Zbog izbora sudaca SDP gubi dva glasa protiv Karamarka?
Među pobrojanim kandidatima ima ih koji svojim stručnim i moralnim autoritetom zaslužuju biti ustavni suci, ali definitivno to nisu najbolji kandidati
Skandalozno je što nije bilo mjesto za prof. dr. sc. Sanju Barić, sutkinju Katarinu Buljan... Budući saziv s ovakvim prijedlogom imao bi političara više nego ikad do sada
Ostane li se kod ovog prijedloga, čemu je služio natječaj, zašto su gnjavili kandidate pitanjima, zašto zastupnici glume da biraju!? Prema izvorima iz HDZ-a i SDP-a, dvije najveće koalicije uglavnom su dogovorile deset kandidata za Ustavni sud koje bi Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav danas trebao predložiti Hrvatskom saboru. Sudeći po tim informacijama, ako se nešto u zadnji tren ne promijeni, riječ je o imenima s kojima su mediji raspolagali i prije nego je objavljen natječaj za ustavne suce. Iz “kvote” SDP-a i njihovih partnera to bi bili Josip Leko, Ingrid Antičević-Marinović, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić i Andrej Abramović. Iz kvote Domoljubne koalicije Davorin Mlakar, Mario Jelušić, Snježana Bagić, Branko Brkić i Miroslav Šumanović.
Politički pragmatizam
Klub zastupnika SDP-a jučer je finalizirajući dogovor o prijedlogu kandidata te je zaključeno da neće biti protiv izbora Mlakara jer drže da je on prije svega problem HDZ-a, a i ako mu se dokaže afera, tumače, morat će otići. Što baš i ne stoji jer ustavni sudac može biti razriješen samo ako to sam zatraži ili ako bude osuđen na zatvorsku kaznu. Dakle, afera sama po sebi, nije problem za ustavnog suca pa ni osuda ako nije zatvorska. Problematični su im i Bagić i Jelušić zbog odluka o pritvoru za zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, ali ni to ih neće spriječiti da se odluče za politički pragmatizam. Zastupnici SDP-a raspravljali su i o potencijalnoj opasnosti da izglasavanjem njihovih kandidata ostanu bez dva glasa za izglasavanje nepovjerenja Tomislavu Karamarku. Jer, da bi zamjene došle na mjesto Leke i Antičević Marinović, mora se prethodno sastati Mandatno-imunitetno povjerenstvo kojem je na čelu HDZ-ova Margareta Mađerić. Među pobrojanim kandidatima ima ih koji svojim stručnim i moralnim autoritetom zaslužuju biti ustavni suci, ali definitivno to nisu najbolji kandidati. Postavlja se i pitanje jesu li svi oni “istaknuti pravnici” s tim da Ustav prednost daje osobito sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima i profesorima. A budući saziv bi imao političara više nego ikad. Od 14 kandidiranih sudaca predlažu dvojicu, a ne i jednu od najiskusnijih sutkinja Vrhovnog suda Katarinu Buljan, a od 11 odvjetnika predlaže ih se troje. Skandalozno je da u tom prijedlogu nema mjesta za prof. dr. sc. Sanju Barić, predstojnicu Katedre za ustavno pravo u Rijeci. Jedini profesor u budućem sazivu bio bi ponovno izabrani Jelušić. Zašto bi onda reizbor bio problem za Jasnu Omejec, iako je po relevantnim ocjenama najzaslužnija za sve pozitivno u Ustavnom sudu, uz njezine stručne reference i podršku Pravnog fakulteta u Zagrebu i HHO-a. Reizabrana bi bila i Bagić, koja je plagiranjem stručnog rada navukla na Ustavni sud dobar dio novijih negativnih komentara. Ostane li se kod ovih kandidata najozbiljnija primjedba je zašto je uopće objavljen natječaj, zašto su članovi Odbora gnjavili kandidate nepotrebnim pitanjima pred javnošću, zašto članovi Odbora glume, a i saborski zastupnici odglumit će da biraju, ako je sve zapravo već davno prije dogovoreno unatoč Ustavu i Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu!? Uz to, troje kandidata su članovi Odbora koji ih predlaže, a sudjelovali su i u političkim pregovorima. Dobar materijal za sudske pa i ustavne tužbe, pa bi budući saziv suda mogao odlučivati o sebi.
Kriteriji izbora postali nebitni
Kriteriji izbora ustavnih sudaca trebali su biti prvorazredno političko pitanje. Osobito jer smo u osmogodišnjem mandatu dosadašnjeg saziva Ustavnog suda, a i prije toga, nerijetko slušali jadikovke osobito iz SDP-a, HNS-a, ali i drugih političkih opcija te medija i analitičara koje su se svodile na to da su kriteriji izbora sudaca u temeljima svih problema Ustavnog suda, i njegovih navodno problematičnih odluka. Svaki put kad bi Ustavni sud donio neku odluku od onih kojima nije bila po volji, čule bi se primjedbe kako je problem što u njemu sjede nedovoljno stručni kandidati, da je to politički, a ne neovisan sud..., te bi se to potkrijepilo i standardnim prigodnim argumentima koji su se svih ovih godina ponavljali, te se tako rastakao autoritet institucije do te mjere da su naoko i ozbiljni političari počeli govoriti kako taj sud treba ukinuti. I to što se za deset mjesta javilo čak 46 kandidata, govori o velikim očekivanjima, i o tomu kako su mnogi vidjeli šansu za drugačiju percepciju i novi početak Ustavnog suda. Međutim, u sjeni aktualnih “hardcore” političkih događanja kriteriji izbora postali su sporedni. I vladajući govore o novim izborima, o čijoj ustavnosti Ustavni sud ne može odlučivati bez kvoruma. Po svemu sudeći, Ustavni sud bit će žrtva straha od blokade sustava. Moći ćemo samo konstatirati da smo gledali političku farsu.