Sezona za pamćenje, na pravo se slavlje čekalo do Čilipa
Imam u Konavlima puno familije, ali nemam vremena za druženje
Želimo zadržati sve igrače, pa i Perronea, iako to neće biti lako. Ovaj im je uspjeh podigao cijenu pa su sad na meti i drugih klubova
Jug će dokazati da je veliki klub kad konačno osvoji naslov europskog prvaka izvan Gruža. Govorilo se tako izvan Dubrovnika, ali i u samom gradu. Sad kad su gospari do naslova, četvrtog u povijesti, došli u vaterpolskoj Meki - Budimpešti, i taj je uvjet ispunjen. Jug je dokazao da je najbolji u Europi, a time i u svijetu, i Hrvatska se može samo ponositi njime.
Najteže s Egerom
Čovjek kojem je pošlo za rukom odvesti dubrovačke vaterpoliste do takvog uspjeha nije Dubrovčanin, radi se o Zagrepčaninu Vjekoslavu Kobešćaku (42), ali i nije da baš nema veze s Dubrovnikom. Njegova majka Ana podrijetlom je Konavljanka. – Imam u Konavlima puno familije, iako sam ja prilično preokupiran poslom pa nemam vremena za neka veća druženja. Ja stanujem u Popovićima, jednom mirnom mjestašcu u blizini Dubrovnika, i zadovoljan sam. Tamo nalazim potreban mir kad nisam na bazenu – kaže Vjeko. Iza vas je sezona iz snova - čak četiri naslova? – Da, s tim dosegom ulazimo u povijest. Bit će to sezona za pamćenje, ali mi ćemo je nastojati i ponoviti, iako neće biti lako. Pokazalo se da smo kvalitetno radili a ono što je najvažnije – dobro smo odradili izbor igrača. Je li vam u Budimpešti pomogla činjenica da je Pro Recco igrao bez ozlijeđenog Tempestija? – Sigurno da nam je ta činjenica pomogla, ali Recco je iznimno jaka momčad i bez Tempestija. Utakmica s Talijanima značajno se razlikovala od one s Grcima. S Olympiakosom je to bilo jedno taktičko nadmudrivanje, a Recco nas je presingom udaljio od svojih vrata, bila je to više kečerska borba. Najteže nam je, zapravo, bilo u prvoj utakmici protiv Egera, i u fizičkom i u mentalnom smislu. Jer prije toga smo imali jednu stanku od tri tjedna bez utakmica i ispali smo iz ritma. Hoćete li zadržati ovu momčad, govori se da Perrone ostaje? – Perrone ima želju ostati, a mi imamo želju zadržati ga. Slično je i s ostalim našim igračima. Iako smo svjesni da im je ova- ko uspješna sezona okrunjena naslovom europskog prvaka podigla cijenu i da su na meti i drugih klubova. Sljedećih dana ćemo se baviti slaganjem momčadi, a ono što svakako želimo napraviti je da proširimo bazu, da pojačamo rad u mlađim kategorijama.
Bone je moj mentor i ljudina
Kako ste proslavili naslov? – Prava proslava bila je u Dubrovniku. A slavilo se i u Budimpešti, ali igrači su otišli na svoju stranu, mi ostali na svoju. I u Budimpešti ste imali podršku svojeg vaterpolskog oca Ozrena Bonačića. Očito vam donosi sreću... – Bone me gurnuo u trenerski posao, on je moj mentor, ljudska veličina koju cijene i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Čuli smo se često tijekom sezone i drago mi je da je bio u Budimpešti i svjedočio još jednom mojem velikom uspjehu.
Govorilo se za Jug: bit će veliki klub kad osvoji europski naslov izvan Gruža. Sad ima i to