Dopisnik iz centra SVAKA ČAST OVOJ “STREET FOOD” SCENI

Seks i grad samo bez seksa, ali s puno grada Trebalo je izdržati sve ove godine u tom ugostiteljskom poslu koji nije ni približno tako lagan i glamurozan kako vam se čini s druge strane šanka

Svaka čast ovoj “street food” sceni koja se posljednjih par godina uspješno razvija u gradu. Razni Broomovi, Marketi, SOI fusioni, restorani sa sirovom japanskom ribom, oni koji se hvale najboljim hamburgerom u gradu, a ima ih pozamašan broj, te burito i taco’s barovima koji su zbilja izvrsni. I sad ovaj novi na Dolcu, Salo ili tako nešto, ista priča - odlično! Bravo! Na jednom takvom mjestu, uzgred kazano, neki dan pojeo sam fantastičnu polovicu pileta, a istovremeno moja bolja polovica, zbog koje smo uostalom i odabrali taj lokal, naručila je njihove nadaleko hvaljene tacose te potvrdila dobar glas koji ih prati. ”Svaka čast!”, rekla je kada nas je konobarica pitala da li smo zadovoljni, a ja sam isto to, s velikom dozom strahopoštovanja, ponovio kada sam ugledao račun.

”Pod zidom”, isto tako, ima izvrsnu hranu, ali i koncerti koje su nekoć znali organizirati te kvalitetan izbor vina svakako pridonose dobroj atmosferi u tom malom, šarmantnom lokalu ispod Dolca. A, evo, i u Orangeu je kuhar svjetskog renomea; stanoviti Jeff Vella, revolucionarno promijenio jelovnik i uveo briljantan tartar biftek i hrskavu janjetinu... Svaka im čast na tome, ponavljam još jedanput ovako javno, zaslužili su sve pohvale, ali meni osobno - vašem Dopisniku iz centra - nema do onog legendarnog somun tosta u Pingvinu. Od priloga uvijek uzmem malo tartara, kisele krastavce i kupus, a sve djevojke s kojima sam kroz život stajao u kasnonoćnoj gužvi ispred jednog od ona dva mala prozorčića - a bio ih je pozamašan broj (svaka mi čast na tome!) - iz nekog nepoznatog razloga uzimale su i kukuruz. O tome, međutim, neki drugi put. Za sada samo da spomenem kako i kraj svih ovih novootvorenih i kul mjesta u gradu koja svojataju koncept ulične prehrane, kada ogladnim i poželim nabrzinu pojesti nešto ukusno, i dalje najradije stanem u taj vazda dugački red u Teslinoj uz koji me vežu lijepe uspomene.

Onim restoranima tipa Noel, Takenoko, Carpaccio, Korčula i sličnima, da ih ne nabrajam sada sve, znate na koje mislim, također skidam kapu. Svi su prekrasno uređeni, hrana je ukusna, usluga ljubazna i profesionalna, a cvjetni aranžmani kao da ih je radio Šekoranja osobno. Zbilja, svaka im čast na tome! Kada god ulovim malo slobodnog vremena, posjetim njihove Facebook stranice koje im PR službe revno vode i stisnem lajk ili dva