Večernji list - Hrvatska - Ekran
NE/ Slažem se
KAKO IZGLEDA OTVORENI RAZGOVOR KADA SE MILENIJALCI I GENERACIJA Z SUOČE PRED KAMERAMA
Nedavno je na YouTubeu startao novi podcast NE/Slažem se, koji je prije svega namijenjen mladima, pripadnicima milenijalca i Z generacije. Uređuje ga dvoje mladih novinara Sanja Pađen i Dario Dalmacija, koji su nam otkrili sve o ideji ovog podcasta.
Kako je nastao podcast NE/Slažem se?
Sanja: Dario i ja znamo se još s fakulteta novinarstva gdje smo oboje završili smjer Televizija. Od onda smo kao videonovinari postali nerazdvojni poslovni duo. Iako već nekoliko godina ne radimo u newsu, novinarstvo i kreiranje sadržaja je ostala naša strast. Prateći društvene mreže primijetili smo da nedostaje kvalitetnog sadržaja za mlade. Naš mali doprinos tome je podcast “NE/Slažem se” koji smo pokrenuli na kanalu pod nazivom Weird Media.
Dario: Općenito kada se baviš videom moraš razvijati svoju kreativnost. Naši poslovi, kao i svi drugi, mogu postati jednolični, a ovim smo projektom htjeli sebi napraviti platformu na kojoj ćemo se dodatno razvijati, iskušavati drugačije formate i ostati u toku s trendovima.
Jeste li se odmah odlučili da nema voditelja, a vi se čujete povremeno iza kamere? Zašto baš taj koncept?
Sanja: Oboje smo oduvijek radije bili iza kamere nego ispred, postavljajući dodatna pitanja i razgovarajući sa sugovornicima. U ovom formatu smo si samo dopustili da svoje glasove ne moramo rezati u montaži nego se možemo smijati s našim gostima, dobaciti komentar, pa i prošetati kroz kadar ako treba. Sličnih koncepata se može pronaći na YouTubeu, izravna inspiracija nam je bio kanal Jubilee, a podcast kao format je već neko vrijeme popularan i činio nam se kao idealan za doći do željene publike.
Dario: Postavit ćemo mi potpitanje ili dva, ali generalno ne želim pametovati i biti u fokusu rasprave. Da se show zove Sanja i Dario (a to bi bio dobar show), onda bi imalo smisla komentirati zajedno s ljudima jer smo mi ta konstanta. Ovako, imamo jednu dozu nepredvidivosti s rotirajućim gostima, koji raspravljaju na neku zanimljivu temu.
U prvoj epizodi govorili ste o razlikama između milenijalaca i gen Z. Zašto ste se odlučili baš za tu temu?
Sanja: Kao dvoje milenijalaca koji svakodnevno rade s pripadnicima generacije Z i koji se nanovo čude njihovom načinu razmišljanja, radnim navikama i pristupu životu, jednostavno smo morali provjeriti kako izgleda otvoreni razgovor kada se te dvije generacije suoče pred kamerama. Mi kada smo počinjali raditi, nije bilo šanse da pitamo za plaću,
ostajali smo prekovremeno, činili smo sve da se dokažemo, dok se novije generacije usred radnog vremena usude čak pitati mogu li kratko odspavati. Meni je to nepojmljivo, ali komično, i nema šanse da smo samo to mi primijetili tako da, od nekud smo morali krenuti, a ova tema se činila kao nešto s čime se jako puno ljudi susreće.
Kako ste birali sudionike rasprave?
Sanja: Sudionici su naši prijatelji, tj. sada sve više prijatelji od prijatelja, a to će nas sigurno dovesti do toga da će Dariju i meni u stan (gdje snimamo emisije) jednom doći potpuni stranci. Međutim to je ono čemu se i veselimo. Snimanje ovih podcasta je dva sata u kojima mi uživamo. Upoznajemo nove ljude, čujemo drugačija mišljenja. Mi jednako rastemo kroz ove rasprave kao što se našim gledateljima možda proširuju vidici slušajući ih. Želimo ugostiti ljude koji svojim razmišljanjem i razgovorom pridonose zdravom društvenom dijalogu. Dok snimamo, mi smo u potpunosti jednaki gledateljima, samo šutimo i slušamo. I tada se često iza kamere uhvatim kako preispitujem vlastita stajališta o nekoj temi. Voljela bih da netko ima isti osjećaj dok kasnije bude gledao emisiju, da pomisli “slažem se s ovim Perom”. Dario: Istina, sugovornici su nam ponajviše prijatelji od prijatelja, a kad zapnemo s idejom ili inspiracijom koga zvati, pomogne nam moja Dora, novinarka, koja se uvijek sjeti one prave osobe koja nam je nedostajala.
Koliko u raspravi ima improvizacije, a koliko vaših intervencija?
Sanja: Intervencije su minimalne, i to u vidu pojašnjenja nekog pitanja. Gosti ne dobivaju pitanja unaprijed tako da ništa nije pripremljeno. Najveća intervencija dolazi u montaži kada minimalno sat vremena razgovora
pokušavam skratiti na pola sata, a da zadržim najvažnije misli i ne remetim originalni duh razgovora.
Dario: Mislim da se u videima vidi prostor improvizacije, sve je jako spontano i to nam se čini baš simpatično.
Kako se zadovoljni prvom epizodom, kakvi su komentari?
Sanja: Mi smo sretni što smo napokon napravili to o čemu dugo pričamo, a još sretniji što imamo prijatelje koji su gostovali, drugi koji su sherali i lajkali, treći koji su nam dali par savjeta kako bolje promovirati sadržaj na društvenim mrežama itd. Sve u svemu, oni koji su pogledali prve dvije epizode su nas pohvalili, a mi se nadamo da ćemo s vremenom samo još proširiti mrežu gledatelja i pratitelja. Neki su naglasili da bi voljeli da nam epizode budu dostupne i na nekim audio streaming servisima tako da, tko zna, možda se i tamo proširimo.
Dario: Pratimo statistiku, brojimo svaki lajk, osluškujemo komentare i samo smišljamo što dodatno možemo poboljšati. Svaka društvena mreža ima svoja pravila, publiku, i svemu tome se želimo prilagoditi što bolje možemo. Često ne stižemo baš sve što smo si zacrtali, ali treba se uhodati.
Gledate li i slušate li i inače podcaste? Koje biste izdvojili?
Dario: Nabrojat ću neke domaće koje pratim; Netokracija Podcast, Ril Tok Podcast, Podcast Inkubator, Utakmicu po utakmicu. S obzirom na to da sam zaljubljenik u HNL, iskoristio bih priliku da pozdravim ekipu s Tribine.hr, čiji sam veliki fan.
Sanja: Moram se javno pohvaliti da imam streak od preko 800 dana na Duolingu tako da sam veliki fan njihovog podcasta za učenje francuskog jezika. Od domaćih podcasta sam pogledala Nemoj me koji mi je bio simpatičan i humorističan, baš za malo odmoriti misli. A strane baš i ne slušam aktivno, samo kad naiđem na neke isječke po društvenim mrežama. Više mi se sviđaju video eseji poput onih koje radi Contrapoints i jednog dana bih voljela da i sama mogu tako nešto napraviti.
Zbog čega su podcasti postali toliko popularni zadnjih godina?
Dario: Mislim da su zbog načina života postali vrlo popularni i privlačni. Bilo da se vučete po Vukovarskoj nakon posla, doma perete podove i usisavate ili ste negdje u podzemnoj u New Yorku, imate mogućnost nesmetano slušati ili gledati temu koja vas zanima. Usisavač može imati vaše tijelo, ali duša i misli su fokusirane na otkrivanje i slušanje. Možda želite naučiti nešto novo o svijetu u kojem živite ili čuti nečija iskustva i razmišljanja, to je sve do slušatelja/gledatelja. Pojava podcasta je vezana i uz problem medija, koji su često ograničeni u minutaži ili broju znakova u tekstu, pa se neke kompleksne teme često moraju skratiti i kratiti, a u današnjem svijetu gdje nas se bombardira vijestima trebali bismo imati određene formate (kao što su podcasti ili video eseji), koji će nam dati mogućnost kontekstualizacije, odnosno interpretacije tih istih događaja. Sanja: Podcaste se, kao i sav sadržaj na internetu, treba znati profiltrirati. Mladi jako loše stoje po pitanju medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja. Zbog našeg iskustva u medijima i novinarstvu mislim da imamo dobru priliku kvalitetno iskoristiti format podcasta.
Koje iduće teme planirate, tko će vam biti gosti?
Sanja: Nekoliko tema imamo u vidu kao što su muško ženski-odnosi, ljepota i izgled, moderno roditeljstvo itd. A gosti će, kao i do sada, biti naši prijatelji i poznanici. Od ljudi koje bi javnost mogla prepoznati su radijski voditelji Marko Bratoš i Dora Srdar, gastro influencerica Maja Jalšovec i drugi. Cijela poanta našeg podcasta je da duge razgovore koje vodimo s prijateljima uz piće, ono kad se rasprava zahukta, pokušamo prebaciti ispred kamere. Naša je neka pretpostavka da svi vodimo slične razgovore, slične stvari nas muče, oko njih debatiramo i iako se nećemo uvijek složiti, jednostavno moramo naučiti čuti i drugu stranu.
Planirate li možda i neke goste koji su poznati široj javnosti?
Dario: Velika mi je želja spojiti Daniela Bilića i Matka Antonovića s Hrvojem Marjanovićem. Vjerojatno ćemo prodavati karte za taj spektakl.
Želimo imati i predstavnike boomera, da uz prijatnu kaficu pričaju o tome kako je to bilo u njihovo doba i kako danas gledaju na mlade.