Imamo bend, svoju stolarsku radnju i klub - prava komuna
Uoči nastupa 4. lipnja na Reflektor festivalu u Zagrebu riječki bend otkriva da ne živi od glazbe iako mu se klanjaju i britanski Editorsi
Petorka Jonathan iz Rijeke postoji tek dvije godine, ali već ima vojsku obožavatelja, a kao predgrupu ih redovito od lani zovu i slavni Editorsi. U lipnju stiže njihov drugi album “To Love…”, točnije njegov prvi dio kojem na jesen slijedi i nastavak “Or To Hold”, a premijera novih stvari je na zagrebačkom Reflektor festivalu ovu subotu. – Bit je u tome da smo imali previše pjesama jer u zadnje vrijeme imamo masu inspiracije. Doslovno smo na kraju pisali imena pjesme na papirić i sistemom eliminacije izabrali svoje favorite te došli do 14 pjesama koje smo podijelili na dva albuma. A i postojimo dvije godine i nekako je sve imalo dva lica i sve je išlo k tome. Kao neka borba ega i srca, slobode i straha ili neke proračunatosti – kaže gitarist benda Darko Petković pa otkriva u čemu je tajna njihove produktivnosti: – Nemamo nijedan zajednički bend koji svi volimo slušati, možemo se složiti eventualno oko Nirvane na kojoj smo svi odrasli. Nas petero je različito i u tom diverzitetu leži sloboda kreativnosti. Oslobođeni smo ega i svatko daje neki svoj komadić u sve što radimo. Nismo imali u planu imati bend, počeli smo svirati bez veze i zaljubili se u to što radimo. Smiješile su im se prilike i u inozemstvu, u Londonu postoji čovjek u bliskoj vezi s Editorsima kojeg su oduševili i koji im možda otvori vrata svjetskog tržišta. – Baš smo neki dan govorili kako bi genijalno bilo da nam se dogodi bum u inozemstvu i da se moramo odseliti. Spremni smo na to, ali treba nam nešto konkretno jer nismo klinci. A do tada još ne živimo od glazbe. Kako je krenula priča Jonathana, i Zoran je otvorio klub u Rijeci pa ja tamo vodim program, Tomo konobari, Branko pušta mjuzu, s tim da ima i posao sa strane, a Nikica radi u HEP-u. Imamo i stolarsku radnju i izrađujemo interijere za lokale. Mi smo kao neka mala komuna i jako nam je dobro u Rijeci, ali bilo bi fora okušati se i na svjetskom igralištu, tamo gdje te nitko ne štiti i biti sam i gol i vidjeti kako stojiš – zaključuje Darko.