Propast Venezuele sve je bliža
Tvornice ne smiju stati s radom makar ostale i bez sirovine
Tržište u Venezueli više ne postoji jer nema robe koja bi se mogla prodavati u toj donedavno relativno bogatoj zemlji Južne Amerike
Bernard Karakaš Coca- Cola je objavila da prestaje s proizvodnjom pića u Venezueli jer više ne može naći dovoljno šećera za proizvodnju svog napitka. Uvoz tog pića ne dolazi u obzir jer inflacija je toliko velika da bi bočice tijekom transporta od granice do veleprodajnog skladišta izgubile veći dio vrijednosti. Odluka Coca- Cole o zaustavljanju proizvodnje samo je posljednji u cijelom nizu pokazatelja do koje je razine došla kriza u Venezueli, zemlji s najvećim potvrđenim nalazištima sirove nafte na svijetu.
Financirali su ideologiju
Venezuela danas prolazi vjerojatno kroz najtežu krizu u svojoj povijesti i upitno je hoće li uopće preživjeti ili će se raspasti na nekoliko entiteta. Venezuela danas nije ni nalik onoj državi otprije samo desetak godina kada je njome vladao Hugo Chavez koji je dijelio lekcije američkim i ruskim političarima, gradio svojevrsni treći put Latinske Amerike, subvencionirao i financirao Kubu i cijeli niz afričkih “revolucionarnih” zemalja. Nije ni nalik Venezueli iz vremena kada se barel nafte prodavao za stotinjak dolara. Upravo na sirovoj nafti postavljeno je cijelo gospodarstvo te južnoameričke zemlje. Raspodjela je znatno drukčija nego u arapskim zemljama poput Saudijske Arabije ili Katara. Dok su Arapi prihode od nafte koristili za gomilanje bogatstva u rukama vrlo uskog sloja vladajuće kaste, kupnju Ferrarija i privatnih zrakoplova, ulaganja u strane kompanije i gradnju umjetnih turističkih otoka, u Venezueli je novac dobiven prodajom nafte bio drukčije raspoređen. Ono što se prodavalo u inozemstvu koristilo se kako bi se subvencioniralo gorivo u Venezueli koje su vozači plaćali oko 12 lipa za litru. Korišteno je za subvenciju poljoprivredne proizvodnje, ali i za subvenciju “izvoza revolucije” u susjedne zemlje. Sve to prilično košta, pa je malo toga ostajalo na računima države. Nije bilo problema dok je nafta bila skupa, no prije godinu i pol cijena crnog zlata pala je za četiri puta. I tada su počeli problemi.
Oduzimaju tvornice
Deviza je nestalo preko noći, a s njima i uvozne robe. Prvo su s polica nestajali svakodnevni proizvodi. Kondomi su postali rijetkost, toaletni papir luksuz, nestalo je začina, sanitarija a potom i uvoznih pića, mesa, sireva... Nakon par mjeseci počele su ne- stajati i sirovine za proizvodnju, cijeli niz tvornica prestao je s proizvodnjom. Predsjednik Maduro je prije nekoliko dana donio ukaz kojim se tvornica koja stane s proizvodnjom oduzima vlasnicima a oni se bacaju u zatvor, no ni to nije pomoglo jer sirovina jednostavno nema. Ljudi su već sada na ulicama, prosvjedi su sve češći, a budućnost zemlje je potpuno neizvjesna.