Živimo ‘Big Brother’, privatnost je prošlost
Na javnim mjestima širom svijeta postavljeno je već više od milijardu kamera, a veliko je pitanje kako se koriste i pohranjuju podaci prikupljeni videonadzorom
Oko 170 novih nadzornih kamera postavit će MUP na hrvatskim cestama u prvoj polovici ove godine. Lani su neoprezne vozače vrebale na oko 360 lokacija, najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Hrvatske autoceste najavile su prije dvije godine uvođenje novog sustava nadzora na autocestama s oko 1700 digitalnih kamera za novi sustav videodetekcije. Osim cesta, kamerama su pokrivene i ulice u većim gradovima, postavile su ih i banke, muzeji... Čak su i ribolovci iz jednog ribičkog kluba u međimurskom gradu Prelogu postavili kamere pokraj ribnjaka kako bi odvratili krivolovce i one koji bacaju smeće. Time su tu lokaciju maknuli s neslužbene karte mjesta na koja u noćnim satima zalaze ljubavni parovi na malo maženja u osami koja sad to više nije. Znak “Ovo mjesto je pod videonadzorom” ubija romantiku.
– Koliko je meni poznato, u Zagrebu je postavljeno više od 1000 kamera koje služe za kontrolu prometa, ali uz odgovarajuće nadogradnje mogu se koristiti i za praćenje kretanja vozila, a do neke mjere i osoba. Filmski scenariji prepoznavanja velikog broja ljudi apsolutno su mogući i izvedivi u okviru postojeće tehnologije. Nemam saznanja do koje mjere je praćenje moguće, ali znamo da je to tehnički izvedivo – kaže nam informatički stručnjak Marko Rakar koji ističe da je jedno od temeljnih ljudskih prava i ono da moramo biti slobodni od prekomjernog nadzora.
– Danas je sasvim jasno da se nije moguće provozati automobilom s jednog kraja grada na drugi bez da budete zabilježeni na desecima kamera. Načelno nemam problema s tim, ali bih i ja volio znati kako se tako prikupljeni podaci obrađuju, koliko dugo se čuvaju i tko sve ima pristup takvim podacima i pod kojim uvjetima. Kamere su samo jedna od faza praćenja osoba, naš mobilni telefon je digitalni svjetionik koji također oglašava svoju poziciju svakih nekoliko sekundi. Obično o pametnim telefonima govorim kao o uređajima za praćenje s kojima se može i telefonirati. Budući koraci su i digitalni novac koji će de facto omogućiti da se kontrolira i “izračuna” porijeklo svake transakcije i eura koje ste zaradili ili dobili. U društvu u kojem je sve digitalizirano i ostavlja digitalne tragove, a gdje je arhiviranje takvih tragova praktički besplatno, razina privatnosti koju je moguće ostvariti dramatično se smanjuje i to će sve više i više biti problem – napominje Rakar.
Prema istraživanju Clarion Security Systemsa procjenjuje se da je samo u Ujedinjenom Kraljevstvu postavljeno više od 7,371.900 kamera na javnim mjestima, jedna kamera na jedanaest stanovnika, a velika je vjerojatnost da će prosječni Britanac biti snimljen do 70 puta dnevno. Sustavi videonadzora postavljeni su na ulicama, u školama, javnim ustanovama, kolodvorima... Prve kamere za snimanje počele su se koristiti 1880. godine, a pioniri su Thomas Edison i William Dickson. Male prijenosne kamere pojavile su se početkom Drugog svjetskog rata, kad započinje proizvodnja minijaturnih filmskih kamera Univex koje su radile na navijanje. Već 1942. u Njemačkoj su se, radi praćenja lansiranja zloglasnih V2 raketa, počele koristiti za prenošenje videosignala na pojedina mjesta.
Sustav nazvan CCTV od engleske sintagme Closed Circuit Television razvija se iz godine u godinu. Zabilježeno je da je 1960. godine policija postavila nekoliko kamera u Londonu zbog zaštite tajlandske kraljevske obitelji za vrijeme njihova boravka u Velikoj Britaniji. Medicinska sestra i inovatorica Marie Van Brittan Brown 1969. patentirala je prvi sustav za videonadzor. Sastojao se od četiri rupe za cijevi i kamere koja se mogla premještati na bilo koju od tih rupa, a emitirala je sliku na monitor. Kao godina u kojoj se drastično povećao broj kamera uzima se 1993., povećanjem svijesti o terorističkim napadima. Prije 28 godina proizvedena je prva IP kamera koja šalje i prima podatke preko računalne mreže, a prije tri godine prešli smo broj od milijardu kamera diljem svijeta, što znači po jednu na svakih osam stanovnika! U Kini jedna kamera dolazi na 4,1 stanovnika, a u SAD-u jedna na 4,6 ljudi. Kompanija Surfshark objavila je da je Chennai u Indiji 2021. bio grad s najvećom gustoćom CCTV kamera, čak 657 po četvornom kilometru, na drugom je mjestu također indijski grad Hyderabad, a treći je kineski Harbin. London je četvrti s 399. Peking ima najviše kamera, njih više od 1,15 milijuna, no na desetom je mjestu po gustoći s obzirom na površinu. U top 10 je čak šest kineskih gradova i tri indijska. I prema analizi Comparitecha kineski gradovi su pod najvećim nadzorom. Istraživači Comparitecha prikupili su razne izvore podataka i izvješća, uključujući vladina izvješća, policijske kamere i novinske članke te došli do zaključka da su Hyderabad, Indore, Delhi, Singapur, Moskva, Bagdad, Seul, St. Peterburg, London i Los Angeles 10 najnadziranijih gradova izvan Kine na temelju broja kamera na tisuću ljudi.
Informatički stručnjak Lucijan Carić sjeća se putovanja u London u drugoj polovici 1990-ih i da je već tada taj grad bio okupiran kamerama. I danas su Londončani među najnadziranijima u Europi.
– Snimanje na javnom mjestu jako se proširilo i danas ga koriste sve zemlje, i demokratske i nedemokratske, i to iz više razloga. Među ostalim, jako puno kamera ima suvislu funkciju, poput onih koje služe za reguliranje prometa, da se vidi što se događa na cestama. Postoje