Nediplomatski Otvorimo li i Dalmaciju, slijedi nam veći poraz no kod Bajakova
Ono što je izveo premijer Zoran Milanović na glavnom graničnom prijelazu prema Srbiji, Bajakovu, još nitko nije nazvao pobjedom, no većina jest – porazom. Premijer je, dan poslije, konvencijom SDP-a u Zagrebu i službeno pokrenuo predizbornu kampanju, pa će se, moglo bi se pomisliti, sada manje baviti izbjegličkim pitanjima. Krivo, jer izbjegličko-migrantska kriza nastavit će se baviti – Hrvatskom. I to sve žešće. Kao što su stručnjaci i predviđali, na redu je – Dalmacija. Ona će, izgleda, nakon Slavonije biti sljedeća za prihvat desetaka tisuća izbjeglica i migranata. Potvrđuju to i vladini ljudi iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje i tvrde, naravno, kao i Vlada prije 11 dana, da je Hrvatska spremna. Navodno će, zbog kontinentalnih hladnoća, izbjeglice odabrati topliju rutu. Pa naši pripremaju Prevlaku, Luku Ploče i luku u dubrovačkom Gružu, odakle će “transferirati” migrante. Ne kažu, doduše, kamo ih to planiraju transferirati s juga Dalmacije. Spominju se, neslužbeno, brodovi i vlakovi, pa očito predviđaju migrante poslati prema Italiji, i vlakom, valjda, opet prema Mađarskoj i Sloveniji! Želio bih da mogu vjerovati procjenama naših mjerodavnih ljudi, no onda se sjetim da je još samo prije sedam dana njihov krizni šef Ranko Ostojić ovako komentirao najavu predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović o novom valu migranata: “40.000 ljudi? Nemam pojma o čemu predsjednica priča”. To je izjavio 19. rujna, do kada je u RH već bilo ušlo 21.000 migranata, no u vladi su vjerovali da je predsjednica “prenapuhala” te obavještajne procjene. A nije, jer od njezina upozorenja ta brojka već doseže 70.000 migranata. Isti stručnjaci – a kažu da nastoje ne zaplašiti građane, dakle ovo su optimistične prognoze – kažu da će do Božića u RH stići i dodatnih 100.000. Nastavimo li ovakvu politiku “otvorenih vrata”, realno, bit će nam sve gore. Nadalje, ako se RH u svojoj taktici oslanja isključivo na mogućnost brzog transfera u neku drugu državu, to je jako nesigurna računica. Kako bude rasla izbjeglička plima, izglednije je da će države EU radije odabrati trend zatvaranja, a ne otvaranja prema toj plimi. Ovdje se slažem s procjenom Nine Raspudića koji kaže da će u ovom kolopletu, tko se zadnji zatvori, nastradati. A to bi mogla biti Hrvatska. Krenu li migranti prema ju- gu Hrvatske, za pretpostaviti je da će i reakcije stanovništva postati drukčije no dosad. Čaša će biti prelivena. O tome jasno govori uzbuđenost dubrovačko-neretvanskog župana Nikole Dobroslavića koji u pismu premijeru unaprijed traži od Vlade RH da “ne dopusti ulazak izbjeglica na to područje, te time osigura normalno odvijanje turističke sezone koja je u našoj županiji još u punom jeku”. Župan polazi od logične pretpostavke da će se, postane li jug Dalmacije izbjegličkom trasom, moći oprostiti od turizma. Sada zvuči kao fantastika i informacija kako se razmišlja i o pretvaranju otoka Lastova u “hrvatsku Lampedusu”, no svjedočili smo kako proteklih dana mnogo toga nezamislivoga iznenada postaje stvarnost. Krene li razvoj situacije u tom smjeru, da Hrvatska bude izložena proboju izbjeglica na nekoliko pravaca (od Slavonije, preko granica BiH, Albanije i Crne Gore put Dalmacije), to naše policijske snage neće uspjeti izdržati i kanalizirati. A to onaj tko preusmjerava izbjeglice dobro zna i razvlači naše snage, kao što se sada zbiva kod Strošinaca. Krahira li politika “otvorenih vrata”, koja nam politika preostaje?