Kurikulna reforma i sindikati – samo da ne bude otkaza!

Hrvatska je jasno rekla, reforma da. No to što je učinjeno, nije dorađeno. Zato je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar donio ispravnu odluku. Da, ali početak se zbog nedovršenosti odgađa. Ekspertna skupina na to ne pristaje. O čemu je zapravo riječ? Analiziran je jedini dokument koji je spreman za javnu raspravu. Nastavni program “Tehničke kulture”. Ovaj je tekst tek desetina uočenih primjedaba i prijedloga. Valja započeti ocjenom zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića. “Kurikulna reforma važan je nacionalni projekt na kojem treba uključiti sve strukture društva. Zacrtava i daje usmjerenje za desetljeća odgoja i obrazovanja. Stoga ne treba žuriti. Projektu valja posvetiti dostatnu pozornost i dovoljno vrijeme” (Večernji list, 3. lipnja). Zato razumijevamo okupljanje naroda 1. lipnja 2016. izrazom jedinstva o nužnosti reforme. To je doista bila fešta. Svaki projekt ima više faza. Netko definira osnovne smjernice i osigurava novac. Ovaj pothvat ipak nije klasična tipa. Zato slijedi izradba i po završetku se otvaraju stručna i javna rasprava. Međutim netko neovisan mora pregledati sve primjedbe i provjeriti što su izrađivači prihvatili. A za odbijenice mora postojati obrazložen odgovor. Zapravo, činjenica da je 31. svibnja za javnu raspravu bio spreman tek drugi od 60-ak prijedloga govori da je još dale put do konačnoga paketa reformskih isprava. Zabrinjava što se reforma u dogovoru sa sindikatima radila prema “temeljnoj postavki”: “Nema promjene postojećega nastavnoga plana na osnovnoškolskoj razini ni uvođenja novih obvezatnih predmeta” ( Ekspertna radna skupina, Metodološki priručnik za izradu predmetnih kurikula, Zagreb, siječanj 2016., str. 10). Dakle, nema promjena školskih predmeta i njihove satnice; udjeli pojedinih predmeta ne mogu se mijenjati i nitko ne će ostati bez posla. Proglasimo to hrvatskim modelom reforme. A taj dogovor Ekspertne skupine i sindikata javnosti je nepoznat. Ministar Vedran Mornar uoči početka rada na Cjelovitoj kurikulnoj reformi bio je jasan: “Ne možemo svakom nastavniku zauvijek jamčiti posao” (Večernji list, 3. 9. 2014.). Neki bi ljudi nakon reforme (preustroja, preoblike), zbog promjene broja nastavnih predmeta ili njihove satnice po naravi stvari ostali bez posla, a drugi se zaposlili. Sindikatima je to neprihvatljivo jer od drveća ne vide šumu i ne mogu gledati koju godinu naprijed. Ta unaprijed zadana, neraspravljiva i raspravi nepodložna zadatost “cjelovite reforme” cijena je potpore koju je Ekspertna radna skupina platila da bi dobila potporu sindikata. Inače je neshvatljivo kako bi se tako brzo i bezpridržajno oko potpore reformi bili složili i sindikati i poslodavci. Sindikalna je potpora pružena više puta, pa i u organizaciji prosvjeda 1. lipnja 2016., usprkos protivljenju mnogih članova sindikata, od kojih su neki na kraju istupili iz sindikata. Provedena analiza pokazuje da mnoga rješenja i odluke nisu u pravnim okvirima. Posve kratko o stručnom dijelu “Tehničke kulture”. Nastavni programi nisu objedinjeni da bi se moglo ustanoviti gdje se, što i kako sadržajno obrađuje. Nazivlje je nejasno definirano. Neodgovarajuće se rabe riječi tehnologija i dizajniranje. Obradi prethodi prerada, o čemu u osnovnom tekstu nema riječi. Nedovoljno je istaknuta važnost uporabe hrvatskoga nazivlja, hrvatskih normi kao dijela međunarodnih normi i obvezatna uporaba normiranih jedinica. Što čeka nove naraštaje? Može se iščitati iz megatrendova. Osnovni trend 21. stoljeća je približavanje umjetne tehnike živoga, biotehnike i umjetne tehnike neživoga ili uobičajeno tehnike. To traži jedinstveno podučavanje proizvodnih postupaka, živih i neživih materijala. U megatrendove se ubraja poboljšavanje ljudskoga bića i njegova okolina. Dio poboljšanja temelji se na zakonitostima koje se uče u okviru Tehničke kulture. Okolinu čine humanoidni i ostali roboti te područje umjetne inteligencije. To među ostalim zahtijeva jedinstveno učenje svih živih i neživih materijala. Tijekom općega obrazovanja nemoguće je obrazovanje za radno mjesto. Umjesto isticanja isključivo kreativna mišljenja ukazuje se na potrebu sustavnosnoga pristupa (mišljenja) rješavanju zadataka, temeljena na teoriji sustava.