njihovom sajtu, onih koje se njima gade. A puno ih je, sve koje nisu u skladu s trenutnim modama radikalne političke korektnosti. To neki nazivaju prezentizmom, tumačenjem svega na svijetu iz suvremenog očišta, kao da povijest nije bila drugačija od sadašnjosti, kao da trebamo očekivati da su ljudi u Srednjem vijeku, dok su umirali od kuge u strahu od Boga, razmišljali smiju li nekoga nazvati pijančinom ili moraju upotrijebiti frazu “osoba s poremećajem uporabe supstanci”, kao što ne bi trebalo reći da je netko “opijen” poezijom jer se time trivijaliziraju muke onih koji se bore upravo s “poremećajem uporabe supstanci”. Za magisterij studenti Stanforda ne bi smjeli kao do sada koristiti uobičajeni idiom master’s degree, jer je povijesno master za neke bolno povezan s robovlasnikom. Uopće im nije važno što ta riječ ima puno značenja, dolazi originalno iz latinskog i u engleskom je u upotrebi tisuću godina. Tek u posljednjih desetak ima samo negativne konotacije. Glagol to master koristio se u engleskom u kontekstu svladavanja novih znanja i vještina - netko tako postaje pravim majstorom! - pa su i stari majstori u slikarstvu old masters...
No, osjetljivi mladi ljudi kojima riječi ranjavaju dušu iako ih slabo poznaju - a možda baš zato - tu riječ povezuju samo s robovlasnicima i kolonijalizmom i ne žele je čuti. Predlažu da se iz upotrebe izbaci i riječ Amerikanac jer zvuči nametljivo. Bolje je koristiti “građani SAD-a”. Nije im draga ni riječ doseljenik, imigrant i traže da se zamijeni opisno, “oni koji su se doselili”, jer to manje zvuči kao etiketa. Eto, engleski se sve više približava hrvatskom koji često koristi opise da izbjegne mrske, ali korisne, jednostavne tuđice.
U govorima i objavama svakako treba izbaciti arhaično obraćanje poput “dame i gospodo”, a umjesto toga koristiti “svi”. Općenito, riječi dama - lady - kao i džentlemen treba posve izbaciti iz upotrebe jer sugeriraju elitizam.
Kad sam pročitala da je riječ džentlmen mladima uvredljiva, shvatila sam zašto se tako dugo oteže s odlukom tko će nakon Daniela Craiga biti novi James Bond. Vlasnici filmske franšize, koja je do sada zaradila na kinoblagajnama više od 12 milijardi dolara, osjećaju da je stari hladnoratovski Bond isuviše politički nekorektan s onom njegovom fiksacijom na žene - bolje reći “strašne komade” u bikinijima. Ako je ženskar, mora da je mizogini seksist, uz to i isprazan, i još gore, falocentrično fiksiran na brze i prodorne automobile i pištolje. No, kakav bi i mogao biti britanski špijun odjeven u savršena odijela šivana po mjeri u londonskom Savile Rowu, književni lik rođen pradavnih pedesetih godina. Daniel Craig inzistirao je pri potpisivanju ugovora za svojih pet nastavaka Bonda da mora umrijeti u svojem posljednjem Bondovom filmu “Za smrt nema vremena” (2021.) Htio je skupa s producentima “oprati” Bonda, iskupiti sve one seksističke grijehe Seana Conneryja iz “Goldfingera” (1964.), po mnogima najboljeg filma o Jamesu Bondu svih vremena.
U posljednjem Craigovom filmu o špijunu 007, nepobjedivi Bond pred smrt saznaje da je otac djevojčice i pristaje spremno na najveću žrtvu. Ritualno je raznesen u najvećoj eksploziji dosad. Bond 2.0. žrtvuje se za ženu i dijete, nipošto za domovinu - jer je u Sjedinjenim Državama, a vjerojatno i Velikoj Britaniji, neobazrivo reći da si Amerikanac ili Englez pa trebaš koristiti administrativni pojam građanin ili građanka. Dakle, Bond, otac, prinosi najveću moguću žrtvu, svoj život, za ljubav. U tom filmu pojavljuje se i profetska rečenica koja daje naslutiti na kakvim su mukama producenti i vlasnici franšize: “Teško je danas razlučiti dobro od zla, heroje od zločinaca.” U takvom relativizmu - za mnoge su, vidimo, Putin, Staljin, F. D. Roosevelt, Eisenhower, Clinton i Obama maltene isti patrijarhalni, kolonijalistički predatori - kako se odlučiti za novog, novog Bonda?
Daniel Craig mnogima se sviđao kao Bond, možda upravo zato što nema one aristokratske, cizelirane crte lica, kako je to u svojim romanima zamislio “otac” Jamesa Bonda, pisac Ian Fleming. Doduše, danas je u medijima, a čini se i životu, puno važnije tijelo od glave, kao da su i žene postale seksisti, što apsolutno nije bio slučaj u pedesetima i šezdesetima, kad je Bond morao biti atletske građe da bi mogao pobjeđivati u tučama i trčati i skakati kao atletičar, ali i posjedovati eleganciju duha, izgledati sofisticirano. U šezdesetima, za putenu talijansku glumicu Silvanu Mangano govorilo se otvoreno, politički posve nekorektno, da je “fizički veoma obdarena, a psihički manje”, tako je i Craigu tijelo donijelo milijune obožavatelja, a za lice - koga briga!
No, kad je snimao svojeg posljednjeg Bonda, Craig je imao već više od pedeset godina i nekako izborano, starački omekšano lice na kojem se svaka godina itekako vidjela. Ukratko, postao je prestar za “špijuna koji ljubi i ubija”, kako je pradavno dobro objasnio najtrajniji Bond iz povijesti, Roger Moore, kad je opasno zašao u pedesete i odbio i dalje glumiti zavodnika i ženskara jer mu se činilo odurnim da uskače u krevet obnaženih ljepotica koje mu “mogu biti - ne kćeri - nego unuke”. Bond je u romanima zamišljen kao mladi, potentni muškarac koji ne stari, ne prelazi rane tridesete. Sve što je Bond - brzina, vještina, refleksi, seks, večernja odijela - sve je to ipak primjerenije za 30-godišnjake. Ukratko, Craig je postao prestar za Bon
da, ma koliko to zvučalo kao dobna diskriminacija.
Sad se postavlja pitanje kako Bonda reinventirati za naše vrijeme. Kakav bi on morao biti da bi zadovoljio suvremene ideje muškosti, možda čak ne i one radikalnije?
U američkom Vogueu za kraj godine priredili su pregled muškaraca na crvenom tepihu 2022. sa “svježim” pogledom na modu. Nazvali su ih muškarcima koji su spremni riskirati. Baš kao Bond. No, kako riskiraju današnji arbitri elegancije?
Možda i najtraženiji mladi glumac danas, Timothée Chalamet, tu je u onom opjevanom crvenom kompletu od šantung svile, golih ramena i leđa, s velikom mašnom na prednjem dijelu. Američki rapper Lil Nas X gol je do pasa, savršeno oblikovanog, čvrstog torza s pločicama na trbuhu, no posve omekšan s perjanicom na glavi promjera okruglog kavanskog stola i krinolinom od perja preko hlača. Tu je dakako i sveprisutni Harry Styles s onom svojom omiljenom, predivnom damskom Gucci torbicom s bambusovom drškom, Justin Bieber u četiri broja prevelikom sivom odijelu jer želi ostati dijete, a ne daj Bože postati odrasli muškarac. Tu je i “nepo baby”, mladi biseksualni glumac u usponu Jack Dylan Grazer, koji je do 19 godine uspio skupiti desetak uloga, vjerojatno preko megaproducenta, strica, Briana Grazera. Jack se za jedan od crvenih tepiha Hollywooda obukao kao engleska knjižničarka u vremenu između dva rata, u dugu kariranu, plisiranu suknju s kratkom jaknicom pelerinom u istom uzorku. I on preko ruke voli nositi damske torbice s kratkom drškicom. Ukratko, za Vogue je pojam dobro odjevenog muškarca onaj koji riskira s androginošću. Kao da je danas to neki rizik. Maskulini James Bond je rizik, jer gdje je virilnost, tu je za woke škvadru i toksični maskulinitet. Nema između. Samo krajnosti! I zato bi bilo najjednostavnije da Bond postane žena, kao što se i dogodilo u posljednjem filmu, kad Daniel Craig iznenađen upoznaje crnkinju i saznaje da je i ona špijun kodnog imena 007. No, to je možda preveliki otklon od tate Fleminga, Connerya, Moorea, Brosnana i drugih mučomačo muškaraca, baš kao i u ideji da Bond bude gay. Razmišljalo se i o tome da bude crnac, jer je to automatski politički korektnije od bijelog muškarca na poziciji moći. Genijalni, muževni, crni Idris Elba iz serije “Luther”, pametni detektiv izmučen grižnjom savjesti zbog smrti žene koju je obožavao, sigurno bi bio izvanredan, no on je zapravo prestar. Vlasnici franšize, prvenstveno Barbara Broccoli kao najznačajnija, kći producenta starijih filmova o Bondu, vjerojatno žele da im sljedeći Bond bude glumac koji će ga opet moći glumiti u nekoliko nastavaka, pa je logično da žele da to bude mlađi muškarac. U tom smislu prestar je i zgodni snagator Tom Hardy. Seksi Regé-Jean Page iz serije ‘Bridgerton’ ne bi bio uvjerljiv kao junak koji ljubi, ali i ubija...
Od svih koji su se do sada pojavili u medijima s egidom ‘novi James Bond!’, najbolji mi se čini Aaron Taylor-Johnson (32), s kojim su producenti razgovarali nedavno. I on je Britanac i ne bi morao lažirati naglasak kao Craig u serijalu filmova na Netflixu “Nož u leđa”, gdje nepodnošljivo preglumljuje detektiva Benoita Blanca.
Aaron, koji je dobio Golden Globe za ulogu poremećenog psihopata u filmu “Noćne životinje” (2016.) dizajnera i redatelja Toma Forda, zapravo je nevjerojatno zgodan iako to vješto prikriva. Ima senzacionalno oblikovano tijelo, no ne kao Hardy pretjerano nabildano, prije mišićavo i vretenasto tijelo plesača kojem smoking pristaje kao saliven. Kao i Craig, i on je na sceni od šeste godine, a već se poprilično proslavio kao tinejdžer glumeći mladog Lennona u filmu “Nowhere Boy” (Dečko koji ne obećava, 2009.). Potom je u filmu “Kick-Ass” (2010.) postao akcijski superjunak, sramežljivi štemer na bijelom konju koji je spreman poginuti zbog djevojke koja ga nije zarezivala kao običnog, senzitivnog tinejdžera. Odgledali smo nedavno i njegov akcijski film “Brzina metka” s Bradom Pittom.
Pa ipak, Aaron Taylor-Johnson, glumac izrazito promjenjiva izgleda, nije banalan izbor, netko čiji lik povezujemo isključivo s jednom vrstom uloga. A tu je i njegov zaista neobičan, politički korektan privatni život. On je desetak godina u sretnom braku s 23 godine starijom redateljicom Sam Taylor-Johnson (povezali su svoja dva prezimena u jed
no), nekad poznatom britanskom konceptualnom umjetnicom, prijateljicom Damiena Hirsta i Tracey Emin, koja je u međuvremenu postala redateljica i s Aaronom se preselila u Los Angeles. Upoznali su se na snimanju zajedničkog filma “Nowhere Boy”, kad je on još bio tinejdžer, a ona netom razvedena majka dvije djevojčice, koja je uspjela preboljeti dva raka u kratko vrijeme. I prije nego što su izašli na prvi dejt, Aaron joj je rekao da će je oženiti i to se dogodilo točno godinu dana nakon što ju je prvi put ugledao. U intervjuima je ispričao kako i danas pamti njezinu bijelu košulju koju je tad imala na sebi. Ona je dakako čuva i još rado nosi, a o njihovu prvom susretu rekla je samo da ga je morala pozvati kod sebe na casting jer je bila u gužvi zbog razvoda i kćeri. Kad mu je otvorila vrata, mislila je da pred njom stoji mladi Lennon. Nešto u njegovu držanju, ozbiljnoj pripremi bilo je nestvarno uvjerljivo. Bivša radikalna kritičarka britanskog društva u međuvremenu je snimila posve komercijalni, konzumeristički film “Pedeset nijansi sive” (2015.) i s Aaronom film “Milijun komadića” (2018.) o narkomanu koji u prvom prizoru manijakalno pleše drogiran gol do pasa, a nešto kasnije, u dugom kadru, iskazuje svoje plesačko umijeće u fantazmagoričnoj sceni narkomanskog ludila, gdje pleše nekim hodnikom dok se niz zidove slijevaju fekalije po kojima se kliže. Sam posve očito obožava savršeno Aaronovo plesačko tijelo. Na početku veze snimila je s njim video spot za R.E.M. Čitav spot fokusiran je na nevjerojatnog Aarona koji plešući prkosi gravitaciji, izvija se kao Jagger, skače, radi piruete i neke kung fu pokrete po ulici londonskog Shoreditcha. Kasnije je s njim snimila i reklamu za muški parfem Givenchy u kojoj opet pleše savršeno, no ovaj put u smokingu. Ako Aaron s toliko starijom ženom koju nitko ne bi nazvao lijepom, koji je svome prezimenu pridodao i ženino, nije primjer novog, blažeg, nimalo toksičnog maskuliniteta, ne znam tko to može biti. Pandemijske dvije godine proveli su u svojoj kući u brdima Hollywooda. Ukupno ih je bilo devetero, kako je Sam objasnila novinarima. Sam i Aaron s njihove dvije kćerke, potom njezine kćerke iz prvog braka s dečkima i prijateljicom - i tri psa. Aaron se prihvatio uloge učitelja i kuhara za sve njih. ”Briljantan kuhar, inventivan, onaj koji može napraviti savršen veliki ručak ni od čega”, kako je rekla Sam, kuhao im je doručak, ručak i večeru. U gostinjskoj sobi je za njihove djevojčice Wyldu Rae (12) i Romy Hero (10) napravio učionicu sa zemljopisnim kartama, grafikonima i grafičkim prikazima pojmova iz biologije. Za profesora se i posebno odijevao u klasično, tradicionalno odijelo. Kad nisu bili u kući, išli su svi skupa na planinarenje. Navečer bi organizirao društvene igre s kostimima, a ona je pokušavala raditi na svojim novim filmovima. U jednom od njih Russell Crowe trebao bi glumiti velikog američkog slikara Rothka. U intervjuu londonskom Sunday Timesu pohvalila se i suradnjom s Al Pacinom u jednoj epizodi nove TV serije “Hunters” koju su snimali za vrijeme lockdowna. Ukratko, genijalni muž Aaron brinuo se za obitelj da bi Sam mogla raditi.
Novi James Bond je pronađen, ako mene pitate. Uz Aaronovu mladost, ljepotu, savršeno tijelo, plesne pokrete, elegantna engleska odijela po mjeri koja voli i zna nositi i u privatnom životu te psihološki profil novog idealnog muškarca producenti mogu zaustaviti svoju potragu.
On je desetak godina u sretnom braku sa 23 godine starijom redateljicom Sam TaylorJohnson