Imam četiri diplome, ali ovdje to nitko ne cijeni
Dok je visoka i vitka lepršala školskim hodnicima, nismo mogli ne pomisliti da je riječ o bivšoj košarkašici. Da nismo daleko od istine, potvrdila nam je podatkom da je košarku igrala 31 godinu u raznim hrvatskim klubovima, ali za reprezentaciju je bila samo na širem popisu.
Lijek da baka živi vječno
Danas ima svoj košarkaški klub “Labrada” u kojem je glavni trener. Nevenka Mravlinčić ima 44 godine, radi u zagrebačkoj Osnovnoj školi kralja Tomislava kao defektologinja, sudjelovala je u štrajku prosvjetara, od kojeg, kazala je prvog dana štrajka, ništa posebno nije očekivala. Na prvi pogled jedna od mnogih koja je zbog male plaće i degradiranog statusa javnosti i Vladi željela poručiti da se s tim ne slaže. Priča slična pričama tisuće učitelja. Ali, ipak nije. Nevenka Mravlinčić, za rodbinu i prijatelje Nena, ima četiri diplome, specijalist je košarke i pred doktoratom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. A sve je diplome stekla uz rad. Na pitanje kako je to moguće, kratko odgovara: - Jednostavno! Njeno “jednostavno” znači da je od završetka srednje farmaceutske škole pa do prije pet godina radila u ljekarni. - Maturirala sam 1990. i zaposlila se u ljekarni jer nisam prošla prijamni na zagrebačkom Farmaceutskom fakultetu. Računala sam odraditi staž i pokušati sljedeće godine. No ponovilo se i tako tri puta. Farmacija je bila moja prva ljubav. Još u petom razredu svojoj sam baki rekla da ne treba brinuti jer ću ja za nju pronaći lijek koji će joj omogućiti da živi vječno. Nastavila sam raditi u ljekarni i 2000. upisala radnu terapiju na Visokoj zdravstvenoj školi. Završila sam je u roku i odmah nakon toga upisala smjer košarke na Kineziološkom fakultetu.... Ali paralelno sam studirala i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu koji sam također u roku diplomirala – priča Nevenka. A onda je konačno u Travniku u Bosni i Hercegovini 2011. upisala Farmaceutsko-zdravstveni fakultet. Zašto tamo, zanimalo nas je. – Fakultet je odlično organi- ziran i prilagođen je ljudima koji rade. Sve što se radilo preko tjedna mogla sam nadoknaditi vikendom. Vikendom radi i referada, profesori su na raspolaganju, mogu se obaviti konzultacije, seminarski radovi, sve. Fakultet je odlično organiziran, nikada nisam imala problema s literaturom. Zanimljivo je da se na Fakultetu nastava održava na hrvatskom, bosanskom i turskom jeziku – priča Nevenka i dodaje da je u Hrvatskoj problem nastaviti obrazovanje ili promijeniti zanimanje ljudima koji su maturirali prije 2010., prije uvođenja državne mature. – Da bi se upisali na fakultet, oni sada moraju polagati državnu maturu. Tako je samo kod nas, to je čista diskriminacija. Ljudi u svijetu fakultete upisuju i u poznim godinama uz podršku poslodavca, države i društva. To kod nas ne postoji – upozorava Nevenka koja je doktorat na Edukacijskorehabilitacijskom fakultetu sama platila, a sama plaća i sve znanstvene skupove u inozemstvu na koje odlazi predstaviti svoje radove.
Lijepo i ružno u školi
– Sve plaćam sama jer Ministarstvo i škola nemaju novca, u školi čak ne mogu dobiti slobodne dane jer se doktorat vodi kao moje privatno usavršavanje. A upisala sam ga kako bih bila uspješnija u svom poslu defektologa. Dok se tako budemo odnosili prema obrazovanju, napretka neće biti – zaključuje Nevenka. Kad je 2010. diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, posao u ljekarni zamijenila je poslom u školi. Dodaje da je u životu imala veliku sreću jer ni jednog dana nije bila na burzi rada. U školi će, kaže, ostati sigurno još ovu školsku godinu. A onda? – Ne znam. Za ovih pet godina u školi završila sam farmaciju i dovela doktorat pred kraj. Bilo je lijepih trenutaka. Radim u inkluzivnoj školi u kojoj su djeca s raznim problemima i veseli me jako svaki njihov uspjeh i pomak nabolje, ali isto tako i razumijevanje koje prema njima pokazuju ostala djeca. Da, bilo je u školi lijepih trenutaka, ali i mnoštvo razoča- ranja. Gomila papirologije, mala plaća, nezainteresiranost za usavršavanje djelatnika... A što je najgore, ne vjerujem u neke znatne promjene. I kad pogledate, obrazovanje se u Hrvatskoj ne cijeni i ne isplati. Svoje nikada neću moći naplatiti, ali niti imati priliku pokazati sve što znam. Mislim da ću zbog svega toga posao potražiti u farmaciji, tamo su početničke plaće 8000 kuna – zaključuje Nevenka.