Kako je vladala ova vlada
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Danas će u svom televizijskom obraćanju javnosti objaviti datum parlamentarnih izbora Zoran Milanović Odlazi kao još jedan premijer koji nam je ukrao četiri godine ili kao lider koji je tek u zadnjoj godini mandata p
Frajer koji je propustio iskoristiti sjajnu priliku koju možda više neće imati nijedan premijer – sukus je neambiciozne politike kojom je premijer Zoran Milanović započeo mandat. Građani su, naime, bili spremni na dvije ružne godine rezanja, manjih plaća i suštinskih reformi od kojih bi neke i njih udarile po glavi.
Mandat Milanovićeve vlade pamtit će se po smanjenju poreza na plaće, po rješenju za kredite u švicarcima, po oživljavanju hrvatskog izvoza, ali i po kukavičluku. Odustali su od previše toga: outsourcinga u javnom sektoru, monetizacije autocesta, potpunog restrukturiranja svih državnih tvrtki, a veliki projekti u energetici (primjerice Plomin C) još i danas su samo projekti. Premijera Milanovića pamtit će se i kao političkog fajtera koji je non- stop bio u sukobu s nekim, a ponekad i sa svima.
– Frajer koji je propustio iskoristiti sjajnu priliku koju možda više neće imati nijedan premijer – sukus je neambiciozne politike kojom je premijer Zoran Milanović započeo mandat. I time iznevjerio ne samo svoje birače nego i većinu ostalih građana koji su bili spremni za dvije grde godine rezanja, manjih plaća i suštinskih reformi od kojih će neke i njih udariti po glavi. Iako je kasnije Milanović tvrdio da nisu davali velika predizborna obećanja, to nije točno. Koalicija je došla na vlast s barem tri velika i nedvosmislena obećanja: snažan gospodarski rast, manja i učinkovitija državna potrošnja i mijenjanje društvenih vrijednosti. Od snažnog rasta nije bilo ništa, tek u zadnjoj godini mandata Hrvatska bilježi vrlo skromni rast BDP-a. Priče o decentralizaciji – spuštanju novca i ovlasti prema gradovima i općinama – pale su u zaborav vrlo brzo nakon što su došli na vlast. Njihov predizborni program implicirao je i zamjenu županija s tri puta manje regija. Milanović je već u drugoj godini mandata potpuno odustao od redizajna države. Državna potrošnja nije smanjena; upravo je nevjerojatni propust Milanovićeve vlade što odmah na početku mandata nije srezala administraciju jer u Hrvatskoj je tada vladao konsenzus da javni sektor treba smanjiti za desetak posto, a plaće u javnom sektoru približiti realnosti, točnije plaćama u realnom sektoru. Ni uhljebima se nije dogodilo ništa strašno u posljednje četiri godine... Mijenjanje društvenih vrijednosti? Nažalost, nismo svjedočili toj obećanoj promjeni. Prvu godinu man- data premijer je prespavao, inicijativu je prepustio Radimiru Čačiću i Slavku Liniću. Čačić je dokazao da je i njega i njegove ideje vrijeme jednostavno pregazilo, dok je Linić ipak nešto i uspio napraviti – fiskalizacija, bolja naplata poreza, kakva-takva kontrola državne potrošnje... No i to se dogodilo tek u drugoj i trećoj godini mandata. U trećoj godini na vlasti Vlada Zorana Milanović bila je u knock- downu – rejting im je bio slab, povjerenje građana vrlo nisko, Milanović je uz Karamarka bio daleko najnepopularniji političar, u SDP-u je “kuhalo” – nezadovoljnih politikom šefa stranke bilo je sve više i bili su sve glasniji. Onda se dogodio prijelomni trenutak u političkoj karijeri Zorana Milanovića. Na vrhuncu njegova rata s Linićem na Glavnom odboru SDP-a u lipnju 2014. Milanović je donio hrabru, ali i potencijalno samoubilačku odluku: o (ne) izbacivanju Slavka Linića iz SDP-a glasat će se tajno! Milanović se izvukao za dlaku (50:47). Da je rezultat bio obrnut, Milanović vjerojatno ne bi dočekao kraj mandata u premijerskoj fotelji, a prilično je izgledno da bi bio maknut i s mjesta šefa SDPa. Milanović potom ekspresno guši unutarstranačku pobunu i odlučuje stvarno biti premijer. Vladu je počeo voditi puno ambicioznije, preuzeo je inicijativu, počeo je donositi velike odluke. Je li se prekasno probudio, uskoro će presuditi birači na parlamentarnim izborima. Mandat Milanovićeve vlade pamtit će se po smanjenju poreza na plaće, po rješenju za kredite u švicarcima, po oživljavanju hrvatskog izvoza, ali i po kukavičluku. Odustali su od previše toga: outsourcinga u javnom sektoru, monetizacije autocesta, potpunog restrukturiranja svih državnih tvrtki, a veliki projekti u energetici (primjerice Plomin C) i danas su samo projekti.