Podijeljeni Britanci pred hamletovskom dilemom: ostati ili otići iz Unije?
Kad je riječ o gospodarstvu, Velika Britanija bi za slučaj izlaska morala imati plan kako zadržati ekonomiju temeljenu na jeftinom radu useljenika iz istočne Europe, kako zadržati City kao financijsku metropolu Europe i pretvoriti ga u offshore središte,
Ostati ili otići iz Europske unije, prava je hamletovska dilema na koju Britanci daju podjednako neodlučan odgovor kao i Shakespeareov slavni kraljević. Zemlja je podijeljena i ishod referenduma o tzv. Brexitu, izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, koji će se održati u četvrtak 23. lipnja nije moguće predvidjeti, barem to ne mogu ankete. Jedne pokazuju izjednačenost, druge daju veću prednost ostanku, izlazak će prevagnuti prema trećima. Doduše, najviše anketa ipak daje prednost ostanku, pa ipak još ima nade za mnoge koji strahuju od izlaska, kao što to slobodni britanski novinar Gethin Chamberlain kaže za Večernji: – Prilično sam nervozan jer bi loše informirani birači mogli glasati za izlazak iz EU iz čiste gluposti. To bi vjerojatno izazvalo domino-efekt u Europskoj uniji i uskoro bismo opet mogli imati Europu s nacijama koje se natječu, a povijest pokazuje da to nikad ne završi dobro.
Prijeti povratak tačerizma
Vodeće političke stranke podijeljene su, kao i konzervativci koji su raspisali referendum, pa ih dio podržava Davida Camerona koji pokušava nagovoriti Britance da ostanu u Uniji, a dio njegovih ministara već dugo zagovara razvod s Bruxellesom. Laburisti s Jeremyjem Corbynom izjasnili su se za ostanak u Uniji, ali ovih dana Corbynov prijatelj, ljevičar, povjesničar i filmaš Tariq Ali otkriva da je privatno vođa laburista protiv Unije, baš kao što je to lijeva britanska stranka bila desetljećima, ali da mora biti za ostanak zbog stranke. Naravno, ljevičari su protiv Unije iz sasvim različitih razloga. Konzervativci su za odlazak jer žele zaštitu na- cionalnih interesa, ma što to točno značilo, mnogi laburisti pak zato što je EU, uvjereni su, samo instrument krupnog kapitala. To kaže i Tariq Ali: – EU je stroj za neoliberalni kapitalizam. Jedinstveno djeluje samo UKIP (Stranka za neovisno Ujedinjeno Kraljevstvo) Nigela Faragea, što je i očekivano za stranku koja je nastala kao otpor ujedinjenoj Europi. Kako se približava dan odluke, možda zapravo dan D i za Europu i za svijet, glavni su akteri počeli potezati i teško oružje. Pa Boris Johnson, parlamentarni zastupnik, donedavni gradonačelnik Londona te pretendent na mjesto Davida Camerona na čelu torijevaca, kaže ni manje ni više nego da je Europska unija kao da ju je inicirao Hitler. – EU želi naddržavu, baš kao što je to htio Hitler – rekao je Johnson. No, ni Cameron nije ostao bez riječi: – Ako izađemo iz Unije, Europa bi mogla otklizati prema ratu. Obojicu su napali zbog prejakih riječi. No, ima i umjerenih, poput nekadašnjeg laburističkog premi- jera Gordona Browna koji želi da Britanija ostane članica EU te se zalaže za neku vrstu trećeg puta i u samoj Uniji. – Europa ujedinjenih država, a ne Sjedinjene Europske Države – kaže Brown, misleći time očito na to da se EU ne treba pretvoriti u SAD, nego ostati zajednica država. Potežu se i druge usporedbe, pa se neki prisjećaju uspješnog spašavanja Britanaca iz Dunkerquea 1940. godine pred njemačkom vojskom nakon što se Hitleru predala Belgija, sugerirajući da je i sad vrijeme za povlačenje, povratak kontrole kući pod valovima globalizacije. Gordon Brown međutim podsjeća da duh istoga vremena, 2. svjetskog rata, pokazuje Britaniju koja je pohrlila u pomoć Europi u smrt- noj opasnosti kako tiranija ne bi trijumfirala. Politolog Dejan Jović podsjeća na povijest pristupanja Velike Britanije tadašnjoj Europskoj zajednici koja je nastala izvorno samo na zapadu kontinenta. – Francuska je dvaput blokirala pristup Britaniji šezdesetih godina. De Gaulle je govorio kako Britanija nije europska zemlja, nego otok povezan sa SAD-om i njezin ulazak neće dopustiti da Europa ojača i postane neovisna o SAD-u – kaže Jović. Čini se da je De Gaulleova ocjena bila dobra, jer zapravo je teško shvatiti što je to točno što Britance okreće protiv Bruxellesa. Na to ukazuje i torijevac Kenneth Clarke, pitajući zagovornike izlaska koje propise je EU donio a da se
Loše informirani birači mogli bi glasati za izlazak iz čiste gluposti, kaže novinar Gethin Chamberlain, a Europa s nacijama koje se natječu nikad ne završi dobro
Europa ujedinjenih država, a ne Sjedinjene Europske Države, traži bivši premijer Gordon Brown, misleći time očito na to da se EU ne treba pretvoriti u SAD
britanski parlament tome usprotivio. Jer, tvrdi on, takvih propisa nema. – Zemlja je puno profitirala od EU. Nerazuman izlazak mogao bi značiti katastrofu za ekonomiju – kaže 75-godišnji Clarke. I odstupa od onoga što misle njegovi vršnjaci, jer velika većina starijih od 65 godina želi izlazak, za razliku od mladih između 18 i 24 godine, koji su rođeni i odrasli u EU i njih 66 posto želi Britaniju u EU. Zanimljivi su i poduzetnici, jer većini, naročito onima krupnima, ne bi godio rastanak s velikim tržištem od pola milijarde ljudi, no ne usude se svi otvoreno o tome govoriti, jer se boje da će otjerati kupce kojima je Unija dojadila. No, ni oni nisu uvijek racionalni, pa je biznismen Patrick Barbour dao 500 tisuća funti za kampanju “Glas za odlazak”, građevinski mogul Terence Adams iskeširao je 300 tisuća funti. Mnogi očekuju potres u ekonomiji ako Britanija napusti Europsku uniju, a konkurencija već čeka. – Pripremila sam crveni tepih za tvrtke koje će se seliti iz Londona u Pariz – bocnula je pariška gradonačelnica Anne Hidalgo svoga londonskog kolegu Sadiqa Kahna. Ekonomski novinar Channela 4 i autor knjige “Postkapitalizam” Paul Mason nabraja ključne stvari kad je riječ o ekonomiji. Britanija bi za slučaj izlaska morala imati plan kako zadržati ekonomiju temeljenu na jeftinom radu useljenika iz istočne Europe, kako zadržati City kao financijsku metropolu Europe i pretvoriti ga u offshore središte, kako dobiti dobar trgovinski sporazum s EU. “Ima puno dobrih razloga da Britanija napusti Europsku uniju. Jer, EU nije demokracija i ne može to postati. Umjesto toga, nudi ugodan okoliš za rentijerske monopolske korporacije, za elite koje bježe od poreza i organizirani kriminal. Ima tako moćnu vlast da može srušiti lijevu vladu u Grčkoj i tako nemoćnu da ne može efikasno donositi propise. Sve postaje još gore, pa vođe EU još ne znaju hoće li pustiti Grčku da bankrotira, nemaju ideju kako efikasno provesti podjelu izbjeglica i potpisali su moralni bankrot u sporazumu s Turskom. Međutim, ako Britanija sad izađe, Johnson i Gove (Michael Gove, ministar pravosuđa) bit će spremni preuzeti kontrolu nad torijevcima i pretvoriti Britaniju u svijet iz neoliberalnih snova, u povratak tačerizmu: manje radnih propisa, niže plaće, manje ograničenja za biznis”, ocijenio je Mason za Guardian, dodajući kako je EU bolje usporediti s Weimarskom Republikom nego s Trećim Reichom, jer manjkava demokracija potiče rast fašizma. “EU politički počinje nalikovati na sklepanu državu u kojoj se politički nezrelo biračko tijelo istočne Europe koristi kao trajna prepreka liberalizmu i socijalnoj pravdi”, piše Mason. Britanski povjesničar koji živi u SAD-u Nial Fergusson predviđa da će Britanija ostati u EU, slično kao i Jović. – Britanija je konzervativna zemlja, Britanci ništa ne žele mijenjati ako baš ne moraju – kaže Jović. Jedna od neobičnosti tog referenduma je i to što ga je premijer Cameron raspisao iako se sam zalaže za ostanak. – Cameron je htio prekinuti stalne rasprave o Europskoj uniji unutar Konzervativne stranke, koja je već dugo podijeljena oko pitanja EU. Htio je to pitanje skinuti s dnevnog reda – kaže Jović, dodajući kako je u kolebanju u vezi s EU ključno pitanje britanskog identiteta. – Britanija ima tri ključne točke u svojoj vanjskoj politici. Prva, prijateljstvo sa SAD- om, koje je došlo u pitanje jer Obama nije bio zainteresiran za Europu. Druga je činjenica da je Britanija značajna članica EU, no ponekad se ne osjeća tako zbog savezništva Francuske i Njemačke pa bi rado u EU vidjela Tursku. Treći oslonac, Commonwealth, ovisi o kraljici Elizabeti i pitanje je što će biti nakon nje – kaže Jović, zaključujući da je riječ o krizi identiteta u zemlji koja je bila svjetska sila. Mnogi zagovornici izlaza upiru u manjak demokracije u EU. – Moramo imati pravo izabrati i smijeniti one koji odlučuju o našim životima – ističe Gove, a citira ga danski znanstvenik Matthew Dal Santo tvrdeći kako britanska povijest gotovo zahtijeva Brexit. – Povijesno, Europska unija je na- stala kako bi riješila problem koji Velika Britanija nije imala, slabost institucija odgovorne vlade. Samo britanske institucije odoljele su fašizmu i komunizmu prije 2. svjetskog rata i iz njega izašle netaknute porazom, invazijom ili kolaboracijom – kaže Dal Santo. Jović pak smatra kako demokratski deficit Europske unije ne mora biti negativan, nego može biti prednost to što je EU neka vrsta neoimperija.
Zabrinutost starijih i mladih
– Europa je u 20. stoljeću dva puta iznjedrila svjetski rat. I sad se ponovo javlja strah od lokalnih nacionalizama – kaže, dodajući kako je u Britaniji nastao otpor prema EU jer je ta zemlja postala neka vrsta periferije. Osim pitanja identiteta stanovnika nekad slavnog Britanskog Imperija, važno je i pitanje useljenika iz zemalja EU koji dolaze živjeti od izdašne socijalne pomoći u Velikoj Britaniji. To je pitanje bilo i jedno od onih o kojima se Cameron uspio djelomično dogovoriti i dobiti neki popust, iako, kaže Jović, zapravo 800 tisuća Poljaka u zemlji od 65 milijuna stanovnika i ne bi trebalo biti preveliko pitanje. Britance je već nagovarao da ostanu u EU i američki predsjednik Barack Obama, a bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis kaže kako bi “Brexit bio najgora od svih riječi”. Jer, kaže, progresivne snage diljem Europe moraju se držati zajedno kako bi stabilizirale kontinent i pomogle suzbiti rast radikalnih desničara kao što je to Zlatna zora u Grčkoj. Tariq Ali misli, pak, da fašizam u Europi nije ozbiljna prijetnja. Na kraju bi mogla prevagnuti zabrinutost Britanaca zbog sasvim praktičnih pitanja. – Hoću li u slučaju izlaska imati pravo na zdravstvenu skrb u Španjolskoj? – jedno je od najčešćih pitanja starijih koji se spremaju u mirovinu. Mlađi se pak brinu hoće li se moći slobodno zapošljavati u zemljama EU, hoće li morati tražiti radnu dozvolu. Trenutačno je najbrojnija britanska kolonija ona umirovljenička u Španjolskoj, ondje ih je 381 tisuća, ali, iznenađujuće, puno je Britanaca, 253 tisuće, i u nekadašnjoj britanskoj koloniji i susjedi – Irskoj. Ukupno 1,27 milijuna Britanaca živi u nekoj od 27 zemalja. “Pijuckaju vino na jugu Francuske, pijuckaju vino u talijanskim brdima i na španjolskoj obali”, opisao je International Business Times kako Britanci koriste prednosti slobodnog kretanja Unijom.