Satira je potisnula komediju zato što je liberalni kapitalizam ubio sve ideale

Kazalište i dramsko djelo ne smiju biti imitacija života, već njegov sublimat. To što nas inače gura u apsurd može postati inspiracija i izazov da se ubode u pravo mjesto

Dbranimir.pofuk@vecernji.net ane satire Fadila Hadžića otvorit će 3. lipnja u Kerempuhu Drama mariborskog SNG-a predstavom “Zauvijek mladi” Erika Gedeona. Večer kasnije stižu “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla 2” Harisa Pašovića u koprodukciji East West Centra Sarajevo i Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. Izmjenjujući se s predstavama Kerempuha i drugih hrvatskih kazališta, među petnaest naslova na programu bit će još nekoliko gostovanja iz Slovenije i Srbije, a festival će 17. lipnja zaključiti Teatar Komedija iz Skoplja s predstavom “Slučaj Harms”. S obzirom na takav program, smatrao sam prikladnim razgovor s ovogodišnjom selektoricom Dana satire, poznatom dramaturginjom Željkom Udovičić Pleštinom, započeti jednim satiričnim pitanjem. Zašto nas vraćate u Jugoslaviju? Haha! Ne vraćamo se u Jugoslaviju, nego u Austro-Ugarsku s obzirom na to da nam dolaze i Mađari. Naravno, štošta bi se još moglo naći i u drugim državama, ali sredstva su ograničena, a festival funkcionira po sistemu prijava koje ipak najviše dolaze iz regije u kojoj su Dani satire najpoznatiji. Koliko je ove godine bilo prijavljenih predstava? Čak šezdeset! Upoznati produkciju tog kazališnog žanra bilo je osobito zanimljivo u ovim zanimljivim vremenima. Imaju li sve, ili većina predstava, neki zajednički nazivnik upravo s obzirom na to “zanimljivo vrijeme”? Kako je satira i te kako ovisna o prostoru i vremenu u kojem nastaje, svakako se mogu primijetiti zajedničke crte. Ove godine to je odmak od komičnog i približavanje satiri. Te razlike između komedije, burleske i satire ne podliježu objektivnim sudovima, ali neka se granica ipak može jasno povući. Vrlo je znakovito odmicanje od bavljenja ljudskim manama pojedinaca prema detektiranju i šibanju društvenih pojava. Kad ste ih već istaknuli, kako se aktualnim društvenim pojavama bavi predstava “Naše tajne”, s kojom će 8. lipnja u Kerempuhu gostovat Ansambl Béle Pintéra iz Budimpešte? Na vrlo zanimljiv način. Predstava je smještena u osamdesete godine prošlog stoljeća u kojima se ponovno bude neke tradicijske vrijednosti i diskutira o budućnosti. Dakle, “Naše tajne”, koje su u Mađarskoj dobile nagradu kritike i za tekst i za predstavu, iz perspektive tih osamdesetih otkrivaju besmisao totalitarnih režima razotkrivajući sve te zapravo potpuno lažne tajne o kojima se ne smije govoriti. Mnogima će sigurno biti otkriće komad “Demokracija” Josifa Brodskog, s kojim gostuje Drama ljubljanskog SNG-a. Da, čak i mnogi u kazalište vrlo upućeni ljudi uopće ne znaju za taj komad Brodskog. Tekst je doista fantastičan. Napisan je u vrijeme pada Berlinskog zida i govori o jednoj banana-državici u koju stiže vijest da se mora uvesti demokracija. Način na koji se u malu totalitarnu državu uvodi demokracija doista je zanimljiv u tom izrazito satiričnom tekstu koji otkriva sav genij Brodskog, a redatelj Matjaž Zupančič u predstavi koristi i njegove songove. Prvi se dio događa u vrijeme dok je ta država još totalitarna, a drugi u konzumerističkoj varijanti u kojoj je sve isto, samo je, eto, stigla demokracija. Večer nakon Brodskog iz Ljubljane, beogradski Atelje 212 donosi tekst suvremenog ruskog dramatičara Ivana Viripajeva. To je komad “Pijani” u režiji Borisa Liješevića, vrlo zanimljiva redatelja kojeg naša publika već poznaje. Posljednje što je radio u Zagrebu bila je “Bella figura” u HNK. Sada je odabrao komad u kojem likovi govore istinu pod utjecajem alkohola.