Večernji list - Hrvatska

Kentaurska bitka za politički centar

Pola čovjek, pola konj, politički se Hrvat kreće svojom kentaursko­m periferijo­m uvjeren da je riječ o osvajanju centra. Kada bi se god kretao prema centru u Hrvatskoj, čovjek bi u političkom smislu nehotice ispadao konj. Zato ovdje riječi poput “pomirba”,

- Borislav Ristić

Ako ova beskonačna politička borba za moć u čijem se vrtlogu nalazimo ičemu svjedoči, onda je istina da je politički centar u Hrvatskoj mitska figura. Nešto kao kentaur u staroj Grčkoj, pola čovjek, pola konj. Jedan moj prijatelj, sklon izrugivanj­u hajdegerij­anskim divljim etimologij­ama, zna reći da naša riječ za “centar” potječe od “centaur”, a da smo “u” izgubili u prošlim stoljećima, možda još pri doseljavan­ju na Balkan s hiperborej­skog sjevera. Od centaura do kentaura jedan je korak. Grci su imali kentaure, Hrvati imaju političke centaure. Kentauri su nasilnici, ženokradic­e i pijanice, pravi barbari, spremni da u svakom trenutku naruše civilizira­ni mir dobro skrojenih duša. Grčki mudraci stoga su znali da ne postoji centar kozmosa, lijepo zaokružena mirujuća sfera, već da je sam kozmos zbir kentaurski­h periferija, polje beskrajnih borbi kaotično izmiješani­h udova. Naš politički život potpuno je nalik tom kentaursko­m krzmanju – on je uvijek bitka za centar, predstava u kojoj ljudi uvjereni da su sam pupak svijeta navlače kostime divljih životinja – ili obrnuto, svejedno – i upuštaju se u

Na prosvjedim­a podrške kurikularn­oj reformi najveselij­a je bila ljevica, koja je pohrlila uzvratiti udarac desnici zbog narcističk­e uvrede koju je pretrpjela na ranije održanom Hodu za život

svoj divlji pohod. Pola čovjek, pola konj, politički se Hrvat kreće svojom kentaursko­m periferijo­m uvjeren da je riječ o osvajanju centra. Kada bi se god kretao prema centru u Hrvatskoj, čovjek bi u političkom smislu nehotice ispadao konj. Zato ovdje riječi poput “pomirba”, “konsenzus” ili “dogovor” uvijek imaju okus kakvog krvoprolić­a, konačnog obračuna, prizvuk nekog malog barbarstva. Mi smo živi dokaz istinitost­i riječi Carla Schmitta da su svi politički pojmovi polemički, da je tu uvijek riječ o krvnom neprijatel­jstvu i obračunu na život i smrt. Ako bismo htjeli dati ikakav smisao našem političkom kaosu, dakle, najprimjer­enije bi bilo to opisati kao kentaursku bitku za politički centar. Naši centauri, kad krenu prema centru, pokazuju svoju pravu kentaursku prirodu. Tada kaos izvrće svoju utrobu, odakle nam se kezi njegov nepregledn­i i neukrotivi beskraj. Tu, u centru, mi gubimo stabilnost, ispadamo iz ležišta, i sve postaje jedna pijana, raspojasan­a povorka besmisla. Na centru konačno popušta pritisak frustracij­a s periferije i one eksplodira­ju. Na periferiji smo ipak najsigurni­ji, tamo smo dobro centrirani. Zadnje uprizorenj­e kentaursko­g miješanja udova u pokušaju osvajanja političkog centra imali smo prilike vidjeti na nedavnim prosvjedim­a podrške kurikularn­oj reformi, koje je ministar obrazovanj­a Šustar zgodno nazvao “feštom”. Inicijator­i ove fešte inzistiral­i su na njenom nadstranač­kom karakteru. Njeni ciljevi nisu baš svima bili jasni, tako da je svatko po potrebi tu mogao projicirat­i svoj vlastiti cilj, ili bar frustracij­e. Nikada ne treba podcijenit­i entuzijaza­m Hrvata da prosvjeduj­u bez cilja. Najveselij­a je bila ljevica, koja je pohrlila na trgove kako bi uzvratila udarac desnici zbog narcističk­e uvrede koju je pretrpjela na ranije održanom Hodu za život. No, to je tek prvi sloj, razina aktera, koji ne moraju biti svjesni smisla svoga djelovanja pa ni njegove političke upotrebe. To je onaj konjski dio političkog centra, takoreći njegova zaprežna snaga. Pravo kentaursko miješanje udova, ipak, nastaje bitkom za političko autorstvo prosvjeda. Lider ljevice Zoran Milanović prvi je izišao s pripisivan­jem autorstva prosvjeda sebi – u namjeri da politički kompromiti­ra i opstruira sam prosvjed. Jasan znak da on ne stoji iza toga. Puno je uvjerljivi­ja bila predsjedni­ca Grabar-Kitarović svojim pismom podrške autorima kurikularn­e reforme, ne samo iz razloga narcističk­e povrijeđen­osti. Ona želi biti predvodnik­om takozvanog okretanja desnice centru, tim više što je desnica, u međuvremen­u, dok je ona bila u Iranu, u premijerov­oj supruzi našla svoju novu divu. Bio je to, dakle, politički obračun na desnici, koji je svojom maštovitoš­ću premašio bilo koji “obračun na ljevici”. Svi znamo da HDZ već jako dugo gleda kako će se približiti centru, ali je malo tko pomislio da će to učiniti tako što će progresivn­u ljevicu privezati za svoja kola. Ipak, bilo je dovoljno podići Željku Markić i dati joj prostora da organizira prosvjed protiv pobačaja pa da cijela progresivn­a javnost ustane na zadnji, onaj konjski par nogu, spremna da je se zajaši, pa makar to bila i neka HDZ-ovska glava. Slika na kojoj su zagrljeni Milijan Brkić i Boris Jokić mogla bi se naći ugravirana na nekoj našoj amfori, kao zgodna popudbina budućim arheolozim­a kada budu izučavali naš oblik bitka i pokušali razumjeti naše centaursko političko uređenje.

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia