Svi izbornikovi ljudi iz sjene
Jednak broj stranih zahtjeva za intervjue stiže za predsjednika saveza Šukera, kao i za naše zvijezde Modrića, Rakitića ili Mandžukića Srđan Hebar Tko su ljudi iz sjene, oni koji se brinu da Čačićevi dečki imaju, ako zatreba, i ptičjeg mlijeka? Ekipa čija imena, u pravilu, javnost ne poznaje. Ušli smo, zbog njih, u kockasti – backstage. A tu su Pile, Meske, Miljac, Nijemci, Ivo... Krenimo redom. Od gospodina koji se zove Ivo. On im je vozač autobusa, bez njega nema nikamo. Ni naprijed ni nazad. Moguće je, za one koji putuju autobusima, konkretno Autotransom, da ih je vozio baš Ivo. Simpatičan, spreman je za vožnju u svakom trenutku. Pusti tiho radio i – krene. – Uvijek se sluša radio, a posebno za utakmice puštamo CD. Imamo jedan i njega puštamo uvijek...
Iva je bila bolja od Monike
Tko nosi kofere u sobu? Igrači sami. A u sobama ih čeka sve pripremljeno. Luka Modrić, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić i društvo šeću se u plavim hotelskim trenirkama s HNS-ovim grbom, na nogama Nikeove tenisice, svaki ima nekoliko polo-majica za šetnju, zatim obične majice za u sobu, a u ormarima stoje ispeglana odijela Joop. Tamnoplava, bijele košulje, plave kravate i – cipele boje konjaka. Odijela su namijenjena za svečanosti, primanja, putovanja... Ali pravo odijelo je dres. A o njima se brinu ekonomi. Perilice rublja vrte se unedogled.Nakon svakog treninga Željko Mesić, Goran Vincek i Mladen Pilčić svu opremu nose na pranje, a igračima u sobe dostavljaju novu. – Tu smo kako igrači ne bi razmišljali ni o čemu drugom osim o zadacima na travnjaku koje im je zadao izbornik Čačić. Trudimo se maksimalno, i više od toga, kako bi se osjećali lijepo – govori Tomislav Pacak, glasnogovornik Saveza. Uz igrače je i Iva Olivari, bivša tenisačica. Bila je prvakinja Jugoslavije do 14 godina, a ekipno i seniorska prvakinja. Zbog ozljede zgloba morala je prestati igrati. Monika Seleš bila joj je jedna od protivnica... – Pobijedila sam je u Nišu na Kupu jedinstva sa 6:0, 6:1. Ali bila su to neka druga vremena – skromno kaže Olivari, čiji je posao tim-menadžment. U prijevodu – sve. Tko će spavati u kojoj sobi, što treba reprezentaciji u hotelu, tko će se kamo i kada voziti. Što treba stožer, što igrači. Avionske karte, pisanje Uefi, prijave igrača za natjecanja, utakmice... Papiri. Jedno od lica koje je svima poznato i ono je Josipa Šimunića. No danas Joe ima nove zadatke. – Mnogo nam znači što je tu. S nekima je igrao, a mlađima daje savjete – kažu igrači. Medicinska služba je dokazana, iskusna i dečkima dobro poznata. Godinama su tu cijenjeni dr. Boris Nemec i dr. Zoran Bahtijarević, ujedno i Uefin doping doktor, a za zdravlje igrača po potrebi se brine i dr. Saša Janković. Zanimljiv je i dr. Tomislav Madžar, koji je bio logističar u vrijeme predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, a poslije i njen savjetnik. A svima im je najvažnije da nemaju posla. Da se odmaraju. Jer to znači da su svi zdravi... A da održe formu i spriječe ozljede, brinu se fizioterapeuti Bojan Radanović, Nenad Krošnjar, Nderim Redžaj te dvojica Nijemaca – Karl Sternecker i Thomas Sennewald. Za kondiciju se brine Leonard Sovina, a pripreme u Međimurju i Rovinju vodio je s Miljenkom Rakom, stručnjakom koji se brine o West Hamu Slavena Bilića. – Kuhar reprezentacije je Tomica Đukić i kuhar je hotela Osijek. Sve radi odlično, od juha nadalje. Igrači smiju jesti slatko, ali ne torte ili kremaste kolače. Ipak, nakon utakmica kuhar ih počasti. Na tanjurima zna biti pohano meso, pizza ili pomfrit, što je za nogometaše u pravilu nezamislivo. No večer poslije utakmice radimo izuzetak pa i to mogu pojesti, za opuštanje – kažu u reprezentaciji.
Kod kupke ime ne pomaže
Eto, ima i veselja na stolu. – Relativno smo mali savez, nema nas puno, ali radimo po najvišim standardima. Pazite, dečki su u najboljim klubovima svijeta, iz Reala, Barcelone, Juventusa, Intera... i svi očekuju sličnu razinu u reprezentaciji – kaže Pacak. Sve je lijepo, mnogi bi se rado vidjeli u ovom društvu, no ima jedan detalj koji bi svatko preskočio – kupka u ledu. Nakon treninga napune se veliki bazeni s vodom, a zatim se pune kockama leda koje bi bile dovoljne za cijelu večer u kakvom beach baru. I ti bazeni ne služe za hlađenje pića. Već – igrača. Svaki mora stisnuti zube i uskočiti u taj bazen. I onda tamo ostati. Dugo. Prvi koji je uskočio bio je Ivan Perišić: – Moramo, što ćemo... Jedan po jedan uskakali su kockasti za njim. Sekunde i minute traju im kao sati, dani. Ali to je već njihov dio posla, tu im pomoćnici izbornika Ante Čačića više ne mogu pomoći...