Deklaracije za ekstra lažno ulje
Nitko ne zna broj stabala maslina jer katastra maslinika nemamo
Čak dvije trećine ekstradjevičanskih, većinom uvoznih maslinovih ulja, u nas je prema nalazima poljoprivredne inspekcije na policama trgovaca lažno deklarirano, a kakva su “domaća” kojih se veliki dio “ispod radara” proda na kućnom pragu, bez ikakvih analiza, kontrola i računa, teško da ćemo u skorije vrijeme doznati. Nitko, naime, sa sigurnošću – ni resorne ustanove ni maslinarske udruge, a vjerojatno ni vidoviti Milan, šale se maslinari – ne zna koliko je u Hrvatskoj stabala maslina jer katastra maslinika koji se zaziva godinama i dalje nema. U Hrvatskoj se tako od osamostaljenja barata brojkama od oko šest milijuna stabala (što je pet puta manje nego prije 100 godina), o 60-ak tisuća tona ubranih plodova te o 5 do 6 milijuna litara proizvedenog maslinova ulja godišnje, a koliko ga se zapravo proizvede i proda – i koliko ga je ekstradjevičansko u što se kune svaki maslinar – pitanje je za milijunaša.
Kad bi se stimulirao otkup domaćeg maslinova ulja, odnosno kad bi se davale potpore isključivo za maslinovo ulje predano u otkup, jačala bi se i domaća proizvodnja maslinovog ulja i njegova prodaja legalnim tokovima, poručili su ovih dana iz Odbora za maslinarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) na sastanku s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede. Ovako ne preostaje ništa drugo nego da pratimo statistiku TISUP-a (tržišno-informacijskog centra u poljoprivredi resornog ministarstva) koja govori kako smo, primjerice, 2005. i na svega 12,4 tisuće hektara maslinika uspjeli proizvesti 38 tisuća tona maslina, pretpristupne 2012. na 18 tisuća hektara 50,9 tisuća tona, a iako su nam se od ulaska u EU, u srpnju 2013., hektari povećali na oko 20 tisuća, ispada da nijedna godina nije bila toliko plodna da ponovimo “rekord” iz 2012. Dapače, ni s prosječnim hektarima maslinika od +18.000 sljedećih godina, prema statistici TISUP-a nismo uspjeli dostići brojku od 38 tisuća tona plodova za preradu iz 2005. (osim 2022. kad je ubilježeno 40.128 tona), već nam je prosjek bio oko 28 tisuća tona. A nismo – kaže statistika – dosegli ni rekordnu proizvodnju maslinova ulja iz 2005. od 60,2 tisuće hektolitara – tek smo joj se nakon gotovo desetljeća “gladnih godina” 2022. približili s 55.088 hektolitara. To je za čak 72% više nego godinu prije, koja se pamti kao jedna od najlošijih maslinarskih godina, dok bi i lanjsku, za koju još nema službenih podataka, mnogi maslinari najradije zaboravili.
Ai u ostatku EU, posebice Španjolskoj i Italiji, gdje su se drugu godinu zaredom susreli s klimatskim ekstremima poput dugotrajnih suša i temperaturnih šokova iznad 40 stupnjeva ili poplava, koji su, kao i u većini mediteranskih zemalja, desetkovali proizvodnju i pogurali cijene maslinova ulja u rekordne visine. U odnosu na višegodišnji prosjek od oko 1,86 milijuna tona (u nekim godinama i više od 2,2 milijuna tona) – u EU je, procjenjuje se, lani proizvedeno manje od 1,5 milijuna tona maslinovog ulja, od čega u Španjolskoj 0,8 milijuna tona, Italiji 0,28 i Grčkoj 0,18, Portugalu 0,15 milijuna tona... a u Hrvatskoj koja ne čini ni 0,2% EU proizvodnje oko 25.000 tona ili 27,5 tisuća hektolitara. Prema podacima Eurostata, maslinovo je ulje u siječnju ove godine u EU tako u maloprodaji u prosjeku bilo skuplje 50%, a u Hrvatskoj 44% u odnosu na isti mjesec 2023. Pritom su u 10 EU članica potrošačke cijene maslinova ulja rasle i više nego u Hrvatskoj – najviše u Portugalu (69%), Grčkoj (67%) i Španjolskoj (63%), potom Estoniji, Cipru, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Češkoj. Neka “prosječna” ekstradjevičanska maslinova ulja
U Hrvatskoj se barata brojkama od 6 milijuna stabala, što je pet puta manje nego prije 100 godina
poput Moninija, Farchionea... na našem su tržištu unazad dvije-tri godine koštala 7-8 eura (na akcijama i 5,5 eura, odnosno oko 42 kune), a danas između 13 i 17 eura, što znači da im je cijena, koja je u uzlaznom trendu od 2021., na policama trgovaca gdjegdje skočila i više od 100%.
Vodički maslinar i predsjednik Odbora za maslinarstvo HPK Damir Buntić kaže kako su lani u Dalmaciji prinosi maslina bili slabiji za oko 6070% u odnosu na godinu prije, koja je bila nešto bolja od prosjeka.
– Obično nakon loše slijedi jedna dobra godina – kaže Buntić. No ovogodišnje masline još nisu ni procvjetale i puno je još čimbenika koji mogu utjecati na prinose i na zdravlje maslina. Posljedice klimatskih promjena već se odražavaju u sušnim i vrućim ljetima, s ekstremnim toplinskim valovima koje određene sorte teško podnose. Uzgojno područje maslina u Dalmaciji tako se pomaknulo i 20 do 30 kilometara u unutrašnjost kontinenta. Sade se primjerice i na području Oklaja i Šestanovca u zaleđu Šibensko-kninske županije gdje nikad prije nije bilo maslina, a hoće li se ta proizvodnja održati, još će se vidjeti. Neka jača zima mogla bi ih uništiti do panja, objašnjava. Iako masline mogu izdržati i temperaturu do minus 15 stupnjeva, najniža točka nije i najbitnija nego nalazi li se maslina u mirovanju ili ne. Kad maslina nije u mirovanju, dovoljna je temperatura i od nekoliko stupnjeva ispod nule da propadne.
Najzastupljenija sorta u Dalmaciji je oblica (65% od svih sorata u RH), koju karakteriziraju alternativna rodnost i kolebanja u randmanu. Ona ne treba bogatu zemlju, ali u nasadima gdje je zastupljena, zrak mora dobro cirkulirati i ne smije biti previše vlage.
– Žao mi je što naša struka i znanost nisu radili na njoj kao na sorti, nisu je oplemenjivali i radili bolju selekciju, inače bi danas od oblice imali daleko boljih klonova koji bi davali bolje rezultate – napominje Buntić.
No kolika je zapravo hrvatska proizvodnja maslina i maslinova ulja, uopće ne želi spekulirati. Podaci koje imamo, dodaje, uvelike se razlikuju. Ta je statistika samo zbir netočnih podataka, a po njegovu je mišljenju i najmanje 20% crnog tržišta.
– Dokle god ne prebrojimo svako stablo masline i vidimo u kakvom je stanju te kakav nam je sortni sastav i starosna dob maslina, nećemo imati prave podatke. Ja to ne govorim samo ovoj Vladi, nego svim vladama već 20 godina – tvrdi Buntić. Ove godine Ministarstvo poljoprivrede konačno je napravilo pravilnik vezan za upisnik, odnosno katastar maslinika, no u Odboru za maslinarstvo HPK smatraju da neće polučiti željene rezultate i da opet nećemo imati pravo stanje dokle god se ne riješi i pitanje vlasništva poljoprivrednog zemljišta – i privatnog i državnog.
– Sve dok ne budemo znali tko je titular zemljišta, je li ono zapušteno ili nije, nećemo imati ni prave podatke niti ćemo se moći baviti pravom poljoprivredom. K tome, potpore po hektaru nisu ništa drugo nego kupnja socijalnog mira i političkih bodova. Jedini pravi način potpora je po proizvodnji, na način da onaj tko proizvede više proporcionalno više bude i nagrađen, a tada bi se i daleko više ulagalo. Ovako su izjednačeni i oni koji se bave ozbiljnom poljoprivrednom proizvodnjom i oni koji su neradnici koji ništa ne proizvode, ali imaju hektare zemlje – dodaje Buntić koji je ovih dana upozorio i na još jednu nebulozu resornih – na pravilnik po kojemu bi maslinari za ostvarivanje potpora iz IAKS mjera prodaju maslinovog ulja trebali registrirati kao dopunsku djelatnost. S druge strane, kako s vlastitom proizvodnjom ne podmiruje ni polovicu potreba, Hrvatska je okrenuta i uvozu ekstradjevičanskih maslinovih ulja, uglavnom iz Španjolske, za koja Buntić, koji je i certificirani kušač i voditelj panela kušača maslinovih ulja, kaže kako su jako upitna.
– Nažalost, Španjolska kao velesila u maslinarstvu u svijetu diktira definiciju maslinovih ulja, pa tako i ekstradjevičanskih, koja su za nas daleko od toga – napominje te dodaje kako imamo “krasne zakone, ali nema nikakve kontrole”. – Ne može se na deset šlepera kontrolirati samo jedan uzorak ulja. Svaka bi šarža trebala ići u laboratorij – i na kemijsku i na organoleptičku analizu. Da se ne bi pogrešno shvatilo, u Španjolskoj ima i vrhunskih ulja, ali ovo što se uvozi u Hrvatsku daleko je od toga.
Prema podacima TISUP-a, lani su se ekstradjevičanska maslinova ulja u pakiranjima od litre i više otkupljivala za prosječnih 8,54 €/l što je za 29,92% više u usporedbi s prethodnom godinom, te 51,34% u odnosu na 2021. U veleprodaji je, tvrdi se, cijena ekstradjevičanskog maslinovog ulja u prosjeku bila viša za 20,48% u odnosu na godinu prije, 39,72% u odnosu na 2021., te 49,84% u odnosu na 2020. godinu. Pritom je cijena ekstradjevičanskog maslinovog ulja u pakiranju od litre i više u prosjeku koštala 8,83 €/l, što je u odnosu na prethodnu godinu povećanje od 30,91%, dok statistika DG Agrija Europske komisije kod nas bilježi cijenu i od gotovo 12 eura po litri. Cijena 100 kilograma ekstradjevičanskog maslinovog ulja (1 kg = 1,087 l) u Hrvatskoj je u veljači ove godine iznosila vrtoglavih 1253 eura – 11,5 eura u prosjeku po litri – i ne samo u veljači! Iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, imamo najskuplje ekstradjevičansko maslinovo ulje u čitavom EU, kad su u pitanju veleprodajne cijene. U Grčkoj je, primjerice, 100 kg ekstradjevičanskog maslinovog ulja u veljači koštalo 869 eura, u Španjolskoj 889, u Italiji 955, u Portugalu 886, dok je EU prosjek 901 euro. Godinu prije u istom mjesecu, isto je ulje u EU koštalo prosječnih 553 eura, a u Hrvatskoj – 794 eura! U Grčkoj je tada koštalo svega 470 eura, Španjolskoj (i unatoč jako lošoj berbi!) 523 eura, Italiji 611, a u Portugalu 546 eura.
– Ne možete uspoređivati Španjolsku gdje jedan čovjek obradi na dan ili pobere 20 hektara maslinika s Hrvatskom. Tamo imate nepregledna prostranstva pod maslinama gdje sve radi mehanizacija, a u nas, primjerice u Primoštenu, prvo morate pješačiti pola kilometra po kamenjaru do maslinika, a onda ubrane masline na leđima nositi. U današnje vrijeme, kad je najskuplja cijena ljudskog rada, naše ulje u usporedbi sa španjolskim trebalo bi koštati – ne duplo, nego pet puta više glede uvjeta rada i ulaganja – tvrdi Buntić. – Govori li se pak o kvaliteti španjolskog, koje je sad oko devet eura po litri (burzovna cijena), kao kušač garantiram da naše ulje vrijedi gotovo pet puta više, kakav je omjer bio prije oko tri godine.
Danas ćemo litru hrvatskog vrhunskog ekstradjevičanskog maslinovog ulja u maloprodaji teško kupiti za manje od 20 eura po litri, pa veleprodaje zapravo ni nema, doznajemo. Dalmatinska su ekstradjevičanska maslinova ulja donedavno bila jeftinija od istarskih, no kako su danas podjednako kvalitetna, cijena im se izjednačila, tvrdi Buntić čiji je maslinik s 316 maslina u zaleđu Vodica i u ekološkoj proizvodnji 13 godina, a njegova ekstradjevičanska ulja redovito osvajaju zlatne medalje – zadnje tri godine i u New Yorku i Japanu.
– Ima ulja i jeftinijih od 20 eura, ali je pitanje njihove kvalitete. Možete ih danas u Dalmaciji naći i za deset eura kod maslinara koji kemijaju s njima, ali takva vam ne bih preporučio za konzumaciju – napominje. Prije tri godine vrhunsko ekstradjevičansko maslinovo ulje u nas je koštalo 1315 eura, a sad je oko 20 eura, što je poskupljenje od oko 33%, dok su u EU cijene “na veliko” rasle i gotovo 200%. Prije tri godine u Španjolskoj se ulje u veleprodaji prodavalo i za manje od tri eura, a sad je gotovo devet eura, kaže naš sugovornik. Ističe i cijenu lampante maslinovoga ulja na burzama – ulja koje nije za ljudsku uporabu, a cijena mu je svega 10-15% niža od ekstradjevičanskog maslinovog ulja.
– Takvoga se ulja puno i uvozi u EU, a ako nije jestivo, gdje ono završava? Volio bih znati odgovor! – naglašava Buntić.
Umjesto jeftinih ekstradjevičanskih maslinovih ulja iz uvoza, čija je deklarirana kvaliteta jako upitna u trgovinama bi, on tvrdi, prije savjetovao kupnju “hladno prešanih” suncokretovih ulja nego puno skupljih lažno deklariranih maslinovih ulja. Pod raznim robnim markama pa i hrvatskim u trgovinama se prodaju loša maslinova ulja iz uvoza. Oznaka “proizvedeno u EU” skriva pravo stanje i odakle ulje dolazi, a rade se i razne mješavine ulja. Zbog toga je patvorenje maslinovih ulja jedan od najunosnijih “biznisa” današnjice, smatra on. Kako bi pravo, domaće ulje na tržištu bilo konkurentnije, iz Odbora za maslinarstvo HPK ovih su dana zatražili da se u Hrvatskoj smanji porez na preradu maslina. U Italiji je porez 4%, Grčkoj je 9-13% Španjolskoj 12%, a u Hrvatskoj visokih 25%. Tako bi ulje i pojeftinilo i znatno bi se smanjio trošak maslinara, ističe naš sugovornik.
Maslinovih ulja i njegovih frakcija, lani smo prema TISUP-u izvezli 302 tone, što je 13,8% manje nego godinu prije. Vrijednost izvoza iznosila je 3,751.260 € (+14,1%), a uvoza 26.992.042 € (+8,9%), dok je količina od 4156 tona bila 28,8% manja nego 2022. Pritom je, tvrdi se, ostvaren deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni u vrijednosti od 23,240.782 € (+8,1% u odnosu na 2022.), a količinski od 3854 tona (-29,7%).
Tvrdnje kako izvozimo ekstrakvalitetno maslinovo ulje, a uvozimo jeftino, lošije kvalitete od deklarirane ili na samoj granici zdravstvene ispravnosti, potvrđuju pak i brojke Državnog inspektorata. Od 25 ekstradjevičanskih maslinovih ulja koje je lani s tržišta uzela poljoprivredna inspekcija njih 16, odnosno 64% bilo je lažno deklarirano. Njih 15 nije zaslužilo naziv ekstradjevičanskog, ali se moglo označiti kao djevičansko, a u jednom je uzorku utvrđeno miješanje ekstradjevičanskog maslinova ulja s rafiniranim maslinovim uljem. I godinu prije uzorkovano je 25 ekstradjevičanskih maslinovih ulja (7 hrvatskih proizvođača, 9 podrijetlom iz Španjolske, 9 iz Italije). Od ukupnog broja uzetih uzoraka (20 kod većih subjekta i trgovačkih lanaca, u veleprodaji i uljarama te pet kod OPG-ova i malih obrta), 13 uzoraka je bilo nesukladno, od čega je sedam podrijetlom bilo iz Španjolske, pet iz Italije i jedno iz Hrvatske.
– Stalno se vrti ista priča jer u Hrvatskoj nema sustavne kontrole maslinovih ulja. S druge strane, ni na kraju postojećih analiza nikad se ne kaže čije je ulje bilo neispravno što bi onome tko ga stavlja na tržište bila najveća kazna. Kod nas se sve krije iza nekih brojki pa se ponavljaju iste stvari – kaže Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice udruga maslinara i uljara Hrvatske. Kaže kako ne bi komentirao je li veći problem domaće ili uvozno ulje.
– Govorimo u ulju koje se nalazi na policama i ima li novca za 25 ili 100 analiza godišnje. No kad bi se od, primjerice, za pet neispravnih uzoraka reklo o kojim je firmama riječ i što s njihovim uljima ne valja, iduće bi ih godine sigurno bilo manje. Iz Državnog inspektorata tvrde kako to ne smiju otkrivati, a zašto ne ako je to prijevara potrošača? Zašto potrošač ne bi smio znati tko ga vara – pita Ljubenkov. Dodaje kako se točno zna kako se rade analize. Uzmu se tri boce od kojih se jedna analizira i čekaju rezultati. Ako poslovni subjekt nije zadovoljan analizom, u laboratorij se šalje i druga boca, a ako ni tim rezultatima nije zadovoljan, preostali se uzorak šalje i trećem laboratoriju koji presuđuje.
– I tu onda više nema izgovora nisam znao, nije bilo, nestalo je, itd. – kaže Ljubenkov. Iz uljara u Dalmaciji, tvrdi on, još uvijek se može dobiti sasvim solidno i dobro ekstradjevičansko maslinovo ulje za 13 do 15 eura po litri. Naravno, šoltansko, koje je zaštićeno na razini EU, prodaje se i po 12 eura za pola litre.
– Ipak, ništa se specijalno nismo popravili u maslinovim uljima zadnjih godina, osim što se možda malo bolje reklamiramo, odnosno sami proizvođači putem osvojenih medalja na najvećem svjetskom ocjenjivanju u New Yorku. Kvalitetna dalmatinska ulja od istarskih se razlikuju samo po tome što u Dalmaciji izostaje potpora lokalne zajednice i politike – svega onoga čega imaju u Istri – zaključio je naš sugovornik.