Ayaan Hirsi Ali

Radikalni islam ne može se poraziti oružjem, treba mu mijenjati doktrinu

Autorica somalskog podrijetla, danas profesorica na američkom Harvardu i jedna od kritičarki islama u svijetu govori o svojoj novoj knjizi u kojoj argumentira zašto smatra da je nužna sveobuhvatnu reforma religije u čijem je duhu odgojena

UHrvatskoj je upravo izašla nova knjiga Ayaan Hirsi Ali “Heretkinja: Zašto je islamu smjesta nužna reforma”. U svom stilu, bez uvijanja, autorica somalskog podrijetla, danas profesorica na američkom Harvardu i jedna od najpoznatijih kritičarki islama u svijetu, argumentira zašto sveobuhvatnu reformaciju religije u čijem je duhu odgojena vidi kao jedini način da se okonča političko nasilje povezano s muslimanima, terorizam, sektaško ratovanje, ali i nasilje nad ženama i manjinama. Heretkinju je, u prijevodu Deana Trdaka, objavila Naklada Ljevak, koja je izdala i slavnu Nevjernicu, autobiografiju u kojoj je Ayaan Hirsi Ali opisala svoj put od somalskog sela do nizozemskog azila kamo je pobjegla od dogovorenog braka. Večernji list nedavno je objavio njezin članak o useljavanju muslimana u Europu. Razgovarale smo o reformaciji islama, ali i rizicima u koje je dovode njezini beskompromisni stavovi.

Koje su temeljne ideje vaše reforme islama?

Prvo, sveta knjiga Kuran i prorok Muhamed. Bespogovorno štovanje Proroka i njegove knjige prva je stvar koju treba reformirati. Drugo, opsesivna posvećenost životu nakon smrti. Smrt je jedino važna jer vodi prema nagradi koja se zove vječni život. U osnovi to islam čini kultom smrti. Treće je šerijatski zakon. Želja je mnogih muslimana ne samo da žive prema tom zakonu nego i da ga nametnu ostatku svijeta. Četvrto je koncept zapovijedanja što je ispravno i koncept zabranjivanja pogrešnog. To je vrlo učinkovit način ušutkivanja neistomišljenika, nepoznat izvan islama. Obaveza je muslimana natjerati druge muslimane da striktno primjenjuju islamski zakon. Oni koji ga najrevnije primjenjuju pronalaze u njemu isprike ne samo da nameću već i da prijete, tuku i ubijaju. Peto je koncept džihada.

Tvrdite da nije pametno ne dovoditi u vezu islamistički terorizam i islam kao doktrinu. Tvrdite da terorističke napade vodi ideologija ugrađena u islam. No je li vaše viđenje islama samo jedna od mogućih interpretacija?

U svojoj knjizi razlikujem islam kao doktrinu i muslimane kao vjernike. Postoje milijuni muslimana koji ne žele biti nasilni i koji ne primjenjuju sve postavke koje islam nudi. Ali doktrina islama, kakva je danas, nereformirana, nije miroljubiva, to nije religija mira. To je doktrina ponavljajućeg, vječnog nasilja.

I to je zapisano u Kuranu?

To je zapisano u Kuranu. To je nasljeđe proroka Muhameda. A svi suniti i većina šijita odbijaju preispitati Kuran i preispitati što tvrdi Muhamed. Islam nije prošao proces reformiranja i prosvjetiteljstva. Ne samo deseci ili stotine već stotine milijuna muslimana moraju donijeti svjesnu odluku da se suoče, rasprave i definitivno odbace nasilne elemente u svojoj religiji.

Tvrdite da i danas, gotovo kao u srednjem vijeku, postoji krivovjerje, samo što se ono zove “govor mržnje”. Koliko je to krivovjerje na Zapadu opasno?

Za mene je Zapad, slobodni Zapad, mjesto gdje vrijede fundamentalni principi slobodnog društva: sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti, sloboda mišljenja, sloboda tiska, slobodna razmjena ideja na platformi koja podrazumijeva da se ne bojite za svoj život, da se ne bojite da će vas progoniti, da ćete izgubiti posao ili išta slično. Danas, međutim, morate računati na “govor mržnje”. Uzmimo na primjer turskog predsjednika Erdogana. On i drugi predstavnici Organizacije islamske suradnje žele proglasili svaku kritiku islama “govorom mržnje”, čak i ako je ta kritika ispravna. Govor mržnje je samo eufemizam za cenzuru. A cenzura je jednosmjerna ulica. No govor mržnje odnosi se samo na islam. Vi možete reći bilo što o kršćanstvu, židovstvu, budizmu, šintoizmu, ateizmu, komunizmu, liberalizmu, kapitalizmu... Sve su ideje otvorene za diskusiju i kritiku, osim islama. Na to se svodi “govor mržnje”.

Ušutkivali su vas, organizacije poput CAIR-a pokušavale su spriječiti da slobodno govorite, pogotovo na sveučilištima. Tvrdili su da niste dovoljno stručni jer niste islamska stručnjakinja. Jesu li vas dijelom uspjeli izgurati iz američke javnosti?

Ne, nisu me uspjeli izgurati. Ne kažem da ne pokušavaju, da nisu pokušavali i da ne nastavljaju po- kušavati, ali nisu uspjeli u tome. Mislim da je razlog taj što je kulturno naslijeđe Sjedinjenih Država sloboda govora, prvi amandman američkog ustava govori o slobodi govora.

Za razliku od mnogih, ne smatrate da je glavni uzrok porasta islamskog ekstremizma zapadna vanjska politika prema muslimanskim zemljama? Smatrate da vojna sredstva nisu dovoljna da bi se porazili džihadisti?

Vojna sredstva već koristimo. To stalno govorim. Borimo se protiv ISIL-a na bojnom polju, borimo se protiv Al- Qa’ide na vojnom planu. Svaki dan izloženi smo pokušajima terorističkih napada u Europi, najčešće se te pokušaje uspije spriječiti, ali ponekad i ne, kao u slučaju dvaju napada u Parizu i jednog u Bruxellesu. I brojnih drugih. Možete samo zamisliti količinu osiguranja koje je sad skupljeno za Europsko prvenstvo u nogometu u Parizu, u Francuskoj. Znači, mi koristimo vojna sredstva, mi koristimo policiju, ali ne borimo se na polju ideja. Ne govorimo direktno srcima i umovima muslimana i ne uspijevamo ih uvjeriti zašto treba promijeniti pet glavnih uporišta njihove religije. Ako investirate više u život nakon smrti, kreirat ćete kult ili kulturu ili religiju smrti, ne religiju života. Moramo konfrontirati muslimane s time. Ako pratite samo jednu knjigu i samo jednog čovjeka, postat ćete uski i vaše razmišljanje postat će takvo. Mi im to moramo reći, moramo ih uvjeriti u to. Muhamed je figura iz sedmog stoljeća. On se nije razvio danas, on se ne bi mogao razviti danas.

Samu sebe definirate kao heretkinju. Što to točno znači?

To znači da, ako ste rođeni u određenoj kulturi, vjeri ili grupi koja vas je odbacila, ljudi unutar te grupe nazivaju vas svim mogućim imenima. Nazivali su me nevjernicom, heretkinjom, autsajdericom, izdajnicom. Ali najpoznatije ime, koje dolazi iz religije, bez obzira koje, kroz stoljeća, jest heretik. Prema mom viđenju, heretik je najbolji jer je on onaj tko postavlja teška pitanja. Jednostavno, ali teško pitanje za sve muslimane je može li Muhamed doista biti vaš moralni vodič, zna li on što je dobro i loše? Može li Muhamed danas biti vaš vodič? Što vi činite kao musliman ako se ne slažete s takvim vođenjem? Ne trebamo čekati da se muslimani to sami pitaju. Mi trebamo postaviti ta pitanja za njih. Jer, što će si više muslimana postaviti ova pitanja i što će si više muslimana pokušati odgovoriti na njih bit ćemo uspješniji u borbi protiv radikalnog islama na području bitke idejama.

Koliko muslimanskih disidenata danas uopće ima u svijetu? Čini se da ste usamljeni u bitki za reformu islama?

Nisam usamljena. Ima vrlo slavnih primjera. Disidenata ima posvuda. U cijeloj Europi i SAD-u. Čak i zemljama kao što je Iran gdje su završili u zatvorima zbog toga što su postavljali teška pitanja. Raif Badawi, saudijski građanin, počeo je pisati blog u kojem je postavljao pitanja. Osudili su ga na 1000 udaraca bičem i sada je zatvoru. Dobio je 50 udaraca. Možda će biti osuđen na smrt kao apostat. On se čak i nije proglasio disidentom, samo je postavio neka pitanja o islamu. Ali disidenti su tamo. U zemljama u kojima ih ubijaju, ubijaju njihove obitelji i njihove zajednice. Ali oni se ne daju. Dakle, nisam sama.

Milijun imigranata stigao je u Njemačku prošle godine. Vi, koji ste bili somalijska izbjeglica koju je Europa prihvatila, danas zagovarate zaustavljanje useljavanja u Europu?

Nisam rekla da se useljavanje u Europu treba zaustaviti. Europske zemlje trebaju odlučiti koga će primiti. I koga neće. Mislim da je to fer pitanje. Nikad nisam bila jedna od osoba koje tvrde da useljavanje treba zaustaviti, već samo da Europa treba kontrolirati koga će pustiti. U svom najnovijem članku objavljenom u hrvatskim novinama i u Velikoj Britaniji definiram četiri tipa imigranata. Prvi su oni koji žele doći, prilagoditi se i usvojiti europske vrijednosti. U svom članku za hrvatske novine navela sam još tri tipa useljenika: fanatike, nasilnike i one koji žive od socijalne pomoći. Možemo reći da ne želimo fanatike, da ne želimo nasilnike i da ne želimo vječne korisnike socijalne pomoći. Mislim da je to fer.

Upozoravate da muslimanski ekstremisti, koje nazivate i medinskim muslimanima (čiji cilj nije samo slijediti Muhamedovo učenje već i oponašati njegovo ratoborno ponašanje nakon odlaska u Medinu), čine oko tri posto ukupne islamske populacije koja iznosi oko 1,6 milijarde. Što to točno znači?

U knjizi navodim kako je u publikaciji britanskog ministarstva vanjskih poslova, koju je pripremio britanski musliman, navedeno da je “samo” tri posto ukupne svjetske populacije muslimana nasilno. Ali koliko je tri posto od 1,6 milijardi muslimana? Tri posto je i dalje puno. Ogromno. To je populacija Italije.

Vašeg prijatelja i redatelja vašeg filma Pokornost Thea van Gogha ubio je islamist. Vi ste godinama živjeli pod prijetnjama smrću uz neprekidnu policijsku zaštitu. Kakav je to život bio? Je li vam danas žao zbog rizika kojima ste se izložili?

S rizicima se nosim tako da se, svaki put kad se dogodi napad u ime religije mojih roditelja, podsjetim da trebam nastaviti borbu. Govoriti dalje, gurati dalje, pokušati probuditi ljude, ukazati na to da ova prijetnja neće nestati sama od sebe, prijetnja uperena protiv svih nas.

‘IMIGRACIJA’ Europske zemlje trebaju odlučiti koga će primiti od imigranata. I koga neće. Mislim da je to fer pitanje.