Večernji list - Hrvatska - Ekran
Inkubator dobre glazbe
Radijska osoba/emisija/podcast DIGITALIZACIJA NIJE UBILA DUŠU, MOŽDA JU JE SAMO MALO FOKUSIRALA
Prije točno pet godina pokrenut je projekt HDU-a “Inkubator dobre glazbe”, koji se danas emitira na 50ak radijskih postaja u Hrvatskoj, a koji iz tjedna u tjedan donosi novosti o hrvatskoj glazbenoj sceni i predstavlja kultne albume. U njegovoj realizaciji sudjeluju Ana Radišić i Kornelije Hećimović. Kornelije je poznato radijsko ime, profesionalac koji je još krajem 80-ih počeo raditi na Radiju 101. Slušali smo ga kasnije i na Radiju 1, Soundeset Plavom, ali i gledali na televiziji, a sada nam je otkrio pozadinu cijelog projekta.
Prije točno pet godina krenuo je HDUov projekt “Inkubator dobre glazbe”. Kako je nastala emisija, čija je bila ideja?
”Inkubator dobre glazbe” rodio se kao ideja među diskografima okupljenim u Hrvatskoj diskografskoj udruzi. U vrlo kratkom roku raspisan je natječaj za produkciju emisije. Javio sam se, njima su se svidjele moje ideje i zvuk emisije koji sam predložio i naša suradnja je započela gotovo instantno.
Koliko je dosad emitirano emisija, na koliko radijskih postaja ide i je li se emisija mijenjala od početka?
Radijska emisija je živo tkivo koje se naravno mijenja, ali je osnovna ideja i pristup ostao isti od samog početka. Isti glasovi ispred mikrofona, ista prepoznatljiva dinamika, ali svaki tjedan puno nove domaće glazbe prezentirane vjerujem na ponešto drugačiji i zabavan način. Upravo ovih dana završio sam 263 emisiju “Inkubatora” koji se emitira na 30-ak radijskih stanica širom Hrvatske, ali i u formi podcasta pa je možete naći na svim gotovo svim popularnim servisima kao što su Apple i Google Podcast ili Podbean.
Kako nastaje emisija, kako birate pjesme i album tjedna koji predstavljate?
Emisija, mislim da je to posebno važno naglasiti, nastaje danima prije emitiranja. U procesu izbora tema, pjesama, albuma i vijesti sudjeluju diskografske kuće, sami izvođači i naravno HDU. Sve te ideje i prijedloge okupi naš Goran Komerički koji sastavi okvirni sinopsis. Moja draga kolegica Ana Radišić i ja u studiju na kraju sve to oblikujemo u “Inkubator”. Ponekad se i ja sam začudim koliko ljudi sudjeluje u tom procesu promocije domaće glazbe.
Kakav je po vama ukus domaće radijske publike? Jesmo li previše otišli u mainstream?
Mainstream se kao pojam mijenjao s godinama i to je posve očekivano. Nekada su Depeche Mode ili The Cure smatrani alternativnom glazbom, a danas ih više nitko tako ne sluša i to je sasvim u redu. Mainstream nije takav bauk kakvim ga volimo u zadnje vrijeme predstavljati. Mainstream je uvijek postojao i bio dominantan. Zato se i zove mainstream uostalom. Uvijek će u većini biti ljudi koji će slušati ono što je trenutačno na vrhu top liste ili trendinga na YouTubeu i uvijek će biti onih koji će to prezirati i slušati glazbu za koju znaju samo njihovih troje prijatelja i glazbeni kritičari. Nikada nije dobro suditi o tuđim ukusima. Emocije nikada ne bi trebale biti predmet kritike.
Iza vas je karijera duga više od 30 godina, počeli ste na legendarnom Radiju 101, a zatim ste radili i na Radiju 1, pa i Soundsetu, a gledali smo vas i na HRT-u. Po čemu pamtite te godine?
Kad god se toga sjetim, shvatim da imam nevjerojatnu i vrlo rijetku sreću da cijeli život radim samo ono što istinski volim i u čemu uživam. Nikada se nisam probudio s grčom u želucu: “Uf, moram ići na posao.” Profesionalno sam se najviše ostvario kao programski direktor na Soundsetu, ali počeci na Radiju 101 krajem 80-ih su apsolutno čudesno iskustvo. Iz današnje perspektive gotovo mitsko. S puno tadašnjih kolega sam i dalje prijatelj, s mnogima i dalje usko surađujem, a s nekima baš i na “Inkubatoru”.
Posljednjih godina bavite se produkcijom, koliko se radio mijenjalo od kraja 80-ih pa do danas? Neki radijski djelatnici misle kako je digitalizacija ubila dušu radijima. Što vi mislite?
Živimo u fascinantnom svijetu u kojem je sve dostupno na klik mišem. Prošla su vremena kada su radio stanice kreirale ukus slušatelja. Možemo reći “nažalost” i vječno ostati zaogrnut toplim plaštom nostalgije. Nema ništa loše u tome. Nostalgija je prekrasno, skrovito mjesto u koje odlazimo kad god smo nezadovoljni svijetom oko sebe. I ja sam često nostalgičan, ali zaista ne volim paradigmu: “nekad je sve bilo bolje”. Nekada davno, kao klinac, dežurao sam s kasetofonom ne bih li ulovio svoju omiljenu pjesmu na radiju da je snimim na kasetu. Bila su to super vremena, ali mi je danas puno lakše svoju omiljenu pjesmu potražiti na streaming servisu, bez reklame ili jinglea. Kako je to rekao čovjek pametniji od mene: nekad je glazbe bilo manje, ali nam je više značila. Puno toga se, naravno, promijenilo na radiju kroz godine, dobar radio je produkcijski precizniji, brži, dinamičniji, no to nije nužno ubilo dušu radija, dapače, pomoglo mu je da ostane zanimljiv i u današnje doba kada je pozornost slušatelja kratka i prelako ode u drugom smjeru. Ne slažem se da je digitalizacija ubila dušu, možda ju je samo malo fokusirala. Gledajte to ovako: fora je na ruci nositi djedov stari sat s kazaljkama na navijanje. Nostalgično je to, emotivno i nekako toplo, ali nema ništa loše u smartwatchu. Dapače.
Što mislite o formatiranim radijskim postajama i voditeljima koji moraju biti nasmiješeni i slušateljima se obraćati u jednini?
O tome bi se moglo pričati satima, nemamo toliko vremena nažalost, ali format nije tu bez razloga. Postoje jasne promjene u ljudskom ponašanju i navikama o kojima smo u ostalom već govorili i format je zapravo samo niz preporuka, svojevrsnih smjernica koje pomažu da se zadrži publika. Simpatično mi je promatrati kako su neke kolege iz drugih medija protiv radijskog formatiranja, ali im je zato sasvim OK kad se njihov medij prilagodi publici. Razlika je naravno u tome što je radio medij koji budi snažne emocije pa svaku promjenu intenzivnije doživljavamo.
Koju glazbu slušate privatno? Postoji li neki glazbenik kojeg biste posebno izdvojili na domaćoj i svjetskoj glazbenoj sceni prijašnjih godina?
Oh, što sam stariji, to sve više slušam stvari koje sam kao mlađi smatrao neuzbudljivima, kao jazz recimo. I ne samo to: na gotovo dnevnoj bazi otkrivam fantastičnu novu elektronsku glazbu i izrazito uživam u tom procesu. Postoji naravno i cijeli niz domaćih izvođača koji me oduševljavaju. Posebno je snažna i intrigantna nova hrvatska ženska scena. Pojavio se cijeli niz sjajnih i snažnih mladih žena koje imaju ideje i znaju kako ih pretočiti u prekrasne pjesme. Dapače, što više radim s domaćom glazbom to sam sve više uvjeren kako je često nepravedno podcijenjena. U Hrvatskoj se danas zasta stvara fenomenalna glazbe, potrudite se otkriti je, nećete požaliti.
Imate li ideja za nove emisije i projekte? Možete li nešto najaviti?
Vratio bih se na TV, to je ideja, mislim da tamo mogu pružiti još puno toga. Ne nužno ispred kamere, ali iza u svakom slučaju. Uz to pišem nešto, već dugo. To bih isto trebao konačno završiti. A tko zna, da se vratim za kraj na prethodno pitanje, možda se Večernjaku dopadne moja ideja o seriji kratkih tekstova o društvenim igrama?