Vrijeme je da se Sinčić i Petrov uozbilje

Prije nego li je Uma Thurman u liku “mlade” iz filma “Kill Bill 2”, supertajnim kung-fu udarcem ubila Davida Carradinea, njegov lik Bill nam je objasnio razliku između Supermana i svih ostalih akcijskih superjunaka. Bill nam je tako otkrio da su likovi Spidermana, Batmana ili Ironmana tek alter-ega osoba koje su se rodile i žive kao Peter Parker, Bruce Wayne ili Tony Stark, Superman se pak rodio kao Superman a njegov aler-ago, i njegova maska je Clark Kent. Ovu jedinstvenost u potpunosti zasjenjuje dvolik iz hrvatske političke satire za kojeg doslovno ne znamo tko je akcijski junak a tko njegov alter- ego, jer oboje nose masku s visokom podignutim obrvama, s kojim stalno pitaju “u čemu je problem?”. Ako je Božo Petrov prije izbora imao ikakve sumnje u HDZ i SDP, danas nema nikakve, danas je apsolutno svjestan da bi se ista priča ponovila i sa SDP-om. Petrov stoga danas zna ono što je Ivan Vilibor Sinčić znao i prije i zbog čega ga sada proziva, ali i Sinčić bi morao poznavati razliku između znati i “znati”, te da se u životu neke stvari moraju i iskusiti, to zovemo praksom. Ono što pak Petrov zna, a Sinčić još nije iskusio, jest spoznaja da je politika ozbiljan posao, i da se u njoj ne može nastupati po sistemu “ja ne igrala ja smetala”, bilo po onoj zločestoj ili još zločestijoj varijanti. Unatoč potpisu kod javnog bilježnika, unatoč navodnih spoznaja koje je o Problem-man/Karamarku imao i zbog kojih Sinčić danas optužuje: “Ne laži Božo! Znao si”, Petrov je prihvatio političku odgovornost i došao do “spoznaje”, ne samo za sebe već i za birače. Sad kad Petrov zna ono što je Sinčić znao i prije, i kad Sinčić ima spoznaju koju je Petrov stekao, vrijeme je da se obojica uozbilje. Sinčić i Petrov stoga moraju nadići razlike i zaboraviti što je bilo. Moraju skupiti glave i shvatiti da nije isto dobiju li na sljedećim izborima svako po 6-7 zastupnika, ili svako po 20. U novostvorenoj “koaliciji” bi bilo potpuno nebitno tko je glavni, bitno je da na zajedničkoj listi ravnomjerno podjele svoje kandidate (shodno ispitivanju javnog mnijenja), a kasnije mogu (poput SDP-a i HNS-a) u saboru oformiti vlastite klubove, i s te pozicije voditi politiku kakvu god žele. Takvim činom stvorile bi se tri jednake snage na hrvatskoj po- litičkoj sceni! Kako bi dalje tekla nova hrvatska politička povijest, tek je za vidjeti. Ali promjena političke paradigme bi sigurno stvorila otpor u starim snagama, te ih prisilila na posljednju dionicu vlastitog rekvijema. U takvom odnosu snaga HDZ i SDP bi bili prisiljeni na nešto više od velike koalicije, bili bi prisiljeni na novi savez, na neku vrstu novog SKH (Savez Korumpiranih Hrvata), što bi bio posljednji čin njihove vlastite gluposti, ali i (svi se nadamo) kraj uništenja Hrvatske. Odbiju li Sinčić i Petrov biti novi hrvatski superjunaci, i budu li se i dalje držali nekih svojih parcijalnih interesa i imaginarnih principa, potonut će, poput pravih kapetana, sa svojim strankama i svojom Hrvatskom.

Cijeli tekst pročitajte na političkom portalu Večernjeg lista Barometar.hr