Tata, hoćemo li zajedno obući hrvatski dres?
Buffon optužio da ćemo namjestiti, a izgubili smo
Navijači i savez uvijek su, da se ne lažemo, bili na suprotnim stranama, ali ljubav prema Hrvatskoj nitko nam nije mogao uzeti. I neće luka.capar@vecernji.net – Tata, je l’ mogu sutra u vrtić obući hrvatski dres? – pitao me pun ponosa u očima petogodišnji sin večer uoči početka Eura. Utakmicu s Turskom čeka već tjednima, zna da ćemo je gledati zajedno, kao i uvijek na televizoru u dnevnoj sobi s izvješenom trobojnicom na ormaru, onom istom koja je u prošlosti vidjela desetke stadiona diljem Europe. – Naravno da možeš – odgovorio sam mu i izmamio mu osmjeh na licu od uha do uha. Osmjeh koji mi je donio veće zadovoljstvo od nekih Mandžinih pobjedničkih golova iz prošlosti. – A hoćeš li i ti, tata, obući svoj dres pa da budemo isti? – uslijedilo je novo pitanje koje me u sekundi kao u filmu vratilo u maglu svakodnevice u kojoj su ljubav prema Hrvatskoj i nogometu u nekoj neprekidnoj borbi s gađenjem prema onima koji su od mog kluba napravili trgovačko društvo koje služi samo njihovim osobnim interesima. Prema onima koji su mom klubu ukrali dušu, a sada to isto pokušavaju napraviti s reprezentacijom. Putovanje rijekom sjećanja vraća me u sve one gradove u kojima smo braća s tribine i ja ponosno nosili bijelo-crvene kockice, u vremena kada Sauron i njegovi poltroni iz Mordora još nisu krenuli u svoju bitku za “privatizaciju” hrvatskog nogometa i okrenuli protiv sebe sve one koji drže do časti, ponosa i obraza. Da se ne lažemo, odnos navijača i saveza, pa i igrača nikad nije bio idiličan. Uvijek smo bili mi i oni. Bilo je tu puno vrhunskih igrača, svjetske klase, ali tek rijetko koji Čovjek. Veličina tih pojedinaca mogla se prepoznati u sendviču, pivu, soku i kojoj kuni za benzin onima koji su na kraj svijeta putovali kako bi te velike vedete imale podršku grla i dlanova s tribina. Da, gospodo, to se zove ljubav bez interesa. Zapitam se je li moguće da ti nešto što ti je u životu toliko značilo preko noći postane nevažno, da te je baš briga hoće li klub s malim bijelim “d” na grudima igrati Ligu prvaka ili repka jurišati na europski tron? Naravno da ne može! I zato je ravnodušnost još bolnija i teža i zato borba protiv Saurona ne smije prestati. Oduzeo si nam, gade, radost odlaska na tribine, oduzeo si nam sreću iskrenog uživanja u golovima i pobjedama, ali našoj djeci to oduzeti nećeš! Osmijeh na licima naše djece bit će naša konačna pobjeda. Ruke su same krenule prema ormaru u kojem poput relikvija čuvam dresove, majice i šalove sa svih prvenstava na kojima sam bio. Čuvam ih ljubomorno kao uspomenu na vremena kada se za taj dres ginulo na tribinama, ali i daleko od njih. Tu su da me podsjete na ranu koja će jednog dana nestati. – Tata? – Naravno, sine, i ja ću s tobom obući hrvatski dres – nasmijao sam se i pogledao ga u oči pune nade. Nade i dječje neiskvarenosti koju im nitko ne smije oduzeti. U zadnjem kolu pobijedit ćemo Irce, ali bojim se da nam to neće ništa značiti. Španjolci i Hrvati remijem 2:2 idu dalje, bocnuo je talijanski vratar predrag.jurisic@vecernji.net Došli su u Rim, ali papu nisu vidjeli! Tako bismo ukratko mogli opisati nastup Hrvatske na posljednjem Europskom prvenstvu 2012. Poljskoj i Ukrajini. Zapeli su naši dečki u skupini, ali bilo je to valjda prvi put da im nitko nije uputio nijednu jedinu ružnu riječ, iako cilj – prolaz u drugi dio natjecanja – nije bio ostvaren. Izbornik Slaven Bilić sjajno je pripremio i vodio momčad, koja je upisala jednu pobjedu (Poznanj, Irska 3:1), jedan remi (Poznanj, Italija 1:1) i jedan poraz (Gdanj- sk, Španjolska 0:1). Ni u jednoj utakmici naša momčad nije bila podređena, eksplodirao je Mario Mandžukić (nakon tog Eura zgotovio je transfer u Bayern!) zabivši Ircima dva i Talijanima jedan gol. No, spletom okolnosti, tužni smo napustili Poljsku, a kao zadovoljština poslužio nam je podatak da su u finalu na kraju igrale dvije momčadi iz naše skupine, Španjolska i Italija! I za razliku od borbenog remija u skupini (1:1), sraz ovih dviju momčadi u finalu bio je poput igre mačke s mišom – Španjolska je slavila s čak 4:0.
Talijani teoretičari zavjere
– Nedostajao nam je mali korak za proboj u drugi krug. Kad sad odvrtim film utakmice protiv Španjolske, mogu reći da nam je nedostajalo malo više hrabrosti. Jer, tijekom tih 90 minuta osjetili smo da ih imamo, ali... Nije bilo ni sreće, Rakitić je imao krasnu priliku, no loše je tukao glavom, a i sudac je ostavio svoje prste u našem minimalnom porazu pa smo na kraju ostali “kratki” – prisjeća se Ognjen Vukojević, koji je bio među našim najboljim igračima na tom turniru. Sudio je Nijemac Wolfgang Stark, pri kraju utakmice nije dosudio 11- erac za Hrvatsku nakon prekršaja na Ćorluki. Zanimljivo, uoči dvoboja kalkulacije su govorile da remi 2:2 vodi i Hrvatsku i Španjolsku u četvrtfinale! Talijani, kojima je u genetskom kodu bavljenje takvim stvarima i stvaranje teorija zavjera, odmah su nakon remija s našom momčadi posumnjali u poštenje. Naime, njihov legendarni vratar Gianluigi Buffon novinarima je nakon dvoboja s Hrvatskom rekao: – Mi ćemo u zadnjem kolu sigurno pobijediti Irce, ali bojim se da nam to neće ništa značiti. Naime, Španjolci i Hrvati međusobnim remijem 2:2 idu dalje, bojim se da će to biti tako – svjesno je Buffon ubacio lavinu sumnje uoči odlučujućih utakmica. Večer uoči i na dan utakmice u Gdanjsku naši i španjolski navijači zajedno su pjevali, ispijali pivo i nazdravljali, pokazujući jedni drugima 2:2 rezultat! Iskreno, ne bismo imali baš ništa protiv da je tako i završilo, pa da i Talijani jednom doista postanu žrtve, a ne, kao u većini slučajeva, režiseri “zavjera”! Međutim, ništa se od toga nije dogodilo... – Znali smo za te kalkulacije, ali nikakvih naznaka nije bilo da bi sve to moglo tako miroljubivo i završiti. Štoviše, Španjolci su od-
Dresove s prvenstava na kojima sam bio čuvam ljubomorno kao uspomenu na prvu ljubav Znali smo za taj scenarij, ali nitko nije razmišljao o dogovornom remiju, kaže Ognjen Vukojević
mah najavili da ih zanima samo pobjeda. Istina je da smo u podsvijesti bili malo opterećeni tim kalkulacijama, ali kad je krenula utakmica, nitko nije razmišljao o nekakvom dogovornom remiju. A Buffonovu sam izjavu shvatio kao svjesnu provokaciju, kao dodatni “osigurač” da se nekakav dogovor između nas i Španjolaca ne dogodi, time je pozornost javnosti još više usmjerio na našu utakmicu – kaže Vukojević istaknuvši:
Štimac zamijenio Bilića
– Ozračje u reprezentaciji bilo je fenomenalno, zajedništvo se osjećalo na svakom koraku. I zato mi je najviše žao što nismo napravili taj korak više. A nakon tog Eura Slaven Bilić napustio je reprezentativno kormilo i otišao u moskovski Lokomotiv, naslijedio ga je Igor Štimac...