18,5 sati bio sam bez hrane i kapi vode, ali ispunjen mirom
Religijski komentator Večernjeg lista Darko Pavičić (kršćanin) postio je prvog dana Ramazana u znak dijaloga s muslimanima
ali da s druge strane molitva daje snažan zamah postu. Post je i medicinski priznat pa je jedan od najvećih zagovornika posta, njemački liječnik i filozof dr. Otto Buchinger objasnio kako on utječe na tijelo. – Glikogenska zaliha jetre i druge u krvi kolajuće raspoložive hranjive tvari najprije se razgrađuju i time se otprilike tijekom tri dana oskudno namiruje tijelo. Svi se procesi podešavaju na najveću štedljivost. Tada slijedi ‘autarkija’, štedljivo kolanje u samom sebi. Tijelo je stavljeno pred potrebu da radi održanja svoje ravnoteže dušika mora posegnuti u neko skladište bjelančevina. Na temelju bogatog iskustva smijemo pretpostavljati da se u tu svrhu u prvom redu uništavaju tvorbe i razgrađuju tvari koje u sustavu stanica imaju ometajuću ulogu, dakle primjerice patološke izlučevine znoja, stara zadebljanja koža, štetni talozi, strane tvari, gnojne tvorbe, sve slabo, na bilo koji način opterećujuće... – kaže Buchinger. – Svaki čovjek koji posti opaža da se ponešto mijenja u njegovoj duševnoj strukturi, u tokovima funkcije njegove psihe. Porasla je sposobnost prihvaćanja. Mašta je življa. Koncentracija nepromijenjena. Osjetila su izoštrenija... Primjetljivo je oslobađanje i opuštanje zgrčene duševne strukture, bistrenje stanja i veća tankoćutnost... Izlazi na vidjelo prava bit: to je dolaženje k samom sebi. Otkriva se metacentar... unutarnji zavičaj – tvrdi dr. Otto Buchinger. Između 14 i 15 sati, baš kada sam osjetio pravu glad i želju za dobrim ručkom, zazvonio je mobitel i nazvao me prijatelj iz Islamske zajednice da vidi kako mi ide. – Izdrži još malo, ostalo ti je samo osam sati. Zamisli to kao radni dan, popodnevnu smjenu – šalio se sa mnom, otkrivajući kako je i njemu prvih nekoliko dana posta najteže, dok se ne uhoda. Kako je odmicalo popodne, tih osam sati bivalo je sve duže i duže, a čini se da je vrijeme po- nekad i stajalo. Strpljivo sam ga ispunjavao čitanjem duhovnog štiva i molitvom, razmišljajući što pripremiti za svoj “iftar”, tj. večeru u 20.48 sati, ali istodobno osjećajući kako me odustanak od hrane i vode tijekom cijeloga dana ispunio nekim neobičnim mirom i zadovoljstvom.
Poste i jezici, oči i uši
– Nemir nastaje iz neumjerenosti, iz ovladanosti nagonima. Post dovodi čovjeka pod stegu, oslobađa ga vlasti njegovih neobuzdanih strasti i tako mu daruje unutarnji mir. Ali taj mir nije nešto čisto duhovno. To je i mir tijela. Tijelo se smiruje, s jedne strane time što nije opterećeno prekomjernom probavom, s druge strane obuzdavanjem njegovih nagona. Tako se u crkvenih otaca uvijek pokazuje shvaćanje posta koje pretpostavlja jedinstvo tijela i duše – pročitao sam kod poznatog teologa Anselma Grüna. Islam propisuje da postiti mogu samo zdrave i fizički sposobne osobe, a od posta su oslobođeni, primjerice, putnici i žene dok imaju mjesečnicu. Eventualno propušteni dani u postu mogu se “napostiti” kasnije ili zamijeniti tako da se nahrani nekog siromašnog. Post, zapravo, započinje “nijjetom”, tj. namjerom, odlukom da će se postiti dan prije samoga posta. – Čistoća naših nijjeta neka uvijek bude neupitna jer o namjeri ovisi i valjanost naših djela. U svome odnosu prema bratu i sestri muslimanu i muslimanki kao i prema ljudima koji nas okružuju bez obzira na njihovu vjersku pripadnost uvijek budimo blagi i puni razumijevanja jer naša nas vjera tomu uči. Pokažimo da za vrijeme ramazana poste i naši jezici i naše oči i naše uši, jer će sve odgovarati za ono što je počinjeno u životima našim. U ovoj godini obilježavamo 100. obljetnicu priznanja islama u Hrvatskoj – piše u ovogodišnjoj ramazanskoj poruci muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Aziza ef. Hasanovića.