Je li James Foley kriv za krš i lom na Sanaderu?
Bajić je dobio orden i umalo poziciju ustavnog suca za američko-hrvatski koncept borbe s korupcijom koji bi srušio Europski sud da nije Vrhovni sud
Nakon svih teorija o uzrocima i posljedicama odluke da se Ivi Sanaderu ponovno sudi u Fimi mediji, pravo je čudo da još nismo čuli i ovu o američkoj krivnji, premda je uvjerljivija od svih ostalih. Dakle, američki predsjednik Barack Obama u rujnu 2009. poslao nam je za veleposlanika iskusnog Jamesa Foleya, pravnika i diplomata koji je bio i zamjenik glasnogovornika State Departmenta. Prema Wikileaksu, Mladen Bajić ga je izvještavao o kapitalnim istragama te je intenzivna suradnja u veljači 2012. odvela Bajića u SAD. Novinari koji su pupčanom vrpcom bili vezani uz amerikaniziranog Bajića tada su intenzivno iznosili strahovanja da bi Ustavni sud, proglašavajući neka od oružja ili cijeli Zakon o kaznenom postupku neustavnim, mogao srušiti sve što je ostvareno u borbi protiv korupcije. U svibnju 2012. u raspravu se uključio i veleposlanik Foley. Bez ikakva povoda i posve nediplomatski. Nakon predavanja na Hrvatskom vojnom učilištu na posve različitu temu, Foley je očito pripremljen komentirao što bi za antikorupcijski proces u Hrvatskoj značilo ukidanje dijela ZKP-a. Prema izvješću Slobodne Dalmacije, Foley je istaknuo da je za SAD borba protiv korupcije najvažnija, važnija i od sigurnosnog partnerstva s Hrvatskom. Govorio je i o pomoći SAD-a našim sucima, policiji i tužiteljima u razvoju alata za borbu protiv korupcije koji su našli mjesto u novom ZKP- u. Demonstrirajući iznadprosječnu upućenost u naš kaznenopravni sustav, Foley je izdvojio dva alata koja su se već dokazala u borbi s korupcijom te promijenila ravnotežu moći između kriminalaca i zakona. Jedan od njih je davanje djelomičnog imuniteta osumnjičenicima, a drugi je “mogućnost da se osumnjičenike ispituje u istražnoj fazi bez prisutnosti drugih osumnjičenika i njihovih odvjetnika”. Kao što je poznato, sudeći po odredbi na koju se Vrhovni sud pozvao ukidajući presudu za Fimi mediju, Sanader nije imao pošteno suđenje jer se osuda temeljila na “nezakonitom dokazu”. Kojem? Upravo onom koji je Foley tako srčano branio kazavši: “To je normalna praksa u mnogim europskim državama, ali i u SAD-u, i bilo bi jako iznenađujuće kada bi se te odredbe ukinule. Ali, naravno, očekujemo da će sud izvršiti svoju dužnost i tražiti načine kako da očuva i interese društva u borbi s korupcijom i prava branjenika.” I iz Europske komisije tada je stigla poruka da bi dovođenje ZKP-a u pitanje bio jasan znak da je Hrvatska odustala od borbe protiv korupcije, pa čak da bi ukidanje dijelova ZKP-a bio “puzajući državni udar”. Uzalud se tada čuo glas razuma prof. dr. sc. Zlate Đurđević koja je opovrgla katastrofične najave posljedica ukidanja odredaba ZKP-a. Premda je ukinuto 47 odredaba ZKP-a, nije obustavljen nijedan kapitalni koruptivni predmet. Foleyeva odredba, koju Ustavni sud “nije smio” ukinuti, ostala je u ZKP-u i postala je kamen temeljac osude Sanadera u Fimi mediji. Ostrašćeni ekskluzivnim iskazima Sanaderovih suoptuženika, ni Bajić pa ni Foley nisu tada marili što je Europski sud za ljudska prava 2007. u predmetu Kaste i Mathisen protiv Norveške odlučio da se presuda ne može temeljiti samo na dokazu pribavljenom s Foleyevim alatom “i po cijenu gubitka ključnog dokaza za osudu”. Da Vrhovni sud (ili Ustavni) nije urušio američko-hrvatski koncept borbe protiv korupcije, učinio bi to Europski sud. Bajić je za taj koncept dobio odlikovanje od Ive Josipovića, a od SDP-a umalo poziciju ustavnog suca. Što god to govorilo teoretičarima zavjera.