Stopiranjem oglasa i sadržaj nedostupan

Koliko li ste puta došli na svoj omiljeni portal s vijestima, pokaže vam se najava najzanimljivijih tema i – šaka u oko – pred vas iskoči reklama. Jučer reklama za trgovački lanac, danas za tenisice, sutra će životno osiguranje, preksutra za kućanske aparate, putovanja, zimske cipele, mobitele... Oglasi, banneri (dinamične ili statične slike s oglašivačkim porukama tvrtke koja oglašava sebe, proizvod ili uslugu) i pop-upovi (skočni prozorčići koji donose reklamu) očekuju vas ne samo na novinskim portalima nego i na blogovima, na društvenim mrežama, ukratko, na svim stranicama koje trebaju i taj način financiranja da bi uopće postojale i funkcionirale. Za razliku od papirnatih novina gdje oglas ne morate čitati i jednostavno ga preskočite ili televizije uz koju ste već naučili da reklamni blok traje toliko da stignete pročitati neko zaostalo štivo, pospremiti suđe u kuhinji ili se istuširati i oprati zube, internetski oglasi vam kradu pažnju jer ih se klikanjem miša morate riješiti. Oglasi vam produljuju vrijeme da dođete do željenog štiva i umjesto dva-tri klika, morate kliknuti i pet-šest puta. Znate li da vaš susjed ne mora vidjeti oglas koji vi vidite? Prikupljanjem podataka o vama kroz razne prijave na internetu – od Facebooka i Twittera do kupnje preko mreže – određeni oglasi mogu stizati ciljano vama, jer su marketinške agencije po onome što čitate, što pišete i objavljujete ili što kupujete na internetu, samo za vas oblikovale ponudu oglasa koji bi vas mogli zanimati. Da oglasi čitatelje živciraju, čujem gotovo svakodnevno i redovito uz prijetnju da će prestati čitati Večernjakov novinski portal. Kad ih podsjetim da besplatno čitaju sadržaj koji je netko napisao ili vide slike koje je netko snimio i da se mediji nekako moraju financirati, ljutnja malo splasne i sigurno se svaki taj čitatelj barem nakratko zamislio nad tom činjenicom. Neki informiraniji i spretniji u borbi protiv oglasa snašli su se preuzimanjem tzv. blokatora i tako se koliko-toliko riješili neželjenih slika i filmića. Želite li se potpuno riješiti reklama, možete besplatno instalirati i Etički blokator oglasa (Ethical Ad Blocker) pa će vam se, kad dođete na željeni portal, pojaviti stranica na kojoj piše: “Žao nam je. Ova je stranica podržana reklamama.” Drugim riječima, tko ne želi oglase, ne treba ni posjećivati stranice koje se financiraju oglasima. Dosljedno i etički korektno. Oglasni blokatori izdavačima ne ide na ruku. Ne idu ni oglašivačima, štoviše, ozbiljna su im prijetnja. Ali, je li moguće da blokatori zaustave New York Times, Guardian i Frankfurter Allgemeine ili Večernji, Jutarnji i 24sata? Nije, jer ti mediji žive od sadržaja i od reklama, a nisu takozvani “copy – paste” (kopiraj i zalijepi) portali koji posve dobro žive isključivo od reklama. U oglasnim blokatorima ipak ne treba gledati samo prijetnju nego i nešto dobro za medije poput Večernjaka, Jutarnjeg, 24sata i drugih. Blokatori će i redakcije i oglašivače motivirati da budu kreativniji nego ikad. Zadatak oglašivača je informirati, zabaviti i zarobiti čitatelja pa će oglasi morati biti tako dobri i zanimljivi da ćemo ih željeti vidjeti. A sadržaj novinskih portala morat će biti tako zanimljiv i kvalitetan da je čitatelj spreman platiti da mu bude dostupan. Ako zbog stvorene navike sav sadržaj i ne bude naplativ, valjda oglasi neće biti toliko nezanimljivi da bi blokatori reklama imali svrhu.

Blokatori će tjerati na kreativnost: oglašivače da informiraju, zabave i zarobe čitatelja, a sadržaj novinskih portala morat će biti zanimljiv i kvalitetan