Povratnički EP prerano otpisanih
Rijetko kad jednostavnost zvuči tako moćno i bogato kao kod The Strokes kad su najbolji: novi album mogao bi biti top 10 favorit godine Tri godine nakon albuma “Comedown Machine”, The Strokes su objavili novi EP “Future Present Past” koji je izazvao pozornost kao rijetko koji posljednjih godina. Činilo se, naime, da je posljednji album zakucao čavao na lijesu benda koji je prije petnaest godina obilježio generaciju (i sve ostale); bend nikada nije uživo izveo nijednu pjesmu s tog albuma, za koji se tvrdi da je objavljen isključivo iz ugovornih obveza. Iskreno, album nije bio nimalo loš, samo puno drukčiji od svega što su The Strokes do tada radili, pa (organska) elektronika i lepršaviji tonovi mnogima nisu sjeli najbolje. Lider benda Julian Casablancas u međuvremenu je radio s drugima, objavio album “Tyranny” s pratećim sastavom “The Voidz”, ali reakcije su uvijek ostale u sjeni onoga čime je postao cijenjen. I tako – skokom u kojem izbjegavamo zaključivati koliko se Kapranos svjesno odlučio vratiti onome što se dosad za njega pokazivalo najboljim – dolazimo do najnovijeg EP-ja koji napokon vraća The Strokes ovacijama kakve su imali u vrijeme “Is This It” (2001.). Tri nove pjesme opisuju vremenska razdoblja iz naziva EP- ja: “OBLIVIUS” sadašnjost (“Još nije ponoć”, pjeva Casablancas), “Drag Queen” budućnost (kritika kapitalizma) i “Threat Of Joy” prošlost (asocijacije Reedovih Velveta). Rijetko kad jednostavnost zvuči tako moćno i bogato kao The Strokes kad su najbolji, a ovaj ih EP pokazuje u takvoj formi. Bude li album ovakav, bude li ga uopće, imamo top 10 favorit godine.