Pučani neće rušiti, ali ni spašavati Karamarka

Šteta koju za ugled Hrvatske u Europi i svijetu radi Zlatko Hasanbegović tolika je da čak ni najveći prijatelji HDZ-a u Europi ne mogu to ignorirati

Ovo je kriza koju će sâm HDZ morati riješiti i Europska pučka stranka neće imati presudnu ulogu. No, Karamarko je proteklih godina toliko odmicao HDZ od principa i vrijednosti pučana da danas obično naglašavanje tih principa može zvučati kao kritika. Ni najveći prijatelji HDZ-a u EU nemaju baš uvijek razumijevanja za smjer u kojem je Karamarko odveo HDZ

Mogu li europski pučani, stranački kolege HDZovaca u Europskoj uniji, imati presudnu ulogu u rješavanju političke krize koja potresa Tomislava Karamarka osobno, HDZ kao stranku i Vladu koju je HDZ formirao i u kojoj sada ruši premijera? Kratko i jasno: ne. Presudnu ulogu neće i ne mogu imati. Europska pučka stranka ne želi se miješati nijednoj svojoj članici, nacionalnoj stranci, u njezine ovlasti i njezin dio posla. Ovo je kriza koju će sâm HDZ morati riješiti. Jedina uloga koju Europska pučka stranka može odigrati je sporedna, no ipak principijelno važna. Europski pučani neće izravno raditi na štetu HDZ-a, pa ni izravno na štetu trenutačnog HDZ- ova vodstva, ali mogu, ako to žele, odigrati sporednu ulogu naglašavanjem svojih principa. Karamarkov HDZ te principe može ignorirati, to mu ne bi bilo prvi put, ali bilo kakva principijelna poruka iz Europe u ovom trenutku može djelovati kao jasna kritika Karamarka jer je Karamarko, objektivno govoreći, udaljio HDZ od nekih važnih principa i vrijednosti europskih pučana. Ignoriranje principijelnih poruka iz Europske pučke stranke (EPP) ne bi se dogodilo prvi put jer je Karamarkov HDZ to već jednom učinio kad je predsjednik EPPa Joseph Daul početkom 2014. javno i vrlo detaljno obrazložio zašto se protivi koaliranju HDZ-a s HSP AS-om, kojemu je tada na čelu bila Ruža Tomašić. Za Daula je bilo neprihvatljivo da bilo tko iz stranke koja je znatno desnija i euroskeptičnija od klasičnog europučanskog desnog centra bude biran sa zajedničke liste koju predvode europski pučani, u konkretnom primjeru HDZovci. No, Karamarko je ignorirao Daulov stav, izmanevrirao sebe i HDZ iz tog potencijalnog konflikta s EPP-om te nastavio dalje po svom. Koalicija s krajnjim desničarima iz HSP AS-a nije bila iznimka koja se pojavljuje samo na europskim izborima, nego je postala pravilo koje je Karamarkov HDZ primijenio i na nacionalnim izborima. U EPPu nikad nisu promijenili svoj principijelan stav da koaliranje snaga desnog centra s krajnjom desnicom nije dobro, ali odlučili su da ne žele trošiti svoje vrijeme i energiju na jedan HDZ, koji im ipak nije u primarnom fokusu. Lideri europskih pučana nisu uopće zaokupljeni raspravama o HDZ-u i previranjima u vladaju- ćoj koaliciji u Hrvatskoj jer imaju važnijeg posla i većih kriza kojima se bave. No, uvijek postoji manji krug ljudi koji prate što se događa u jugoistočnoj Europi ili koji vrlo dobro poznaju prilike u Hrvatskoj. Znakovito je da i najveći stari prijatelji HDZ-a u Europi katkad pokazuju da gube razumijevanje za smjer u kojem ide Karamarkov HDZ. Primjerice, Doris Pack, njemačka demokršćanka i bivša zastupnica u Europskom parlamentu, nedavno je na društvenim mrežama ovim riječima komentirala članak iz New Statesmana koji tvrdi da se događa porast fašizma u najmlađoj članici EU: “Nažalost, moram priznati da nije sve u tom članku netočno…” Šteta koju za ugled Hrvatske u Europi i svijetu radi ministar kulture i novopečeni član Predsjedništva HDZ-a Zlatko Hasanbegović tolika je da čak ni najveći prijatelji HDZ-a u Europi ne mogu to ignorirati. Isto tako, europski pučani teško mogu ignorirati da među njihove principe spada i princip da jedan političar ili politički vođa koji je uhvaćen u skandalu nema pravo odvući cijelu stranku u propast samo da bi spasio sebe, već mora pokazati osobnu odgovornost. Mora se znati nositi s tim skandalom na način koji neće biti poguban za cijelu stranku. Jedan standard, postavljen u Njemačkoj za ostavke predsjednika države Christiana Wulffa 2012., govori u prilog tome da se političar koji se nađe pod ozbiljnim optužbama sâm miče s dužnosti kako ne bi svojom osobnom aferom opterećivao državu. Dvije godine nakon što je dao ostavku, Wulff je na sudu oslobođen optužbi zbog kojih je otišao s dužnosti predsjednika, no taj primjer dokazuje da su već same sumnje u poštenje i sposobnost političara da štiti državni interes bile dovoljne za odstupanje. Naravno, ima u Europi i suprotnih primjera, u kojima se političari drže zubima za vlast unatoč aferama koje se vežu uz njihovo ime. Upravo zato što nema jedinstvenog recepta ponašanja u takvim situacijama, Europska pučka stranka sigurno neće tjerati Karamarka ili HDZ da učine nešto što netko izvan Hrvatske od njih traži da učine. No, nakon više godina tijekom kojih se Karamarkov HDZ u stvarnosti udaljavao od principa i vrijednosti europskih pučana, nije čudo da naglašavanje principa kojima se vode europski pučani danas može zvučati kao izravna kritika onoga što u HDZ-u radi Karamarko.