Večernji list - Hrvatska - Ekran
Svi pričaju o...
Gromoglasan aplauz popratio je nedavno, u Parizu, na tjednu mode, reviju Victorije Beckham (49), Posh Spajsice. Odjevena od glave do pete u crno, u svoj zaštitni znak, hlače koje su ‘progutale’ štikle i vuku se po podu jer su desetak centimetara duže od Victorijinih tankih nogu, sretno se osmjehnula svojoj publici. Bilo je tu puno modnih influenserica pa i njihova kraljica Kim Kardashian s mamom i njezinim dečkom. Bila je i Vogueova kraljica Anna Wintour i drugi brojni utjecajni modni novinari. Svi su oni prepoznali glamur Victorijinih sjećanja na plesnu školu, haljine od prozirnog, prozračnog, lelujavog materijala, vunene štucne, dresove... Victoria Beckham dugo je čekala da njezina istoimena modna kompanija, nenametljivo pokrenuta 2008., postane profitabilna. Još 2018. gubila je više od 5000 eura dnevno. I nastavila gubiti sve više. David, veoma bogati bivši nogometaš čiji je torzo skupa s imenom nevjerojatno uspješan brend za sebe, strpljivo ju je pratio. Nekoliko puta bila je na rubu da odustane, no kao i većinu uspješnih modnih kuća spasila ju je kozmetička linija iz 2019. koja odlično zarađuje. No, modni brend Victoria Beckham još se uvijek nije riješio dugova. Možda će to konačno uspjeti s veoma osobnim parfemima koje je Victoria upravo lansirala: parfemi su općenito veoma jeftini u proizvodnji jer većina koristi sintetičke mirise, a odnedavno veoma su poskupjeli. Prvi Victorijin parfem zove se Portofino 97. i sugerira koliko su se David i Victoria divno provodili u tom talijanskom posh ljetovalištu neposredno nakon što su se upoznali. Tko to u bočici ne bi želio i za sebe? Suite 302, drugi parfem, nije ništa manje osoban jer i apartman 302 skriva ljubavne tajne, kao i naziv trećeg, San Ysidro Drive, kojim se Victoria prisjetila svojih prvih dana u Kaliforniji. S modnim brendom jako je teško opstati, no još se jedan seleb želi upustiti u tu avanturu. Angelina Jolie (48) očito se ne boji tog izazova jer je upravo pokrenula ‘ponešto drugačiji modni brend’, Atelier Jolie. Kao što znamo, ona ima druge izvore prihoda i dovoljno kapitala: njezino ukupno bogatstvo procjenjuje se na otprilike 120 milijuna dolara. Još se uvijek vodi sudski proces s Bradom Pittom oko imanja i vinograda na jugu Francuske vrijednih otprilike 250 milijuna dolara. Novac Angelina doista ne doživljava kao drugi smrtnici: optužila je bivšeg muža Brada 2018. da joj nije uplatio ‘smislenu’ sumu za uzdržavanje djece, iako joj je uplatio 9 milijuna dolara. Ukratko, Angelina si može priuštiti igru s ekološkim modnim brendom, u koju će uključiti i svoju stariju djecu, Zaharu (18) i Paxa (19).
Dok je Victoria oduvijek bila opsjednuta modom - recimo, od najranijih uspjeha njezinog pop benda skupljala je kolekciju od 100 Hermesovih torbi Birkin i nebrojenih komada sunčanih naočala poznatih brendova i zaista se uvijek znala odjenuti - Angelina je uglavnom modno bila poznata po promašajima. U Vogueovu intervjuu u povodu svojeg modnog brenda rekla je ponosno da je u njezinim ormarima više knjiga nego odjeće.
- Nisam od onih koji bi željeli da odjeća preuzme njihov život i uopće mi se ne sviđa ideja da je neki influenser na mene ‘utjecao’ - rekla je glumica koja već dugo sve manje glumi. Koliko znamo, Angelina doista nije nikad koristila stiliste za važna događanja, već je sve dogovarala direktno s dizajnerima koje će nositi. Za veliku Vogueovu priču o Atelieru Jolie sama je odlučila ‘popraviti’ bijelu večernju haljinu s korzetom i dugom, svilenom, romantičnom plisiranom suknjom. Pošpricala ju je jarko ružičastom bojom u spreju kakvu koriste ‘ulični umjetnici’, grafiteri, za oslikavanje murala.
Doduše, taj je performans za Vogue i glasovitu fotografkinju Annie Leibovitz imao smisla u prostoru koji je iznajmila za atelje. Radi se o kući koju je još 1970. kupio njujorški umjetnik Andy Warhol u propalom, jeftinom, narkomanskom East Villageu, u ulici Great Jones. Kasnije je Warhol prepustio gornji kat nesretnom umjetniku Jean-Michelu Basquiatu, koji je tu umro od predoziranja 1988. Na kući su se okušali svi mogući gradski grafiteri.
Angelina će otvoriti vrata te povijesne njujorške zgrade u studenom. Atelier Jolie bit će društveno odgovorno mjesto održive mode u koje će moći navratiti svi lokalni umjetnici i zaljubljenici u modu, neka vrsta društvenog ili kulturnog centra i dizajnerske radionice. To će biti i galerija za lokalne majstore zanatskih vještina te kavana koju će voditi u suradnji s organizacijama za prihvat izbjeglica. Tu će se ozbiljno šivati. Angelina spominje suradnju s londonskim kitničarem (šeširdžijom) Justinom Smithom i Pierreom Fouchéom, južnoafričkim majstorom u izradi čipke.
No, čini se da će za Atelier Jolie kreacije uglavnom raditi iskusna dizajnerica Gabriela Hearst, čije su kolekcije ponekad uspoređivali s Hermesovim i koja je donedavno, ukupno tri godine, bila kreativna direktorica za pariški brend Chloé. Poznata je i kao dizajnerica haljine koju je američka prva dama Jill Biden nosila na inauguracijskom balu svojeg supruga te njezine bijele čipkaste haljine za krunidbu kralja Charlesa III. Gabriela je možda i najpoznatija po svojoj beskompromisnoj posvećenosti održivoj modi. Za svoje kolekcije još je 2020. uvela digitalni identitet svakog komada odjeće preko barkoda na etiketi, koji otkriva podrijetlo komada, njegov materijal, proces proizvodnje i karbonski učinak na okoliš.
Gabriela je kao i Angelina posvećena upcyclingu. Apsajkling je u modi već dugo prisutan i razlikuje se od recikliranja po tome što se u recikliranju otpad destruira, mijenja i pretvara u neki novi mate
rijal, a u apsajklingu se materijal koristi točno onakav kakav je bio. Dakle, nulti karbonski učinak.
Kako je kao ambasadorica UNHCR-a i autorica i producentica humanitarnih dokumentarnih filmova proputovala cijeli svijet, Angelina je vidjela negativan učinak zapadnog konzumerizma u zemljama u razvoju. Brza moda, jeftina, koju se kupuje i odmah baca, jedan je od najvećih zagađivača planete. Globalni učinak modne industrije po nekim procjenama može se usporediti s ukupnom emisijom ugljičnih plinova čitave Europske unije. Nevjerojatno je štetna za rijeke i potoke koje isušuje i zagađuje u procesu bojanja, a svake godine 85 posto proizvedene odjeće završi na smetištima. Angelina se obvezala da će 84 posto kolekcije Atelier Jolie biti napravljeno od održivih i etički proizvedenih materijala.
Gabriela je nadahnula Angelinu i za već poznati primjer cirkularnog pristupa modi te velike obitelji. Cirkularni ekološki pristup modi je ono što smo svi radili čitav život: posudiš od mame, sestre ili prijateljice i ne kupuješ novo. Za premijeru Angelininog filma ‘Vječnici’ (Eternals, 2021.) Angelina je prepustila djeci svoje ormare da si izaberu što će nositi od mamine odjeće. To se u medijima slavilo kao veliki ekološki pothvat, na što se mogu samo osmjehnuti. Shiloh je odabrala upravo bež haljinu do koljena Gabriele Hearst. Zahara, danas studentica i Angelinina suradnica odabrala je raskošnu večernju haljinu Elie Saab koju je Angelina nosila na Oscarima 2014. Angelina je tad sa svojim dečkima posjetila isključivo trgovine s vintage odjećom.
Angelina Jolie, bivša pankerica koja je odrastala s neprisutnim ocem i kronično depresivnom majkom, oduvijek je voljela šokirati. Kao sasvim mlada djevojka ‘koketirala’ je javno sa sadomazohizmom, pogotovo s prvim dečkom s kojim je počela živjeti u majčinu stanu kad joj je bilo 14 godina. Potom je američke medije izazivala s incestom, ljubeći se strasno s bratom pred novinarima... No, svi su ti ispadi iza nje, kao i njezina tri neuspješna braka.
Ona već jako dugo, otkako se veoma ozbiljno posvetila humanitarnom radu kao ambasadorica UNHCR-a, svoju medijsku prisutnost shvaća izrazito ozbiljno. Odijeva se generički, monokromno, neupadljivo, kao da je moda zaista ne zanima. Morala je u Vogueu naglasiti kako joj je ‘pomalo smiješno’ što su se ona i njezina djeca odlučili baviti modom jer nitko od njih nije ‘pomodan’.
No, kako smatra da je i moda sredstvo kojim izražavamo tko smo i što smo, pogotovo kad smo veoma mladi poput njezine djece, oduvijek je željela nešto poput ovog ateljea gdje bi svratila s djecom i oni bi doista mogli pronaći ono što ih na najbolji način predstavlja, ‘ono što su oni’.
Upravo zato u ateljeu će biti i jedan ‘radni ugao’ posvećen ‘preuređivanju’ svoje odjeće sa zakovicama i sličnim detaljima, a krojačke prepravke sve kupljene odjeće biti će veoma jeftine. Direktorica te novoosnovane modne kompanije, Helen Aboah, objasnila je da se ‘Angelinin modni manifest’ otvara s idejom da smo svi mi kreatori.
Hm, jesmo li doista? U djetinjstvu i ranoj mladosti, možda, no ne mislim da modu treba posve prepustiti amaterima, ma koliko bili zaigrani, zaljubljeni u modu ili čak talentirani. Moda počiva na majstorstvu, izučenom zanatu, vještinama koje polako nestaju, a ne samo dobroj volji. Možda će kupci nahrupiti u bivši Basquiatov stan u njujorškom Downtownu jer ništa nije toliko primamljivo mladim pomodarima odgojenim na Instagramu od prepoznatljiva imena. No, za sve one koji bi se kao ja željeli podsjetiti mode s kraja osamdesetih i početka devedesetih, kad je to bio ozbi
ljan biznis kojim se nisu bavili amateri, preporučujem seriju ‘The Super Models’ Apple TV-a. Ili barem treću od četiri epizode.
Svi znamo tko su bile originalne ‘Glamazone’ tog vremena, žene koje su svaku reviju mogle prodati i svaki modni događaj pretvoriti u važan i medijski popraćen: Naomi Campbell, Christy Turlington, Cindy Crawford i Linda Evangelista. Serija se bavi sa samo četiri supermodela, no mogla je uključiti i Tatjanu Patitz da nije nedavno preminula ili Claudiju Schiffer. No, ove četiri zaista su pravi supermodeli.
Sve su one devedesetih bile prave profesionalke, mnoge sa zaleđem u plesu. Znale su pozirati pa čak i glumiti na modnim snimanjima. Njihovo držanje, stav, način na koji su nosile odjeću, pretvaralo je svaki odjevni predmet u malo modno remek djelo, umjetnički rad. Čim su postale poznate, pri tome ne mislim poznate u modnom svijetu nego općenito, poznate kao rock zvijezde ili slavne glumice, počele su birati najbolje fotografe s kojima će raditi naslovnice Voguea i drugih modnih časopisa. One su ‘stvarale’ fotografe koliko i oni njih. Uz njihova imena vežu se imena najvećih fotografa našeg vremena, Petera Lindbergha, Marija Testina, Stephena Meisela, Arthura Elgorta...
One su stvarale i dizajnere koliko i dizajneri njih. Bile su najbolje prijateljice s Versaceom, Lagerfeldom, Gallianom. Za Naomi koja je odrasla bez oca, Azzedine Alaïa je bio tata, zvala ga je ‘papa’. Birale su i mlade dizajnere koje će promovirati besplatno poput Marca Jacobsa, Anne Sui, Isaaca Mizrahija... One su modu i predstavljale i stvarale: nikad prije ni poslije nije nitko toliko utjecao na modu, a da nije bio kreator. Čak i odjeću koja nije bila osobito zanimljiva ili lijepa one su znale nositi kao nešto izuzetno.
Te četiri žene možda su i posljednja generacija modela koji su morali biti klasično lijepi, savršenih tijela s istaknutim mišićima i oblinama, ne izgladnjeli. Bile su zaista visoke, glamurozne Amazonke. Danas, kao što znamo, modeli su češće otkačeni, ‘drugačiji’, zanimljivi, a ne lijepi, nerijetko izmučeni glađu, nekad čak i bolesni, sve u ime inkluzivnosti, prihvaćanja drugačijeg, prezira prema normalnom koje je ah tako predvidivo i dosadno.
Ima dakako nešto dekadentno u tom inzistiranju na odmaku od klasične ljepote, što je istovremeno i demokratično i štetno za modu koja je uvijek počivala na snu o lijepom i izuzetnom. U vrijeme kad su radili supermodeli, moda je bila važna, dizajneri se nisu mijenjali u modnim kućama kao na pokretnoj traci, težilo se uljepšavanju žene koja će to nositi, ne samo profitu. Čak i modno neupućeni konzumenti razumjeli su modu koju su im nudili supermodeli, prave pop zvijezde tog vremena. Hoće li razumjeti Atelier Jolie? Možda. Ako toj ambicioznoj glumici, koja se nije bojala ni izazova režiranja filma ili njegove produkcije, uspije sa suradnicima napraviti lijepu, kvalitetnu i održivu kolekciju, ja ću joj prva pljeskati i više nego Kim Kardashian Victoriji Beckham.
U vrijeme kad su radili supermodeli, moda je bila važna, dizajneri se nisu mijenjali u modnim kućama kao na pokretnoj traci