Filmska priča

– I nakon što sam mjesece utrošila na potragu za pravim scenaristom, zaključila sam da ću se vratiti u Hollywood i sama napraviti scenarij. Ljudi u Hollywoodu su pametni i uvjerena sam da će shvatiti potencijal ove priče. Moj je posao producenta da ih u to uvjerim – uvjerena je u uspjeh Sandell. Pomoći će vjerojatno i to što je ona dio hollywoodske industrije, znaju je i uvažavaju. Kako bi ovaj projekt dovela na sljedeću razinu, potrebno je uključiti jakog producenta, a onda potražiti režisera. Na kraju je filmski biznis ipak biznis. A nakon toga slijedi i izbor tima koji će imati dovoljnu težinu da iznjedri taj film.

Poruka filma

Važni su i glumci, pitam je, a ona odgovara: – Naravno, a kako će u filmu biti dijelova filma i na hrvatskom, ovdje vidim prostor i za hrvatske glumce. – Trudit ćemo se biti što autentičniji pa će se koristiti i hrvatski jezik. A radnja filma odvija se od Njemačke i SAD-a do tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Biti će i scena sa Zvonkovom i Jullienninom obitelji, koji su u vrijeme zbivanja zapravo bili još djeca, 20-godišnjaci. U šali sam dodao da bi Jullienne trebala glumiti Amerikanka, recimo Sharon Stone, no Jullienne odmahuje jer je ona stara. Sklonija je Dakoti Fanning, s kojom je već radila. Sandell ne želi nagađati, no u projekt želi uključiti jaka imena jer “onda nas neće moći odbaciti”. Dobri glumci utjelovit će Zvonka i Jullienne i njihovu priču na ekranu. Ne zna hoće li na kraju uspjeti realizirati projekt u Hollywoodu, no neće odustati jer je to priča kakve u Hollywoodu još nije bilo, kaže. – Hollywood voli priče gdje su ljudi proganjani od svih vrsta tajnih policija i publici će to biti napeto, a na kraju vodimo ih k tome da vjerojatno prvi put u životu razumiju što je junake priče dovelo do toga da otmu avion. Ljudi će o tome sigurno raspravljati nakon filma. To je jednostavno dobar projekt – kaže. Dodaje da je 1972. bilo čak 160 otmica aviona, primjerice. – No bilo je to znatno nevinije no danas, a i zahtjevi su bili drukčiji, pazite Bušićevi su oteli avion, a jedini njihov zahtjev bio je da se bace leci iznad glavnih gradova i objavi priča o njihovoj borbi u novinama. Zvonko i Jullienne su mislili, ako javnost na Zapadu sazna kakva je stvarnost u Jugoslaviji, da će to uroditi pritiscima na režim koji će se morati demokratizirati. I vjerovali su, ako javnost od njih zatraži, da će političari djelovati. Sandell se sviđa takav idealizam. Koja su pak očekivanja J. Bušić od filma? – Očekujem da će netko u filmskoj industriji za promjenu napraviti priču koja doista ima pozitivnu poruku i važnu poruku mladima da se ne gledaju samo filmove bez društvene relevantnosti čiju radnju zaboraviš čim izađeš iz kina. Očekujem da će to biti film koji će ljude stvarno natjerati da promisle. To nije priča samo o nama nego priča koja se događa mnogima. Mi s time živimo, ali to ne znači da to moramo i prihvatiti. Nadam se da će film probuditi strast kod mladih kakvu smo mi imali u 60-ima, kad smo željeli promjene i bili spremni za to se i žrtvovati. Mi nismo željeli prihvatiti nepravdu i krivo postupanje vlasti prema ljudima. Današnje mlade ljude, mnoge od njih, jednostavno nije briga. Mnogi od njih žele samo novi model mobitela, novi auto i slično. A to nije život. Stoga se i nadam da bi to mogao biti film koji bi mlade ljude mogao ponovno oživiti – završava J. Bušić.