“Znam kako im je. I sam sam bio izbjeglica i zato sad pomažem”

bili tada samo policija i mi – kaže Kurdowan Chaomar koji je u Švedskoj bio vlasnik restorana, a sada je na terenu glavni organizator. Njihov šator i danas se nalazi ubrzo poslije granice Hrvatske i Srbije pa izbjeglice, kada prelaze granicu, odmah nailaze na njih. Postavili su i priručnu kuhinju u kojoj su pripremali topla jela i dijelili ih tisućama izbjeglicama koji su dolazili. – Kuhali smo i dan i noć, odnosno kada su dolazili izbjeglice. Čak smo i spavali ovdje jer nismo imali vremena otići negdje dalje. Sva trojica kuhala smo i dijelila hranu – kaže Kurdowan Chaomar o proteklim danima. Govoreći o Na granici kod Bapske kuhali smo i dan i noć, kad god su dolazili izbjeglice, kaže Andre Kurdowan Chaomar, koji je prije 20 godina izbjegao iz Kurdistana razlozima dolaska u Hrvatsku i volontiranja, kaže kako je i sam prije 20 godina bio izbjeglica iz Kurdistana, a da je sad odlučio pomoći ljudima kada im je pomoć najpotrebnija. – Jako dobro znam kako im je i kroz što sve prolaze. Dolaze žene, starci, ali i mala djeca. Neka su tek rođena. Svi su umorni, iscrpljeni… Ovako im pružamo pomoć i okrepu, a u isto vrijeme pokazujemo i da su dobrodošli, da nisu sami i nepoželjni – ističe Kurdowan Chaomar. Kada su dolazili u Hrvatsku, sa sobom su dovezli i dvije tone namirnica. Međutim, njihov rad prepoznat je u Švedskoj odakle sada redovito, od prijatelja i poznanika, dobivaju namirnice. U međuvremenu im se pridružilo još nekoliko osoba, a tu je i niz volontera iz Europe koji im svakodnevno pomažu. Kurdowan Chaomar ističe i odličnu suradnju s policijom s kojom se svakodnevno druže pa su već postali i prijatelji. No zadnjih dana sanitarna inspekcija zabranila im je da kuhaju hranu, pa čak i čaj izbjeglicama koji dolaze. – Sada im možemo samo ponuditi voće, kekse, grickalice… Nudimo im i odjeću i obuću koju dobijemo. Mi ćemo ovdje ostati sve dok to bude potrebno i dok naša pomoć bude dobrodošla ovdje – zaključio je Kurdowan Chaomar. (Branimir Bradarić)