Premijer kaže da traži investitore svuda po svijetu – a mi smo već tu
Bojan Reščec, direktor RP Globala Hrvatska, govori o ulagačkoj klimi, potencijalnim projektima i obnovljivim izvorima energije
RP Global u RH bi uložio još najmanje milijardu kuna u druge faze VE Danilo i Rudine, ali i u hidro, solarne i geotermalne elektrane Puštanjem u pogon vjetroelektrane Rudine u blizini Slanog, sjeverozapadno od Dubrovnika, austrijska kompanija RP Global nedavno je postala najveći operator vjetra u Hrvatskoj, s tržišnim udjelom od oko 20%. U vjetroelektranu Rudine, snage 34,2 megavata (MW), RP Global uložio je 53 milijuna eura (oko 400 mil. kuna), što je njegova druga hrvatska investicija, nakon vjetroelektrane Danilo pokraj Šibenika, snage 43,7 MW i vrijedne 70 milijuna eura (530 mil. kuna). Direktor RP Globala Hrvatska Bojan Reščec nada se kako je puštanje Rudina u rad početak novog investicijskog zamaha na području energije vjetra, za što Hrvatska ima izvrsne prirodne preduvjete. No zna li se kako od planiranja vjetroelektrane do “prve lopate” u nas prođe i do 10 godina, umjesto uobičajenih 4,5, tijekom kojih se preispituje njihova opravdanost te učestalo mijenjaju zakoni, propisi i zacrtane kvote energije iz vjetra, teško je raditi planove u Hrvatskoj, objašnjava Reščec, s kojim razgovaramo o trenutačnoj ulagačkoj klimi, potencijalnim projektima...
Tvrdi se kako su vjetroelektrane unosne samo investitorima jer građani kao krajnji korisnici takvu struju plaćaju i po dva-tri puta višoj cijeni od tržišne.
Naravno da smo tu da bismo zaradili. Smeta mi ta etiketa stranog investitora jer se ja, kao prvo, ovdje uopće ne osjećam kao stranac i RP Global je tu ulagao u projekte od strateškog interesa i pomogao ispuniti obveze po pitanju obnovljivih izvora energije (OIE) – i naravno da mu je cilj bio uložiti u nešto što će mu se isplatiti.
I, kada će vam se isplatiti?
U Hrvatskoj je RP Global osnovao d.o.o. 2002., a ulaganja su praktično počela 2004. Energetski paket Zakona donesen je 2001., a podzakonski akti, koji su omogućili gradnju objekata za korištenje OIE, tek 2007. Od 12 godina ulaganja prve četiri godine ulagali smo, dakle, u vrlo rizičnoj situaciji i bez pravnog okvira, s vjerom da će podzakonski akti donijeti pozitivan okvir i stabilno investicijsko okružje. Odluka da se naknada skuplja s računa građana sigurno nije naša sugestija, a kamoli odluka. Nismo utjecali ni na visinu naknade, rok na koji se ugovor potpisuje i ostale uvjete ugovora, ali smo prema tome donijeli poslovnu odluku o ulaganju 125 mil. eura u dvije vjetroelektrane. Tih 100 € koje dobivamo po proizvedenom i isporučenom MWh električne energije vodi do računice da nam je potrebno 8-9 godina planirane proizvodnje da bismo vratili uloženo, a tu su i znatni troškovi pogona, kamate bankama, davanja državi za zemljište i lokalnoj zajednici, pa se i s malim poznavanjem matematike i( li) ekonomije mora priznati da smo i nakon 12 godina ulaganja kroz equity i zaduženje kod banaka, u poprilično rizičnom okruženju – i pitanje je kada ćemo moći razmišljati o zaradi.
Problem je, tvrdi se, i što vjetroelektrane premalo zapošljavaju.
Kriva je tvrdnja da vjetroelektrana zapošljava 0,5 ljudi. Kao prvo – stotine ljudi različitih profila radi na pripremi projekta niz godina, a tijekom gradnje ta brojka znatno raste. Ako je činjenica da je gotovo 30 posto investicije hrvatski proizvod, onda to znači da je 265 milijuna kuna RP Global platio hrvatskim radnicima i uposlenicima, bilo projektantima ili proizvođačima opreme, kroz plaće, doprinose i poreze, od početka razvoja svojih projekata. A što se tiče pogona – znatni troškovi i dalje ostaju, na žalost znatno veći od plaće 0,5 uposlenika, a u ovom je slučaju to pretežno “hrvatski trošak”. Samo u RP Globalu 10-ak osoba prati rad vjetroelektrana, a 20-ak ih je angažirano na upravljanju i održavanju postrojenja, i to gotovo isključivo hrvatskih stručnjaka.
Jesu li turbine hrvatski proizvod?
Jedino kod njih nismo imali izbora jer se u Hrvatskoj ne proizvode serijski pa nose gotovo 60% investicije. Kao investitori se ne možemo rukovoditi emocijom. Za svaki projekt pomno biramo sve bitne elemente postrojenja temeljem niza kriterija te sam ponosan što smo na više naših projekata izvan RH odabrali i ugradili Končarove transformatore, koji su izuzetno kvalitetni i konkurentni.
Nakon nedavnog preseljenja jedne tvorničke linije BAT-a iz Kanfanara u Vranje, srpski premijer Aleksandar Vučić pozvao je i druge investitore iz RH da dođu u Srbiju jer će tamo više zaraditi. Kako vi na to gledate?
Stalno ispitujemo ulazak i na neka druga tržišta i idemo tamo gdje nam se isplati. Imamo 30-godišnje iskustvo, izgradili smo 35 elektrana diljem svijeta, pa tako gledamo i mogućnosti u Srbiji i BiH, ali i dalje u Hrvatskoj gdje smo stvorili ime i reputaciju i, ako nas se baš ne potjera, još bismo tu ulagali. No iako smo jedan od većih investitora, koje i Svjetska banka i drugi partneri rado prate, u Hrvatskoj nas se ne gleda kao strateškog investitora. Poruke koje dobivamo nisu baš jasne pa trenutačno ne ulažemo u Hrvatsku. Ali ako premijer Orešković kaže da traži investitore po svijetu, moramo glasno reći: “Mi smo već tu”!
U što biste još ulagali u Hrvatskoj?
Dosad realizirani projekti vjetroelektrana podrazumijevaju i drugu fazu u koju bismo uložili još najmanje milijardu kuna, kojom bismo podvostručili sadašnje kapacitete i struju proizvodili po znatno nižoj cijeni.
Holding RP Global iz OIE proizvede više od 500 GWh struje godišnje od kojih ostvaruju oko 50 mil. eura prihoda u Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj, Francuskoj i RH
Što je s hidroelektranama?
Male i velike hidroelektrane zapravo su naš “core” biznis 30 godina. Naša mala hidroelektrana Canedo u Portugalu nosi prestižan naziv “najbolje male hidroelektrane u 2009.” te bismo ih rado nekoliko sagradili i u Lici i dalmatinskim županijama. Hrvatska ima nevjerojatan potencijal i za sunčeve elektrane, geotermalne... Smatramo da smo u svakom pogledu dokazano kvalitetan investitor spreman i sposoban implementirati vrhunske projekte i pomoći u kreiranju povoljnog investicijskog okruženja, a i te kako možemo pomoći da se poveća udio hrvatskog proizvoda u investicijama jer nam je to oduvijek bio cilj.