Ozalj je vjenčanje proglasio događajem od posebne važnosti pa su im proslavu omogućili u starom gradu
nastavak s prethodne stranice >>
odlazimo kući, tako i oni sada putuju – kaže ravnateljica. Korisnici Centra poljoprivredom se bave još od 80-ih. Uzgajaju svinje, imaju pet plastenika, kupili su liniju za pravljenje soka... Bivši korisnici dobiju hranu koja se u Centru proizvede i tako podosta namirnica ne moraju kupovati. Bave se i obradom tekstila pa je u planu širenje proizvodnje. Krajnji je cilj ovog puta u život da osobe s intelektualnim teškoćama uključe na otvoreno tržište rada. I Tina bi željela raditi. Možda u nekom hotelu. Ili barem u kafiću koji se nalazi ispod njihova stana do kojeg može sama doći. Dok ne bude drukčije, predano će obavljati kućanske poslove. I pripremati se za svoje vjenčanje. Branka Novosel, voditeljica radnih aktivnosti i psihosocijalne podrške, bit će im kuma. – Mene su odabrali – kaže. S Ljerkom Ladikom Tina u srijedu ide na kozmetički tretman koji je dobila. Čuvši za ovaj par, iz Zagreba su se javile vizažistica i frizerka koje će na dan vjenčanja doći urediti mladenku. Imat će Tina i svadbeni buket. Donijet će joj ga Zvjezdana Bogdanović, načelnica Sektor za politike za osobe s invaliditetom i odrasle osobe u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Tinino i Krunino vjenčanje Grad Ozalj proglasio je događajem od posebne važnosti za zajednicu pa su i omogućili proslavu u starom gradu. Na svadbu je pozvano puno gostiju iz Ministarstva i nadležnih institucija, ali Tina i Kruno nisu zaboravili ni svoje prijatelje s kojima su živjeli u domu. Doduše, nisu ih pozvali sve, ali su na sve njih mislili. Kruno je, naime, pretpostavio da će nakon vjenčanja ostati hrane pa je tražio da se ona spakira i sutradan podijeli ostalim korisnicima po kućama i stanovima. – Morat ću mijenjati dokumente. Znate, više se neću prezivati Đukić nego Šošić. Uzet ću Krunino prezime. Tako sam odlučila – izgovara pa se na trenutak opet malo zastidi, a onda opet sretno pljesne rukama kad joj se spomene vjenčanje. – Kamo ćete na medeni mjesec? – pitamo. – U Opatiju – odgovaraju. Nikada ondje nisu bili, ali žele posjetiti baš Opatiju. I žele onamo otputovati privatnim automobilom, a ne onim koji na sebi ima oznake Centra. Tina i Kruno zatvaraju vrata za nama i odlaze do balkona, mahnuti nam na pozdrav. Između tegli s cvijećem koje su sami zasadili i o kojem se s puno ljubavi brinu promaljaju njihova ozarena lica. Zagrljeni su i nasmijani. Pogled im se zaustavlja na crkvi svetog Vida koja se nalazi nasuprot njihova doma, a u koju redovito odlaze i gdje su gledali kako se drugi parovi vjenčaju. A u petak Tina i Kruno više neće biti promatrači, već protagonisti. Tina i Kruno žele da ih svi prihvate onako kako su i oni prihvatili sve. Jer, konačno pripadaju stvarnom svijetu, a ne državnoj instituciji.
Kruno pregledava poštanski sandučić i naljuti se kad u njemu nađe račune. Ali zna da ih mora platiti i da on i Tina moraju svojih 2400 kuna rastegnuti cijeli mjesec