Prazna obećanja i reforma koja je došla prekasno

Kukuriku koalicija obećala je mnogo toga – od poboljšanja položaja nastavnika, opremljenosti škola, stimuliranja nastavnika za napredovanje do integracije sveučilišta, kadrovske obnove, poticanja kraćeg studiranja – no sve je bilo prazno obećanje. Prvi ministar Željko Jovanović došao je u područje o kojem nije znao gotovo ništa. Dvije i pol godine potrošio je svađajući se sa svima. Donosio je zakonske promjene koje su padale na Ustavnom sudu. Vedran Mornar u godinu i pol mandata pokrenuo je reformu obrazovanja, ali je i to došlo prekasno, prije samih izbora. Sve u svemu, četiri izgubljene godine. (iku) Nastavak s PrethodNe straNice a, i ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić – ne zbog rezultata, nego zbog zbližavanja sa šefom stranke, što mu jamči ostanak u visokoj politici. Od svih novih članova Vlade, vjerojatno je najbolji posao odradila ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, koju javnost doživljava kao ministricu koja doista zna što radi. Vlada je morala “hendlati” i događaje na koje nije mogla utjecati. Svjetska ekonomska kriza u kombinaciji s kroničnim domaćim problemima u ekonomiji pogodila je Hrvatsku vrlo snažno. Budući da su Vladi trebale čak tri godine da zaustavi pad ekonomije, može se reći da su gospodarski ministri zakazali. Puno spretnije Vlada je reagirala nakon velike poplave u Posavini – brzo i relativno učinkovito. Divljanje tečaja švicarskog franka događaj je na koji hrvatska Vlada nije imala utjecaj, ali je bila prisiljena učiniti nešto. Prvo je fiksirala tečaj, a onda je zakonom natjerala banke na konverziju u euro. Ta je odluka radikalna, a imat će i dalekosežne posljedice. Koliko će nas sve to stajati, odredit će bankari u Beču i Milanu. Najveći izazov Milanovićevoj vladi dogodio se pri samom kraju mandata. Izbjeglička kriza postala je veliko političko pitanje u državi, a kako će Vlada upravljati tom krizom moglo bi čak i odlučiti ishod parlamentarnih izbora. Premijera Zorana Mila- novića mnogi će pamtiti kao fajtera koji je non- stop bio u sukobu s nekim, katkada sa svima. “Tukao” se s Bruxellesom, stranačkim buntovnicima, Budimpeštom, Beogradom, predsjednicom Grabar-Kitarović, HDZ-om i Tomislavom Karamarkom, Ustavnim sudom pa čak i sa svojim prijateljem, guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem. Milanoviću skloni birači vjerojatno će ga dugo proklinjati zato što je tek u zadnjoj godini mandata pokazao da ima državničkog štofa, što je tri godine mandata protratio. Ljudi koji su mu neskloni pamtit će ga vjerojatno kao bahatog “lažnjaka” i još jednog premijera koji je Hrvatskoj ukrao četiri godine, potrošio dragocjeno vrijeme zbog čega zemlja i dalje stagnira.

Morali se boriti s ekonomskom i izbjegličkom krizom te poplavom