Upoznali smo novu scenu, buduću barunicu Castelli i Stazića kao glumca
Sjećate li se serije “Nepokoreni grad”? U njoj, između ostalih, glumi tada mladi Darko Stazić. Ili davne “Dubrovačke trilogije” iz 1981. u režiji Joška Juvančića? I tamo je uz Radu Šerbedžiju i Karla Bulića na sceni i Darko Stazić, glumac kojeg danas javnost vidi samo kao bivšeg ravnatelja (i sadašnjeg savjetnika ravnatelja) Gavelle i brata (blizanca) političara Nenada Stazića. No, Darko Stazić pred lice javnosti vratio se kao glumac, jedan od troje aktera, ali i autora Krležine drame “U agoniji” kojim je u petak otvorena nova zagrebačka teatarska scena – Scene Ribnjak. Stazić je barun Lenbach (uz Nelu Kocsis kao Lauru Lenbach, dok je Ozren Grabarić Ivan Križovec), ovdje na trenutke mučen dikcijom, pa i mrmljanjem, ali uvjerljiv kao propalica i pijanica koji od žene izvlači i posljednji novčić. Uz njega su glumački velikani, i on ovdje jest najslabiji kut tog trokuta, ali to nije nužno i kritika kada ispred njega stoji Ozren Grabarić, glumac koji kao da je stvoren za teške Krležine rečenice, za jednog od njegovih intelektualaca koji su jaki na riječima, a slabi na djelima. I ovdje, na minimalnoj sceni, dok mu publika doslovno diše za vrat, Grabarić ni na trenutak ne gubi koncentraciju i temelj je za kreacije ostalih. Ipak najveći dobitak ove predstave je Nela Kocsis u ulozi koja je stavlja na čelno mjesto popisa glumica koje moraju u svojoj karijeri biti i barunica Castelli u “Glembajevima”. Prije uloge Laure imali smo je prilike gledati u Krležinoj “Ledi” koju je u HNK Osijek režirao Ivan Leo Lemo, ali u toj “šumskoj” predstavi (umjesto u građanskim salonima sve se događa na posječenim deblima neke krležijanske šume) previše je snage otišlo na jalove efekte, pa i rublje u kojem glavni junaci glume. Ovdje, u komornoj verziji “Agonije”, Nela Kocsis je razmahala svoj raskošni glumački talent i ulogu ostvarila u registru emocija s kojima bi, vjerujemo, bio zadovoljan i sam Krleža. Nakon svega novoj sceni treba poželjeti dug i plodonosan život, ali i nove stolce, jer postojeće škripe ravno u mozak.
Temelj kreacije ostalih je Grabarić koji ni na tren ne gubi koncentraciju