Večernji list - Hrvatska - Ekran
Vedran Sesartić
Radijska osoba/emisija/podcast POSEBNO SAM OSJETLJIV NA DEVASTACIJU OBALE I MORA, BAŠ KAO I NAŠ RADIO
Već dugo godina nisam dobio nikakav poziv medija, a evo, sad me vi zovete za intervju - odmah na početku razgovora simpatično nam govori poznati splitski radijski voditelj Vedran Sesartić koji već nekoliko godina radi na Radio Braču. Svoje slušatelje uveseljava raznim temama, a ona glavna je očuvanje pomorskog dobra i ekologija općenito. Osim toga, u svojoj dnevnoj emisiji ugošćava razne sugovornike koji slušateljima pronose svoja razna životna iskustva. Vedran za sebe kaže kako bi, da nije voditelji, bio pilot, a velika zanimljivost jest i to da je trebao biti voditelj popularnog kviza znanja “Milijunaš”, no ipak ta uloga promakla mu je za dlaku...
Više od 35 godina radite kao radijski voditelj. Kako je započeo vaš put na radiju?
Ovaj posao koji danas radim dogodio mi se sasvim slučajno. Još dok sam studirao na Filozofskom fakultetu, imao sam veliki interes za književnost i umjetnost, a susjedi su mi bili Gibonni i Dino Dvornik... Imao sam veliki interes i za scenu, a u to vrijeme, dok sam studirao, pisao sam za jedne novine i imao angažman na Radio Splitu. Zanimljivo jest i to da sam svojevremeno radio i u splitskom HNK kao šminker opere, baleta i drame. Ipak sam odlučio da to nije za mene te sam se na kraju posvetio radijskim poslovima i emisijama. U međuvremenu se na Braču dogodio prvi projekt slobodnog radija u Jugoslaviji i pozvali su me za urednika. Osim totalno drugačijeg tipa programa, koji je i danas takav, oformili smo i školovali mnoga danas poznata medijska imena. Surađivali smo i sa slavnom Stojedinicom u Zagrebu. Gosti su bila sva najvažnija imena tog vremena te sam ih sve i osobno poznavao. Nakon nekog vremena osnovao sam svoj radio koji se zvao Gradska mreža, a iako nisam imao ničiju podršku, tada sam izazvao veliki medijski interes za svoj radio. S vremenom su se razvile još neke radio postaje, a konkurencija je bila sve jača... S vremenom sam postao i umoran od nepotrebnog šikaniranja svih vrsta i nakon osam godina proživljenog pakla uspio sam se riješiti svog radija. U Sjedinjenim Američkim Državama studirao sam u Bostonu i Washingtonu marketing i novinar
stvo, a u Novom Zelandu radio sam čak i emisije na radiju za Hrvate. Kada sam se ponovno vratio u Hrvatsku, nisam želio biti vlasnik ničega, a i mnogi su bili tada ljubomorni na moje sposobnosti pa me nisu željeli angažirati. Došao sam na Radio Brač te sam ga vratio iz zaborava mukotrpnim višegodišnjim radom. I čovjek se zapita što mi to sve treba uz sve talente koje mi je Bog dao... Zanimljivo je i to da su me pozvali na audiciju da vodim kviz “Milijunaš”, a Tarik Filipović uopće nije došao na tu audiciju, što mi je na kraju bilo čudno kako je on dobio tu voditeljsku ulogu. U svakom slučaju, mislim da sam bio odličan izbor za voditelja “Milijunaša”...
S kojim ste se sve izazovima susretali kada ste imali svoj radio?
Izazovi radijskog posla dok sam bio vlasnik definitivno su bili materijalni i tehnički... Nisam imao nikakvu podršku i novac sam posuđivao od jedne gospođe koja je od mjesečnih kamata školovala svog sina, a ne od novca političara i stranaka. Krenulo je dobro prvih godina, dok nas nisu blokirali sa svih marketinških strana. Zu sve to program sam imao u vrijeme bez automatizacije u tri smjene i bilo je to vrijeme nosača zvuka i konstantnih kvarova opreme na kojoj su mnogi radili. Bilo mi je jedino žalosno to što nitko od lokalne zajednice nije htio biti partner radija, kao ni politička ni financijska potpora.
Danas ste, pak, voditelj Radio Brača...
Danas mi je definitivno posao manje stresan, ali u ova lažna vremena ljudi doživljavaju da meni trebaju poslati i servirati sve to smeće. Od umjetnih medija i kvazi informacija mentalno se umaram zato što ispada da sam ja jetra njihovih zatomljenih nezadovoljstava i bunta, možda i socijalnog kukavičluka... Danas sam okružen nekompetentnošću... Također, osmislio sam emisiju na Radio Braču s Denisom Berošem koja je postala čak i svjetski poznata, a slušatelji nas zovu iz Amerike, Australije i ostatka Europe...
Dakle, onda vi ne putujete svaki dan na Brač?
Nekada su svi gosti putovali u Supetar kako bi gostovali na Radio Braču, ali smo s vremenom shvatili kako nam to financijski ne ide u prilog te smo oformili studio u Splitu koji je bio prvotno u Koteksovom neboderu, a poslije i po hotelima. Ovo gdje smo i vas ugostili je pomoćni studio koji je dostupniji našim sugovornicima za program uživo. Komunikacija sa studijem i sa mnom kao voditeljem odvija se putem mobitela ili uživo. Imam osjećaj da danas mladi ne znaju što je radio. Često ljudima i tinejdžerima poklanjam tranzistore, pa me onda u čudu gledaju što je to...
Koje kvalitete je potrebno da ima svaki radijski voditelj kako bi ga publika zavoljela?
Svaki radijski voditelj trebao bi u svojim govorima širiti teme o obrazovanju, interesu društva, imati smisla za humor, biti slobodan čovjek i imati svoje mišljenje te biti liberalan. Važno je težiti ultimativno slobodnom društvu, ekološki čistom, mentalno čistom bez pokoravanja. Osim toga, truditi se ne postati dosadan i potrošen, ostati mlad duhom i ne biti dio današnje mašinerije, već po nečemu poseban.
A vas su posebno zavoljeli čim imate i svoj “fan klub” na forumu...
Nikada nisam čitao forume, a pogotovo o sebi. Ne znam ni gdje su te teme, a time se nastojim što manje opterećivati. Ako me shvaćate, do sada nisam pogledao ništa od navedenog, ali zahvaljujem ljudima koji me podržavaju.
Prošle ste godine dobili i tradicionalnu novinarsku nagradu Plavo pero za rad i poticanje jačanja i očuvanju svijesti o vrijednostima mora. Za vas kažu da ste i pomorac... Opišite nam vašu povezanost s morem?
Prirodno je da otočki radio kao što je Radio Brač prati more i pomorce, a ja sam posebno osjetljiv na devastaciju obale i mora, baš kao i naš radio. Postalo je nepodnošljivo ovo uništavanje i divljaštvo ljudi prema okolišu. Zamislite obalu istu netaknutu dvadeset tisuća godina, i onda dođu krkani i samelju stijene i betoniraju sve što žele. Osim toga, ti isti krkani na zabranjenom području izgrade ilegalne kuće i onda su oni veliki Hrvati i domoljubi... Iako sam umjetnik koji je htio biti pilot, to nije bilo civilno moguće pa sam igrom slučaja završio za nautičara i svojevremeno navigirao. Prošao sam pomorsku kalvariju uz pravo kaljenje koje je malo to prošao. Nakon što sam postao pomorski časnik, zbog priča o krizi pomorstva upisao sam fakultet. Na kraju je ovaj posao koji radim meni postao kao hobi.
Tko vam je iz obitelji najveća inspiracija i podrška?
Moji roditelji su preminuli davno, kada sam bio jako mlad i nekako sam ostao prepušten sam sebi trpeći nepravdu i neprihvaćenost zato što sam drugačiji od ostalih... I potrošio sam nepotrebno veliku energiju za golu egzistenciju. Obitelj nažalost nemam, ali ne mislim da je mojom krivicom ili odabirom. Jednostavno kriva je lokacija mojeg života i tračevi. Da nemam prijatelje, mislim da bih odavno otišao iz Splita. Imam sestru pa s njom provodim većinu slobodnog vremena.
Je li ovaj posao ostavio i neke posljedice na zdravlje? Ipak je u pitanju stresan posao...
Zdravlje bi mi odavno stradalo da se nisam bavio sportom. Cijeli život bavim se plivanjem, a za to su zaslužni klubovi Grdelin i Mornar Split. Osim toga, treba naglasiti da je važno ne nositi posao sa sobom kući. Što znači da nije zdravo biti na poslu cijeli dan.
Kada ne radite, što radite?
Moji interesi odskaču od ponuđenog. Uglavnom se družim s prijateljima, a morat ću napisati i knjigu koja bi možda pomogla drugim ljudima. Slikarstvo mi je uvijek bila zanimacija, a zanimljivo je da ljudi kojima naslikam ili poklonim umjetninu dobiju brze pozitivne promjene u životu.