Imamo igrače pobjednike, sada ih Čačić treba posložiti
Mandžukić dolazi kao prvak Italije, Rakitić Španjolske, Vida Ukrajine, Srna je u finalu Ukrajinskog kupa, Modrić i Kovačić su korak do osvajanja LP-a
Nijedna reprezentacija na EP-u nema toliko igrača koji su u klubovima u vrhu tablice. Od naših prvih 11, najlošiji je Ćorluka, 6. u Rusiji ozren.marsic@vecernji.net Francuski san snivamo već osamnaest godina, davno je bila ta toliko opjevana 1998. godina kada je osvojena svjetska bronca. Prošla su otad tri europska prvenstva (Portugal, Austrija i Švicarska, Poljska i Ukrajina), tri svjetska prvenstva (Japan i Južna Koreja, Njemačka, Brazil), ali tek jednom smo se radovali drugom krugu. Onaj bečki četvrtfinale s Turskom jednako pamtimo kao i broncu iz Francuske. Radost i tuga, to je sport...
Drukčiji od generacije ‘98.
Sada smo opet u Francuskoj, nikad s jačom momčadi. Puno je onih koji će hladno kazati da je generacija Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marija Mandžukića i Darija Srne jača od one Zvone Bobana, Roberta Prosinečkog, Davora Šukera i društva. Te usporedbe uvijek su nezahvalne, ali sigurno je to da Ante Čačić pod palicom ima igrače pobjednike, igrače koji su u svojim klubovima naučili pobjeđivati. Ćiro Blažević te ‘98. stvorio je odlično ozračje, bila su to vremena kada smo uživali u natpisima “Proud to be Croat”, a i Ćiro je trener koji je uvijek živio i radio drukčije od ostalih. Danas reprezentacija nema taj naboj, nema takvu fakinažu. Jednostavno, nisu to isti tipovi ljudi i igrača, nije ni isto vrijeme. Tada se Šuker veselio i pjevao “Djevojku sa sela”, a danas su vremena Instagrama, Facebooka, Twittera... Ali, sigurno je jedno, današnji reprezentativci znaju pobjeđivati. Dovoljno je pogledati samo gdje su i što postigli, to ih čini različitima od one slavne generacije, to ih čini drukčijima od svih kockastih s velikih natjecanja. Subašić je s Monacom treći u Francuskoj, Schildenfeld i Pjaca s Dinamom su, što i nije neko čudo, osvojili dvostruku krunu. Srna je finalist Ukrajinskoga kupa, drugi je sa Šahtarom u prvenstvu, Domagoj Vida je s kijevskim Dinamom prvak Ukrajine, Mario Mandžukić i njegov Juventus prvaci su Italije. Ivan Rakitić prvak je Španjolske s Barcelonom, a tek čekamo što će Modrić i Kovačić u subotu napraviti s madridskim Realom u finalu Lige prvaka. Od naših udarnih igrača, “najlošiji” učinak u klupskoj sezoni imali su Ivan Perišić i Marcelo Brozović koji su s Interom osvojili četvrto mjesto u prvenstvu Italije te Vedran Ćorluka koji je bio šesti s Lokomotivom iz Moskve. Nijedna reprezentacija od onih koje pucaju na visok plasman na Euru nema takav igrački vrh, takve rezultate u klubovima. Većina njih je dosta “šarena”, ima igrača s raznim ostvarenjima u prošloj sezoni. Čačićev udarni tim je vrhunska klasa, od toga ne treba bježati. Naravno, nije to garancija velikog rezultata, reprezentacija je uvijek bila nešto drugo, ali da biste postigli veliki rezultat morate pobjeđivati.
U idealnim su godinama
A hrvatska reprezentacija nedvojbeno ima igrače koji to znaju. I ne samo to, svi naši reprezentativci su među glavnim protagonistima klupskih rezultata, nema tu prolaznika koji tavore na klupi ili su pomoćna radna snaga. Da, hrvatska reprezentacija ima velike zvijezde koje su u najzrelijim igračkim godinama (Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić, Ćorluka, Subašić). – Imati igrače pobjednike naučene na trijumfe nešto je najbolje što se može dogoditi nekom treneru. Čačić ih ima, a njegov je posao da tu veliku vrijednost hrvatske reprezentacije iskoristi i postigne rezultat. Čačić im mora dati zadatke koji će donijeti igru i rezultat. Izbornik mora imati sliku igre, svakoga od tih kvalitetnih pojedinaca mora maksimalno iskoristiti – kaže nam iskusni trener Stanko Poklepović.