Tko je taj koji politizira kurikularnu reformu?
Da sam na mjestu ministra Šustara, uprtio bih na rame transparent “Reforma ide dalje” i pridružio se prosvjedu onih koji, kao i on, vele da izlaze na ulicu samo zato što žele poručiti da reforma kurikuluma mora ići dalje. Zapravo, da nam nije odavna kristalno jasno s kojim je ciljem organiziran prosvjed, svi bismo mu se mogli bez grižnje savjesti pridružiti. Jednostavno, još nisam sreo nikoga tko je protiv reforme. Ne znam baš nikoga tko želi loše svojoj djeci. Nikoga tko, kao što neki ovih dana tendenciozno sugeriraju, baš inzistira da njegovo dijete na leđima nosi alpinistički ranac pun knjiga, ili da beskonačno štreba besmislene nizove podataka – umjesto da ga naučimo kako učiti, gdje naći podatke onda kad mu trebaju, i kako to sve povezivati u neke smislene cjeline. Baš nikoga takvog ne znam, bio političar ili običan mali Hrvatić. Protiv koga je onda prosvjed? Tko je taj koji koči reformu? Sam Boris Jokić mjesecima ne odgovara. Tek na izravno pitanje potvrđuje da je taj veliki i moćni narodni neprijatelj – Hrast. Ta nemojte kasti. Baš je Ilčić toliko moćan da bi zaustavio reformu ili da će netko postupiti po njegovoj naredbi.
Kurikularna reforma samo je alibi kako bi prosvjed mogao biti masovniji nego da su organizatori odmah priznali da je to prosvjed protiv Vlade. I to jedan u nizu prosvjeda s prepoznatljivim rukopisom
Što ne znači da on, kao i bilo tko drugi, nema pravo reći što misli. Kao ni da su njegovi argumenti promašeni. Znam mnoge koji reformu svakako žele, ali s pravom nisu zadovoljni ovim prijedlozima. Po mojem mišljenju, koje ne mora biti važnije od drugih, ali znam da nisam usamljen, ima tu mnogo dobrih stvari, ali i mnoštvo loših. I ne mogu zamisliti zašto bi nekome bilo omogućeno da tu reformu privatizira kao da je stekao neka vlasnička prava time što je na njoj radio, ili kao da samo njegova djeca idu u školu, a mi svi ostali smo dijabolični mračnjaci. Da, i opet, na prosvjed izlaze oni koji inače za sebe vole reći da ne mrze. Implicirajući time da su s druge strane oni koji mrze. No, ne vjerujem da su im interesi u stvarnosti toliko suprotstavljeni baš oko kurikuluma. U pitanju je očito nešto drugo. Vjerujem da 99 posto onih koji obožavaju Jokića, isto kao 99 posto onih koji ga ne podnose – i dalje nije pročitalo ništa iz tog kurikuluma, osim navijačkih tekstova u medijima. S jedne su strane oni koji ponavljaju Jokićeve riječi da neće dati da se reforma politizira, iako je upravo Jokić sam – namjerno ili ne – najviše napravio za njezinu politizaciju. On mjesecima ucjenjuje Ministarstvo, kojemu ne želi priznati pravo da se pobrine za ono što jest njegov zadatak – stvoriti uvjete za kvalitetnu reviziju onoga što je do sada napravljeno, te za uvažavanje na tisuća ozbiljnih primjedbi stručne javnosti, kao i hrvatskih građana. To ne znači da sve te primjedbe moraju biti prihvaćene, ali moraju biti ozbiljno razmotrene, a to ne može biti isključivo na diskrecijsku volju autora početnog prijedloga novih kurikuluma. Priča o borbi protiv politizacije je apsurdna, jer reforma kurikuluma jest vrhunsko političko pitanje. Reforme ne može ni biti bez utjecaja politike koja jest ta koja mora definirati ciljeve i podržati je ako procijeni da su oni ostvareni. Evo, i Zoran Milanović pokušava se ukrcati, hvaleći se javno da je baš on imenovao Jokića i društvo. Ne bih Jokića na silu trpao u taj kontekst, ali činjenica jest da je Milanović za izradu i provedbu Strategije obrazovanja odabrao Nevena Budaka, nedvojbeno stručnjaka, ali i posljednjeg sekretara komunističke partije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. No, kad govorimo o prosvjedu, to nije ovdje glavno pitanje. Ovo nije prosvjed ni za ni protiv kurikularne reforme. Ona je samo alibi kako bi prosvjed mogao biti masovniji nego da su organizatori odmah priznali da je to prosvjed protiv Vlade, i to ne samo nekih njezinih specifičnih politika, već protiv nje kao takve. I to jedan u nizu prosvjeda s prepoznatljivim rukopisom. Dovoljno je vidjeti imena udruga koje podržavaju prosvjed – jučer ih je bilo 200-tinjak, a većina njih kao da su prepisana s popisa onih koji su nedavno prosvjedovali protiv ministra Hasanbegovića, mnogima su dolaskom nove Vlade ugroženi materijalni interesi. Iako ima i imena koja nipošto ne bismo na prvu ruku očekivali. Među njima je, primjerice, i jedna udruga dijabetičara. U čije ime ta udruga daje podršku prosvjedu? Znaju li oni koji vode tu udrugu doista kakvu reformu kurikuluma žele hrvatski dijabetičari? Misle li svi hrvatski dijabetičari isto? Posebno je misteriozna jedna Udruga gluhoslijepih, također na tom popisu. Jesu li hrvatski gluhoslijepi doista pročitali radne materijale radne grupe koja priprema novi kurikulum? Sumnjam da su objavljeni na Brailleovu pismu. No, netko spretan očito dobro poznaje jezik gluhih i pismo slijepih.