Možemo! je unatoč travi i smeću u Zagrebu položio izborni ispit
Politička platforma Možemo! može reći da se poštenje u politici ipak isplati jer su uspješno prošli prvi ispit svoje vladavine prije svega u Zagrebu, ali i u Pazinu, jer su ih unatoč efekta nepokošene trave, Jakuševca i smeća po metropoli ili svakodnevnih prometnih problema, birači ipak nagradili s dodatnim povoljnim političkim kreditom. Možda bi prošli još i bolje da predsjednik Zoran Milanović kroz svoju političku šok-terapiju tijekom kampanje nije držao SDP na infuziji. Moguće je i da će se u analizama rezultata izbora naći i onih koji će im zamjerati što nisu bili dio koalicije Rijeka pravde, jer bi velika lijeva koalicija sigurno tada dobila nekoliko možda i odlučnih mandata više, dok bi ih HDZ ili njihova postizborna koalicijska opcija izgubila. Ali i tko je čitao biografije njihovih 147 kandidata u jedanaest izbornih jedinica morao je uočiti da su brojni među njima, ne samo mladi kandidati, već i oni u trećoj dobi, odnosno umirovljenici isticali u svojim biografijama da im je pristupanje platformi Možemo! prvo političko iskustvo, odnosno da nikad prije nisu bili članovi neke političke stranke. Očigledno je da je Možemo! u tom pogledu autentična stranka koja u članstvo, ili kao simpatizere i birače privlači one koji su nezadovoljni političkom ponudom na ljevici, a osobito SDP-om. Tu nevinost Možemo! bi ulaskom u SDP-ovu koaliciju izgubio i zbog toga, i pod cijenu slabijeg rezultata, njihov je izbor bio dugoročno za njih jedino politički razuman.
Dojam je i da Možemo! nije iskoristio jak vjetar u njihova jedra koje su im donijeli lokalni izbori 2021. kad su im pristupali brojni, a sudeći po kandidaturama i kvalitetni pojedinci kojima je zajednička lijeva energija i entuzijazam za mijenjanje Hrvatske na bolje kroz različite vidove aktivizma i volontiranja s naglaskom na zelenim politikama, ljudskim i socijalnim pravima, borbi protiv korupcije... Međutim, od lokalnih izbora nisu stvorili niti jedno novo ime te su čak i u Zagrebu ostali na trijumviratu Tomislav Tomašević, Danijela Dolenec i Luka Korlaet koji su im uz Sandru Benčić i donijeli većinu mandata. Ukratko uspjeh na lokalnim izborima ipak nisu uspjeli nacionalizirati na parlamentarnim izborima, ali definitivno su ipak dobili još jednu priliku. Jedan od njihovih boljih poteza bio je i što su već 16. rujna 2023. istakli svoju kandidatkinju za premijerku. Tada smo komentirali da će zbog toga mediji kad god se otvori neka nacionalna tema pitati što o tome kaže kandidatkinja za premijerku. I time su uistinu pridobili fokus na Sandru Benčić, a tako je i stranka dobila na važnosti. Benčić je odlično iskoristila osobito prvi prosvjed “Dosta je!” na Markovu trgu, kad je bila u svom aktivističkom buntovnom elementu, ulica joj pristaje i tu se očigledno osjeća na svome terenu. Međutim, to nisu kvalitete koje su spojive s njezinim premijerskim ambicijama na koju su sjenu bacili osobni poslovni neuspjesi i činjenica da je pravni studij završila nakon 18 godina. Ali, činjenica je da je njezina lista dobila najviše glasova i ona je gledano u omjeru imala najveći udio preferencijalnih glasova od svih aduta Možemo!, što se od nje i očekivalo jer je platforma uistinu bila usredotočena na njezinu premijersku kampanju.
Lista koju je vodila Sandra Benčić bila je i uvjerljivo najmlađa lista po prosječnoj starosti kandidata od 40 godina (ne računajući XI izbornu jedinicu s 36 godina), lista na čelu s Danijelom Dolenec 44 godine i 46 godina lista koju je predvodio Tomislav Tomašević. Možemo! je vodio i uspješnu kampanju na društvenim mrežama prilagođenu mladima i dojam je da su oni privukli najviše mladih birača odnosno da su prvi koji su uspjeli politiku učiniti privlačnom i mladima.