Večernji list - Hrvatska - Ekran
Lana Gojak Bajt
Radijska osoba/emisija/podcast SVIM SRCEM SAM VJEROVALA U PODCAST, ALI NISAM OČEKIVALA DA ĆE TOLIKO ODJEKNUTI
Glumica Lana Gojak Bajt pokrenula je podcast “Mame kod Lane” u kojem će sa svojim gostima pričati o majčinstvu, porodu, postpartumu te o temama vezanim za porod i majčinstvo koje su još uvijek tabu i o njima se ne priča dovoljno. Što ju je potaklo na pokretanje podcasta i koga sve planira ugostiti, Lana nam je ispričala u razgovoru.
Što vas je potaklo da pokrenete podcast na temu majčinstva i kada se točno rodila ideja za ovaj projekt?
Moja najveća i svakodnevna inspiracija, ali i inspiracija za pokretanje podcasta, bila je majčinstvo kao takvo, odnosno moja Pina. Da budem posve iskrena, zadnjih nekoliko godina često sam razmišljala o tome da se počnem baviti još nečim što bi me ispunjavalo, ali nisam nikako mogla dokučiti što bi to točno bilo. Nisam mogla pronaći nešto što bi me suštinski zanimalo. Otkako sam postala majka, neke su mi se stvari u životu iskristalizirale, a ja sam postala hrabrija, odlučnija, sigurnija u sebe pa mi je samim tim lakše izaći iz vlastite comfort zone. Bilo je tu dosta unutarnjeg preispitivanja, razmišljanja, istraživanja, ali na jednom uobičajenom jutarnjem trčanju u Maksimiru, upalila mi se lampica. Zaigralo mi je u trbuhu, odlučila sam pratiti taj osjećaj i od tog trena sam svaki slobodni trenutak usmjerila u stvaranje podcasta “Mame kod Lane”. Zahvaljujući podrškama prijateljice i kolegice Anje Matković, divnim suradnicima i suprugu uspjela sam relativno brzo ideju i izrealizirati.
Kakve su prve povratne reakcije na prvu emisiju u kojoj vam je gošća bila kolegica Marija Jerneić?
Reakcije i komentari su zaista odlični. Dobila sam prekrasne poruke pohvala, ohrabrenja, kao i mnoštvo pozitivnih kritika i od prijatelja i od pratitelja. Svim srcem vjerujem u podcast od prvog trena kada sam ga počela stvarati, ali iskreno govoreći, nisam očekivala da će baš toliko odjeknuti i da će prva epizoda imati preko 2000 pogleda u prvih 24 sata. Zahvalna sam mojoj Mari koja mi je poklonila ekskluzivu o dolasku prinove i dala mi vjetar u leđa za lansiranje prve epizode. Sve peripetije i komplikacije koje su se događale zadnjih dana prije izlaska podcasta podsjetile su me na deveti mjesec trudnoće, kad si toliko iscrpljen da usprkos strahu i nesigurnostima jedva
čekaš dolazak prinove.
O kojim temama vam je važno razgovarati u podcastu, što je još uvijek veliki tabu u našem društvu kada je riječ o porodu, postpartumu, dojenju?
Meni je osobno svaka tema vezana uz majčinstvo, roditeljstvo, odgoj i njegu djeteta zanimljiva. K tome, svaki gost donosi svoj osobni pogled, doživljaje i iskustva, stoga su razgovori s gostima vrlo intimni, kompleksni i osobni. Tabua, srama i nepostavljenih pitanja ima jako puno, ali mislim da tim više moramo govoriti o njima. Spontani pobačaji, abortusi, opstetricijsko nasilje, posvajanje, postporođajna depresija, prolaps, inkontinencija i burnout samo su neke od tema s kojima se žene često susreću, a o kojima se zbog društvenog pritiska ne govori. Majke su često usamljene, osjećaju grižnju savjesti, u konstantnoj su brizi, osuđuju se misleći kako nisu dovoljno dobre. Želim da se slušajući ili gledajući podcast mogu povezati s nama, znati da nisu same, saznati na kojim adresama potražiti pomoć ako im zatreba, ponešto naučiti ili se pak samo opustiti, guštati ili se nasmijati uz ćakulu. I to je mamama itekako potrebno.
U Hrvatskoj nema puno podcasta ove tematike, ali u svijetu ima youtubera i podcasta koji se bave tom tematikom, jeste li neke od njih gledali?
Podcaste sam otkrila sasvim slučajno, i to tek s dolaskom bebe i u prvim danima majčinstva, kada nisam imala vremena za čitanje knjiga ili edukaciju putem interneta, a tražila sam potrebne informacije o nekoj određenoj problematici. Zahvaljujući Instagramu, otkrila sam da postoji jedna super zajednica pametnih i obrazovanih žena koje svoja iskustva dijele na toj platformi, a neke od njih su pokrenule i svoje podcaste. Podcast “Smirena mama” Anite Marković, “Supermame”, “Odgoj s Tanjom” Tanje Hrvatin Šimičić, “Edukatorica za odgoj” Glorije Peranić podcasti su koje volim slušati. Slušala sam ih dojeći, uspavljujući, nunajući, kuhajući, dok ih danas najčešće slušam dok trčim ili čistim po stanu. Voljela bih da mi svaka od njih bude gošća u podcastu. “Happy mum happy baby” jedan je od najuspješnijih podcasta u UK-u i on mi je na neki način vodilja. Na žalost, podcaste gotovo nikad ne gledam jer za to naprosto nemam vremena. Pina ima gotovo 2 godine, i ja sam za to vrijeme uspjela pogledati sve skupa možda 4 filma, a da me pitate nazive - nemam pojma.
Rekli ste u prvom podcastu koliko
vam je Marija pomogla savjetima tijekom trudnoće i nakon što ste rodili, je li Marija i dalje vaš džoker zovi?
Mara će uvijek biti moj “džoker zovi”. Ona ima tu neku sigurnost, jednostavnost i mirnoću koja me u stresnim situacijama uvijek umiri, bilo da sam zabrinuta zbog nekog problema ili bolesti; ili kad osjećam pritisak kao da mi je previše. Ne znam kako bih to objasnila, ali ona je baš Mama. Energetski je bila mama cijeloj klasi i kad smo bile na faksu. Danas sam, logično, puno sigurnija, imam više znanja, vjere u sebe i svoj instinkt nego u ranim danima majčinstva, tako da danas ravnopravno izmjenjujemo iskustva, izazove, videa i fotke klinaca. Na raspolaganju mi je uvijek i moja mama i par frendica koje mogu nazvati kad god mi zatreba, a koje možda ne vidim onoliko često koliko bih to htjela, ali smo tu jedna za drugu.
Kakvo je vaše iskustvo poroda u našim bolnicama, što mislite da bi se trebalo promijeniti i hoćete li u goste dovesti i nekoga od liječnika i babica ili doula koji bi pričali s profesionalne strane?
Moje osobno iskustvo je nažalost dosta traumatično, ali znam da ima i jako puno lijepih i pozitivnih priča. Ono što sam zaključila iz svog iskustva je da je u rodilištima premalo osoblja, radno vrijeme predugo, a posla preko glave. Tih dana kada sam ja bila u rodilištu žene su bile i na hodnicima ili pak rađale po drugim odjelima jer naprosto nije bilo mjesta po sobama. Pandemija je naravno dodatno zakomplicirala uvjete. U takvim, ne baš sjajnim okolnostima događale su se i razne neljubaznosti, nelogičnosti ili greške koje mogu ostaviti traume. Također, opstetricijsko nasilje je velik problem u hrvatskim rodilištima, ponajviše zato što se uopće ne stavlja u kategoriju nasilja. Zašto je tome tako, definitivno bi mogla biti jedna od tema podcasta. U podcastu svakako planiram ugostiti razne profesije poput doula, babica, patronažne sestre, postpartum edukatorice, savjetnica za dojenje, nutricionistička savjetnice, psihoterapeuta, psihologice, edukatorice za spavanje...
Koja vam je najstresnija i najteža situacija bila otkako ste mama i koji je to bio trenutak u kojem ste osvijestili da ste odgovorni za jedno malo biće?
Pina je bila jako željeno dijete, tako da se kod mene istog trena kad sam saznala da sam trudna u meni dogodio neki “switch”. Iako nisam znala što me zapravo čega, intuitivno sam bila spremna na to i zaista sam znala da ću voljeti biti mama. Najstresniji trenutak i najteža situacija dogodio mi se na samom porodu, kada sam potpuno nemoćna pomislila da ću završiti kobno te da će moje dijete odrastati bez majke. Ta misao je nešto najstrašnije što sam doživjela i ne bih to poželjela ni najvećem neprijatelju.
Što bi bio vaš ključni savjet za sve buduće mame, postoji li neka informaciju koju biste voljeli da ju je netko podijelio s vama tijekom trudnoće?
Kada sam od svoje kume dobila savjet “Ne brini, kad postaneš mama, po instinktu ćeš najbolje znati što tvoje dijete treba”, mislila sam da je to najgori mogući savjet koji sam čula, ali ispostavilo se da je potpuno u pravu. S rođenjem djeteta rodi se i majka, a majka zna sve ako je mirna i u dosluhu sa samom sobom. Da se razumijemo, postići to stanje nije nimalo lako i zato je krucijalno okružiti se ljudima koji su podrška, s kojima se osjećaš dobro, nesputano, koje možeš tražiti pomoć kako bi ti bila u dosluhu sa sobom, a onda i sa svojim djetetom.