Hrvatski je dizajn uz nizozemski najbolji na svijetu. Dobar dizajn košta, ali i puno vraća »

o predsjednicima država. Kad prestanu gurati nogometaše, starlete i loše političare, tada će napredovati. Ljudi po svijetu kupuju Wall Street Journal i New York Times jer misle da će im ti mediji najmanje lagati, da im mogu vjerovati. O mojoj MoMA-i malo se pisalo, da sam fotografiran s nekom poznatom manekenkom, glumicom, a da ne govorim glumcem (ha-ha!), pisalo bi se daleko više – govori pa se osvrće na komentare ispod tekstova.

Treba ukinuti anonimnost

– Puni su prostakluka, rasizma i vrijeđanja. Na takve stvari treba reagirati, napraviti sustav da se ljudi moraju registrirati, potpisati, ako žele pisati komentare. Ova anonimnost im dopušta da se ovako ponašaju. Dosta je pogrešaka u tekstovima, gramatičkih, pravopisnih... Ako to nije važno novinama, zašto bi novine meni bile važne kao čitatelju? Mediji se moraju njegovati. Svi se boje za medije, tako su se prvi knjižari bojali i za knjige, a nijedan medij nije propao – kaže. Osvrće se i na svoje američke početke. – Rudy Hoglund oduševio se mojim naslovnicama Danasa. Nakon samo tjedan dana što sam boravio u New Yorku. U Timeu su imali dan za prezentaciju portfolia. Donio sam svoje radove i dobio šansu da radim naslovnu stranicu. U to vrijeme kad su bile u pitanju konceptualne naslovne strane, magazin Time ih je naručivao od tri različita umjetnika, u ovom slučaju su izabrali rad dr. Seymoura Chwasta, a ne moj. No, uskoro su me pozvali da napravim ilustraciju za naslovnu. Nakon nekog vremena ponudili su mi da budem artdirektor međunarodnih izdanja Timea gdje sam ostao sve dok se nije promijenio urednik, a onda to za mene nije više bilo to. Šest mjeseci kasnije sam postao art direktor Op-Ed stranica New York Timesa – opisuje svoje američke početke. Ali se odmah vraća na početke kod kuće i otkriti ime čovjeka koji je Mirku Iliću dao prostor. – Mario Bošnjak bio je urednik Starta, a on mi je, kad je ugledao moje radove koje sam ostavljao u omladinskom tisku, samo preko ramena dobacio: „Mali, dođi sutra do mene“. Njegov i utjecaj tadašnje redakcije Starta, Marka Grćića, Fadila Vezovića, Veselka Tenžere za mene su bili presudni, oni su na mene prenosili svoje znanje, bio sam njihov šegrt. Danas se znanje više ne prenosi i to je jedan od razloga što su mediji takvi kakvi jesu, polupismeni, amaterski – pomalo razočarano kaže. A onda ističe kako se barem ponegdje nije odustalo od tradicije poštivanja uloga u novinama. – New York Times imao je u hodniku, na zadnjem katu, fotografiju zaposlenika tjedna. Uz nju bi visilo uokvireno pismo vlasnika o tome zašto on misli da je netko zaposlenik tjedna, čime je doprinio kvaliteti novine taj tjedan, a ispisao bi mu i ček na 500 dolara. Jedan tjedan bi to bio novinar, drugi tjedan dizajner, lektor, tajnik, istraživač ili tko zna tko. Fotografija i pismo visjeli bi u hodniku gdje prolaze svi veliki urednici i njihovi gosti. Ako nisu već znali tu osobu od ranije, do kraja tjedna bi ju zapamtili. Rekao bih da je to taj zdravi odnos – opisuje. Na pitanje o tome što je bio najveći njegov uspjeh odgovor je određen i istodobno neodređen. – Preživio sam, i to relativno pošteno, to je bio najveći moj uspjeh. Najljepše je što nikada nisam morao čekati na potvrđivanje, a vanjski uspjeh dolazio mi je relativno brzo. Za čim žalim? Jedino za onim što nisam napravio. To je kao rijeka, ne možete više stati u istu vodu. Volio bih, recimo, da sam mogao dizajnirati mostove. U ratovima njih se prve ruši zato jer povezuju – govori pa dodaje kako je čovjek kojemu sve relativno brzo dosadi. – Među prvima sam se počeo baviti 3D dizajnom. Kupio sam za to Silicon Graphicsovu grafičku stanicu 1992. jer mi je bilo dosadno crtati rukom. A danas opet crtam olovkom. Nema odgovora na pitanje gdje će se, u kojem pravcu dizajn razvijati, on će uvijek naći svoj put jer dizajn je u svemu – objasnio je pa bio i još konkretniji. – Jedna je stvar važnija od svega, a to je ideja. Pogledajte Hollywood, on je počeo gubiti ideje. Ako je jurnjava automobilima na filmu samoj sebi svrha, to je samo još jedna od dosadnih jurnjava, ma koliko god bila bolje tehnički napravljena. Spojili su se Disney i Marvel, što je prije bilo nezamislivo, očito je Disney morao početi crpiti ideje iz drugog medija. Zbog toga što su manji HBO i slični mogu biti znatno fleksibilniji u odlučivanju, otvoreniji prema novim idejama, pa zato kablovska televizija puno stvari može napraviti bolje – kaže pa se obraća mediju u kojem je također pružio jako puno.

Često dolazim u Hrvatsku

– Danas postoji jako dobar strip, crtači su bolji nego ikad prije, ali nisam siguran u isto kada se radi o scenarijima. No strip je još itekako živ, tu, praktički desetak blokova od mog studija, održava se svake godine Comic Con, strip festival gdje se odrasli, poslovni ljudi oblače u kostime stripovskih junaka. Valjda će se tako šetati po gradu sve dok im žene to ne doznaju – nasmijao se kulturi za čiji je proboj u svoju nekadašnju domaju itekako zaslužan. Za drugu kulturu kojoj je također dao neke od najboljih svojih radova ne dijeli mišljenje da je njezinom promjenom dizajn u njoj i marginaliziran. – Ne mislim da se u glazbi zapravo puno toga promijenilo, prijatelji moga sina i dalje kupuju vinil, gramofoni su još uvijek u modi. Za dizajnera nema puno veze što se sad dizajn smanjio na veličinu CD-a, to je još predivno zanimanje u kojem uvijek ima lijepog posla. Jedina je bitna razlika što danas izlazi 200 milijuna albuma, dok ih je u moje vrijeme izlazilo 80.000, čovjek danas mora biti selektivniji. Ali postotak dobrog dizaj-