Jasmila Žbanić: Najteže traume moraju se odglumiti
Govoreći o razlikama između igranog i dokumentarnog pristupa temi, Žbanić je publici prikazivala dijelove svojih filmova o ratu u BiH Proslavljena bosanska redateljica Jasmila Žbanić ovih je dana gostovala u Zagrebu, gdje je između ostaloga održala majstorsko predavanje o razlikama u režiji igranog i dokumentarnog filma. Pred punim auditorijem Dokukina prisjetila se potresnog dokumentarca “Crvene gumene čizme” koji je počela snimati još kao studentica, izlazeći na teren s policijom i razgovarajući sa ženom kojoj je srpska vojska ubila dvoje male djece, čime je otvorila tešku temu ratnog zločina u BiH kojoj se vratila iznimno uspješnim igranim debijem “Grbavica”. Grbavica je morala biti igrani film, ustvrdila je Žbanić, kako s jedne strane ne bi dodatno traumatizirala žrtve silovanja o kojima u filmu govori, a s druge zbog imperativa da se njihova bol i patnja rekreiraju na način da ih gledatelji prožive zajedno s likovima. Radeći na ta dva filma, redateljica je uvidjela da se najteže teme puno bolje prenose kroz igrani film. Nastavljajući se na tu temu, govorila je i o hibridnoj formi filma “Za one koji ne mogu da govore” snimljenog po istinitom događaju u kojem su likovi zločinaca i njihovih apologeta u Višegradu igrani, ali je glavna glumica osoba koja glumi vlastitu istinitu priču. Radilo se o iznimno opasnom projektu zbog redateljičine reputacije u krajevi- ma koje nastanjuju bosanski Srbi, zbog čega se tijekom snimanja skrivala iza lažnog redatelja jer je procijenjeno da lokalne vlasti Jasmili Žbanić ne bi dozvolile snimanje na stvarnim lokacijama genocida i masovnih silovanja. – Važno je otvarati te teme. Tek kada si priznamo groznu istinu o zločinima koji su se događali na našim prostorima moći ćemo krenuti dalje – ocijenila je redateljica, ilustrirajući predavanje insertima iz svojih filmova posvećenih užasima rata.