Cilj mi je da drugi kopiraju moje finte
ReprezeNtacija Uvijek se nadam pozivu. Lani sam bio na širem popisu, a onda sam ozlijedio rame
Domagoj Pavlović (22) silom prilika ove sezone igra na mjestu srednjeg vanjskog u momčadi PPD Zagreba. Nema Josipa Valčića, prve opcije na mjestu srednjaka pa je trener Veselin Vujović tu zahtjevnu ulogu ponudio mladom Domagoju. Sportski tjednik Max donosi razgovor s Pavlovićem. – Nije mi problem igrati na novom mjestu. Snalazim se. Kako sam se prošle godine brzo prilagodio na sustav igre PPD Zagreba, tako sam se brzo prilagodio i na mjesto organizatora igre. Uloga je nešto zahtjevnija, ali ne bojim se da ću nešto uprskati – priča Pavlović.
Nisam neki šuter
Josip Valčić počeo je trenirati nakon ozljede i njegov povratak može se očekivati za tri do četiri tjedna. – Bit će puno vanjskih, pogotovo kada se još vrati Stipe Mandalinić. Ništa, bit će dobra konkurencija i bit će velika borba. Neka najbolji igraju – rekao je Domagoj. Početak sezone za zagrebaše je kao iz snova. Pet prvih natjecateljskih utakmica i svih pet pobjeda. U redu, dok su one u SEHA Gazprom ligi protiv Nexea i Strumice bile očekivane, one u Ligi prvaka protiv Kiela i u gostima kod Celja sigurno nisu bile. A pogotovo ne ona na gostovanju kod Meškova u SEHA ligi. – Priželjkivali smo tako dobar početak, ali tko bi mogao sa stopostotnom sigur- nošću reći da ćemo onako uvjerljivo pobijediti Kiel ili Celje u Zlatorogu. I teško da će itko više pobijediti Kiel u Ligi prvaka sa sedam razlike i teško da će neka momčad koja u Celju gubi 57 minuta, na kraju slaviti – rekao je Pavlović. Prošle sezone imao je tešku ozljedu ramena. Mnogi bi nakon povratka na parket igrali puno, puno opreznije. No, Domagoj i dalje ide ‘na glavu’. Kod njega nema zadrške i zato je možda igrač koji dobije najviše udaraca po utakmici. – To je moj stil igre. Ne znam drukčije. Nisam neki šuter, više rješavam situaciju prolazom jedan na jednoga. Je li me strah nove ozljede? Nije. Uopće ne razmišljam o ozljedama. Taj strah od ozljeda mogao bi me samo kočiti. Ništa drugo. Naravno, daleko od toga da se u nekim trenucima ne čuvam. Da kucnem o drvo, valjda ih više neće biti. Barem ne takvih da me nema na parketu po nekoliko mjeseci. Kako bi bio još brži za suparničke obrambene igrače odlučio je preko ljeta malo smršavjeti. – Koliko? Pa pet kilograma. Nije mi to bio problem. Samo sam malo promijenio način prehrane. Baš mi je to dobro došlo jer se bolje osjećam. Izbacio sam kruh, mlijeko i tjesteninu. Nakon onog trovanja hranom u Bjelorusiji imao sam još pet kilograma manje pa sam to morao brzo nadoknaditi. Dobro, još mi fali jedna kila više. Preko ljeta sam s nekim trenerima, ali i pojedi- načno, radio na eksplozivnosti, ali i na nekim novim fintama.
igrački bezobrazluk
Je li “krao” finte od nekog? – Ne. Cilj mi je da moje finte kopira netko drugi. Radim na jednoj spektakularnoj finti, he, he! Činjenica je da ste igrački slabiji nego prošle sezone, pogotovo kada još nema u momčadi Josipa Valčića i Stipe Mandalinića, a opet igrate puno bolje nego lani. U čemu je tajna? – U treneru koji nam je usadio igrački bezobrazluk, a i godinu dana smo iskusniji. Reprezentacija? – Uvijek se nadam pozivu. Lani sam bio na širem popisu, a onda sam ozlijedio rame. Sigurno mi je želja jednog dana igrati na ve- likom rukometnom natjecanju. Igrao sam za juniorsku reprezentaciju koja je prije dvije godine bila četvrta na Svjetskom prvenstvu – zaključio je Pavlović. Iz te generacije danas u PPD Zagrebu, uz Domagoja, igraju Filip Ivić, Sandro Obranović, Leon Šušnja i Stipe Mandalinić. U međuvremenu su klub napustili Teo Čorić i Mario Vuglač.
Studij sportskog menadžmenta upisao sam s Kovačevićem