Odlazak vrhunskog bubnjara i omiljenog zabavljača

Krajem prošlog tjedna preminuo je Jasmin Stavros. Mjesec i pol nakon što je javnost doznala da glazbenik boluje od karcinoma i vodi najtežu bitku, onu životnu, u četvrtak rano ujutro uslijedila je i tužna vijest. Večer prije 68-godišnji glazbenik mirno je utonuo u san i oslobodio se nesnosnih bolova koje je trpio posljednjih mjeseci. Iako do zadnjega nije gubio optimizam i vjeru u oporavak, njegov organizam ipak nije izdržao borbu protiv bolesti. Jasmin Stavros rođen je u Splitu 1. studenoga 1954. godine kao Milo Vasić, a glazbeni gen vukao je iz svoje obitelji. Njegov otac bio je glazbenik, djed i brat također su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas). Dvije godine išao je na sate solo pjevanja k profesorici Ristić u Splitu, koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogućile ovako dugu pjevačku karijeru. Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a sa 15 godina profesionalno je svirao u brojnim splitskim sastavima: u Delfinima, Mladim batalima (današnji Magazin), grupi More...

Godine 1973. počinje otkrivati jazz, a od 1978. godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnji Croatia Records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh donijela mu je pjesma “Džuli”, koju je snimio s Danijelom Popovićem.

Otišao je 80-ih godina u Ameriku, u kojoj se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz-akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece, zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu. Prije odlaska u Ameriku svirao je četiri godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardelli i Papandopulo. Paralelno je snimao ploče te svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.

Na ideju da postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine, kada je s Doris Dragović snimio duet ‘’U tebe se neću zaljubiti’’ na ploči ‘’Željo moja’’. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač. Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u više od 50.000 primjeraka, a prvi veliki koncert održao je devedesete u Lisinskom. Ploča ‘’Ljubio sam anđela’’, na kojoj je bio i hit “Umoran”, dosegnula je platinastu nakladu, a svi ostali albumi uglavnom su imali zlatnu tiražu. Poslije su uslijedili veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama, što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ‘’kralj zabave’’. Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj, od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I u ovom slučaju obitelj mu je bila važnija od inozemne karijere. Vratio se u domovinu, u kojoj je s pratećom grupom Naranča odradio više od 1500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao, već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA, uzeo je mikrofon u ruke i održao više od 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski Brod, Karlovac...).

Surađivao je s brojnim kompozitorima, primjerice s Đorđem Novkovićem, Nikicom Kalogjerom i Slobodanom Kovačevićem iz grupe More. Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem, koji su uz Dujmića i Cvikića bili njegovi najvažniji suradnici.

Jasmin Stavros bio je poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš. Šest mjeseci provodio je na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i u zaselku Kupeč Dol kod Sv. Jane. Njegov sin Milo također je vrhunski bubnjar. Bio je nekoliko godina u Grazu na jazz-akademiji i nekoliko godina u Americi. Također se bavi i produciranjem i aranžiranjem. Najveća podrška u životu bila mu je supruga Žarka, a kada je govorio o njoj, Stavros je posebno volio naglasiti da su sve do braka živjeli u predbračnoj čistoći.

- Nakon nekoliko godina smo se vjenčali. I bitno je reći da smo živjeli u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tada sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru, do prve bračne noći smo čekali - istaknuo je Stavros, koji nije krio koliko mu je vjera značila u životu. Na misu je išao gotovo svakodnevno, a čim bi se ujutro probudio, odmah bi čitao Bibliju.

- Puno mi se toga dogodilo u životu baš uz tu krunicu. Žena i ja bili smo na moru, u našoj kući, svaki smo dan molili krunicu milosrdnog Isusa i u tri sata odlazili do jedne kapelice uz koju je bio jedan golem teren. Kao da je to bila Božja providnost, mi smo tu zemlju od sedam tisuća kvadrata našli, kupili, uredili, kultivirali, napravili sebi kućicu. Ta krunica bila je povezana s tom kućom, koja nam danas deset puta više znači nego kuća pokraj mora - otkrio je tada glazbenik.