Subota 4. lipnja “Nije važna ni stranka ni država, važan sam ja”
Prije dva tjedna na ovom sam mjestu napisao – ako je odgovoran i pošten, Karamarko treba otići iz vrha i vlasti i HDZ-a. Ali sam istodobno izrazio sumnju da će to učiniti i bojazan da će se pošto-poto nastojati održati. Ta se sumnja obistinila na današnjoj sjednici Predsjedništva HDZ-a, na kojoj je Milijan Brkić tražio od Karamarka da iziđe iz Vlade, a Karamarko je počeo, odnosno nastavio s vječnim motom hrvatskih političara koji glasi – nisu važni ni stranka ni država, važan sam ja koji sam jedinstven i nenadoknadiv. Predsjednik HDZ-a jedan je od mnogih političara kojima je politika sve, izvan nje svrha njihovih života ne postoji, ovisni su o njoj i mentalno i materijalno. I nikad, pogotovo kad im je karijera ugrožena te sve čine da se održe, ne pomišljaju na druge, na građane, stranku, i na najvažnije – na državu. Zamislite starca na umoru, u trenucima prije samog kraja gubi doticaj s okupljenom obitelji i pretvara se u posljednju egoističnu bitku za život koji nestaje. Metaforički govoreći, u takvu je stanju i Karamarko. Po svemu sudeći, Hrvatska i HDZ morat će podnijeti tu njegovu bitku (preslaganje većine itd.) koju je već izgubio te će utoliko i država i stranka biti na gubitku.
Čemu predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nogometne reprezentativce opterećuje “turbulentnom političkom scenom”?
njegovoj ženi posudili prijatelji. Tako je emisija ispunila svoju temeljnu svrhu – Stanković se iskazao svojim poslovičnim srpstvom, a Mesić svojom poslovičnom strašću optuživanja drugih kako bi se istaknula vlastita besprijekornost koju nitko ne vidi osim njega samoga. hadezeovac. Stoga njegova izjava ima težinu i za Karamarka je iznimno nepovoljna, opakija od Stierova i Plenkovićeva “kritiziranja vodstva”.